www.tebe-trazim.com

Tko čeka taj i dočeka!
Tako kad se naj manje nadamo Duh Sveti nas dotakne,zato budite strpljivi i ponizni nitko nije ostao uskraćen od Boga.
Sjetite se koliko mi malo dajemo a koliko On nama vraća ,,,,,.....
On zna sve kad i koliko nam treba,On zna sve!
Zato draga braćo i sestre budite strpljivi i pripravni čekajte ponizno i neboj te se!!!

Molitva nije samo naš govor Bogu,već naj prije slušanje i osluškivanje Božjeg govora nama.
A da bi čovjek mogao čuti Božji govor,mora biti sabran,tj.mora biti svijestan samog sebe.
U svakoj našoj molitvi treba tražiti da se ispuni volja Božja,a On će nama dati kako nama treba.
Bog najbolje zna što je za naše dobro!

"Bog najbolje zna sta je za nas dobro."..samo treba da ga naucimo slusati..a to mozemo i "sutnjom"...Kad smo Bogu rekli sve sto nas tisti,
sve sto nam srce i dusa govori...tada jednostavno sjednemo...
"i sutimo"tako i taj nas "razgovor s Bogom desava se sutnjom"
Tako najprije slusamo,a onda se sjedinimo s Bogom..
Sutnja koja radja Rijec , Rijec postaje snaznom i znakovitom...
samo u onima, koji poznaju vrijednost sutnje...
"U sutnji se Rijec u nama utjelovljuje, ona u nama zrije.."
Sutnja nije post rijeci,vec nazocna Rijec iscekivana..!

Dok čitam i razmišljam o tome što mi Bog želi reći...ponekad stvarno ne razumijem o čemu mi točno govori....
Zapravo me zbunjuje moje pitanje...."Koji je moj poziv"....saznam da je odgovor... "Pozvana na svetost"...opet ne razumijem... u kojem smislu....
..ponekad mi je taj....poziv....usmjern više na Boga...a ponekad i na ljude...
To me zbunjuje....
..On mi stalno govori, a ja sam TA koja ne razumije....
Želim se odazvati na poziv Njegov...a još ne znam koji je pravi....

Kad čitam Psalme, više ih ne čitam kao da ih je netko drugi pisao...sada gledam sebe u njima...prepoznajem sve više ljudsku svakidašnjicu, pa koliko god netko govorio da su pisdani u onom vremenu, pisani su za sva vremena!

Uvijek možeš naći nešto za sebe...

Ps 23. je moj život....cijeli jedan period usko vezan za moje zdravstveno stanje....

Imala sam osjećaj da i ovo trebam napisati.... NE ŽELIM ZACHATAVATI

Svi mi imamo slicno pitanje,i svi imamo nesto sto je bas nase...
Ovo je Figi divno Psalam 23...trebala si ga napisati..!

A samo On zna ..."Razgovarajmo ,slusajmo u sutnji s Bogom"

Evo:
Jahve - Pastir dobri
Ps 23.
Psalam.
Davidov.
Jahve je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Jahvinu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Još bi dodala i neke situacije u kojim sam ga prepoznala....
Bog, kojeg sam molila da me uzme k Sebi,
pokazao mi je da nisam obavila svoje
na zemlji....još....
Pokazao mi je ljude koji pate zbog svojih bolesti, raznih dijagnoza,
pokazao mi je ljude koji izgledaju kao da je sve u redu, a duboko su ranjeni,
Izveo me na put, koji ima dvije strane....dobru i lošu...
Pokazao mi je obje kako izgledaju....
..dao mi slobodu...da biram što želim....
Ova Dobra staza izgledala mi je teška, ali ono što se nalazi iza patnje.... neopisivo je....
Ona loša, naizgled laka i raskošna.....izgleda primamljivo, al kad pogledam u daljinu, vidim patnju...veću i dužu od ove da se dođe do Dobroga...
Bila sam na Dobrom putu, i kad sam vidjela "privilegije" lošeg...
ostala sam tu gdje jesam...gdje sam posijana....

Što god da mi se događa, dobro ili loše...sa mojim fizičkim tijelom, pjevam u sebi ovaj psalam...
...imam ga i u potpisu

On me je stvorio...na životu ostavio...Njemu jedinom mogu zahvaliti što živim...i u smrt mogu otići...i u tamu...On je samnom...vodi me...da i drugi dođu nazad k njemu...da ne lutaju....

Trpeza Njegova mi je dostupna, za stol Njegov bez straha sjedam...
...ispunja me Svojom Božanskom Ljubavlju, da mogu druge Njome ljubiti....braću i sestre svoje...
Nikada ne fali...ima i viška...preljeva se i na one koji me okružuju...

Vjerujem u Milost Njegovu i Dobrotu na putu svojem...i čekam dan kad ću Ga sresti u Domu Njegovu...

Šutila sam, jer govoriti puno, nisam mogla...
za ovaj psalam tada još ni znala nisam...
..kad sam ga prvi put vidjela...sbve mi je bilo jasno ko dan...imala sam tu većinu odgovora na svoja pitanja...
U šutnji sam ih spoznala...
BVB!
...................................................

evo ejdan dobar link o Bzjoj sutnji:

http://www.jmanjackal.net/cro/crosilence.htm

Kad bijah u nevolji,Jahvi zavapih,i on me usliša..

Jahve ,izbavi dušu moju od usana prijevarnih,od zlobna jezika!

Kojim zlom da te prokunem,zlobni jeziče?

Strelicama oštrim iz ratničke ruke i ugljevljem žarkim.

Jao meni što mi je boraviti u mešeku i stanovati u šatorima Kedarskim!

Predugo mi duša mora živjeti s mrziteljima mira.

Kada o miru govorim,oni sile na rat.

Ps,120

K brdima svoje oči uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?

Pomoć je moja od Jahve
koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on,čuvar tvoj.

Ne,ne drijema i ne spava
on, čuvar Izraelov.


Jahve je čuvar tvoj,
Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!

Neće ti sunce nauditi danju
ni mjesec noću.

Čuvao te Jahve od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju!

Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka.

U zadnje vrijeme ,kada me uhvati neka slabost,rastresenos....kad osjetim da skecem s puta...tada imam potrebu da se povucem u samocu,
i u tim trenutcima imam osjecaj da je Bog pomako svoje korake prema meni...da mi govori..Vjerojatno On vec zna sta cu ja izabrati,i osjeti gdje se kolebam i gdje sam slomljena...i uvidjela sam da moji puti nisu Bozji puti..A znamda "miloscu cini mogucim ono sto zapovjeda"...
I Bog zeli da donosimo mnogo roda...Tako i u "sutnji"..i dobrom razmisljanju...dolazi mi sve pred oci..."Moram mu dospustiti da On donosi rod u meni",,dakle trebam ziveti od Boga i za Boga..
kome je On prava i jedina ljubav-ne moez uciniti krivi korak..
pa cak i kad ucinimo Bog uvjek popravlja i okrece na dobro..
Augustin pise da Bog zapovjeda "ljubi i cini sta hoces.."jer ako nas ljubav motivira mozemo samo dobro ciniti,a to ne znaci da ce nam uvjek sve biti jasno,da cu nas problemi zaobici,i da ce biti onako kako nam se cini dobro..On nas odgaja, On nas uci strpljivosti,pouzdanju i vjernosti,ufanju i nadi iznad svake nade..
"Onima koji Boga ljube..Bog sve okrece na dobro"