www.tebe-trazim.com

Zaista zvuči prekrasno i rajski - da suze ne pripadaju nijednom ovozemaljskom izvoru...

Vjerojatno ću 5.10. ići u Međugorje - prvi put u životu!!! Jako se veselim, posjetit ću obavezno i taj prekrasan kip!

Iako ja nisam nevjerni Toma,
ali ipak volim takva čuda,
pogotovo zbog toga
da i takve događaje mogu ponuditi kao dokaze
onima koji sumnjaju i onima koji traže čuda...a u mojoj ih blizini ima puno...

Vjerojatno ću 5.10. ići u Međugorje - prvi put u životu!!!

kad god sam u Medjugorju ( barem 2 puta godisnje ) nemogu da se ne odem pokloniti tom kipu naseg SPASITELJA....

osijecam tamo takav neopisiv mir i blagostanje...

nesto predivno... i ne klanjam se materijalu od kojega je kip napravljen vec Uskrslom Gospodinu..

a vjerujem da je Bog cudo napravio sa vodom zbog nas ljudi... mozda je nekom bas taj znak bio dovoljan potvrditi neke svoje sumnje i pitanja.. al zanimljivo je kako je "proplakao" bas na Gospinu godisnjicu...

Svaka CAST i SLAVA i HVALA BOGU NASEM!!! ...kako nas samo voli.........

BV sve B!

Mislim da je ponekad i dobro da neki u takvim stvarima vide tzv.čudo.Možda će upravo taj tren u njihove živote pomalo unijeti plodove.Možda će upravo to "čudo" dalje usmjeriti njihov put ka Kristu, produbiti njihovu vjeru.Možda će im to čudo otvoriti oči.Možda će tim čudom spoznati prave vrijednosti ..A onda možemo opravdati i postojanje čuda.ČUDA IMAJU SVOJU SVRHU.

Na žalost ima puno onih koji ne bi poverovali ni da tko od mrtvih ustane. Imaju Mojsija i Proroke- kaže Isus. Mnogi znaju da Bog postoji. To ne znaju samo oni koji su po naravi glupi- kaže se u SZ- i ne spoznaju Boga iz stvorenog reda stvari. Ne treba njima čudo da bi poverovali. Potrebno je samo da hoće ne biti 'bogovi' po sebi, nego po sudioništvu. Oni koji žele plaću ovde na zemlji morat će se suočiti s tim da je neće imati 'gore'.
Čudo dolazi na čin vere, a ne čudo pa vera. Kao što to bi u Nazaretu: Čudio se njihovoj neveri i ne mogoše tu učiniti puno čudesa i ozdravljenja.
Čuda bi trebala biti nešto 'normalno' u našim životima ukoliko verujemo. Ne trebaju nam čuda da bi mi utvrdili svoju veru, nego upravo suprotno, ali su tu zato jer verujemo i ljubimo, želimo dobro svom bližnjem i jer samo verom možemo primiti blagoslove za sebe. Isus je ozdravio onog što su ga spustili kroz krov kad je vidio ne njegovu nego njihovu veru. Njegova čudesa su bila čin ljubavi, suosećanja, milosrđa.. odgovor na iskazano poverenje. Nije činio čudesa da se vidi da je On Sin Božji, nego jer je ljubio čoveka.
Kad jednom neverniku daje čudo, to je zato jer su iscrpljena ostala sredstva, no i to je iz ljubavi jer želi da ga spasi.. Ako pak i to prezre, e onda se definitivno zna.. njegov odgovor je NEĆU TI SLUŽITI. Takav onda osuđuje samog sebe za večnost.
Ne treba hteti čudo za neverujućeg po svaku cenu.. Bog zna mesto i vreme. Pre toga će uslediti križ, patnja, bolest.., a tek onda veliki znak kao poslednje sredstvo. Bog ne želi da mu mi dođemo niti preko patnje, niti preko čuda. On želi da mu mi dođemo jer ŽELIMO, a ne jer MORAMO. Kaže se blago onima koji poverovaše, a ne videše.
Kad doista poverujemo, onda su mala (i velika) čuda svakodnevna. ... ...

Ja ne mislim tako..Baš suprotno.Ako će to odvesti nekoga na put Gospodnji, da to bude poticaj da se osoba obrati ili učvrsti svoju vjeru..Nemam ništa protiv toga.Za mene je isto bilo "Čudo" kada sam u zajednici putem dara spoznanja našeg duhovnika dobila svoje smjernice.Moja vjera nije bila baš neka.Al tada sam zbilja osjetila potrebu da krenem istraživati vjeru, Boga i ta me moja želja, odnosno žudnja dovela do toga da danas gledam drugačije na tzv "čuda" i da sam uzljubila Isusa svim svojim srcem..Danas se na ČUDA ni ne obazirem, ali u jednom trenutku mog života ČUDO JE IPAK IMALO SVOJU SVRHU..Nadam se da ste razumjeli što sam htjela reći

Isus je sam rekao kad je ozdravljao bolesnike da čini čudo da se proslavi ime Njegovo. nama vjernicima netreba cudo jer mi vjerujemo ali izgubljenim odlutalim treba pokazati pravi put pa bilo to i preko čuda. za mene kada neko ozdravi uz pomoć Bozju nije čudo jer znam da je Bog svemoguc i nista mu nije nemoguce.

BTB

Međugorska čuda su ona 'nevidljiva', nutarnja.. obraćenja srca.
Čuda koja dolaze preko Marije se dešavaju kod onih koji poveruju i poslušaju što im se kaže(Kana).
Međugorje nije poznato toliko po izvanrednim znakovima, nego kao ispovedaonica sveta.
Poruke su za one koji hoće slediti Isusa i Mariju, te biti i ostati u njihovoj školi.
Istina je da su u Međugorju čuda bila na poseban način prisutna u početku. I danas mnogi u Međugorju primaju telesna ozdravljenja i doživljavaju nadnaravna iskustva, ali u većini slučajeva to je jer su poverovali i odlučili otići u Međugorje. Tko je taj koji dolazi u Međugorje i odlučuje se na toliki put (i trošak) ako već nije imao ono 'zrnce' vere? Ima i onih koji dolaze kao turisti ili pak zbog čuda (iz radoznalosti) , ali oni su neznatni u odnosu na one koji su poverovali.
U zadnje vreme aktualan je taj kip Uskslog, no njega vidim kao znak početka kraja međugorskih ukazanja, koje će završiti s objavljivanjem tajni i Velikim znakom koji će biti vidljiv i opipljiv. Ali onda sledi JAO za one koji unatoč tomu ostanu u pobuni.
Imam pouzdanje u Gospodina, ali se u isto vreme i bojim toga dana. Bit će to doba velikog stradanja za mnoge. Još uvek traje doba milosrđa, no koliko još?
.. Jesmo li se uspavali? Odgađamo li još uvek svoje temeljno obraćenje? Koliko ljudi smo doveli do Isusa? Šta je s gresima propusta? Bijah gladan, žedan. gol, bos, u tamnici... gde si bio i što si radio dok sam ja trpio u tvom bližnjem.. Odlazite od mene prokletnici!
Hm.. a toliko je onih koji se teše govoreći kako nisu drugom činili neka velika zla, te misle da su time spašeni, a niti ne pomišljaju na to što NISU UČINILI.
Ne želim biti katastrofičan. Ali ako netko veruje da je Međugorje glas iz pustinje koji viče: Obratite se! Približilo se kraljevstvo Božje, e onda ne može a da ne uzme ove činjenice u obzir.
Hteti ići u Međugorje da bi se videlo čudo.. samo je još jedan kamen osude koji će pasti na glavu onog koji sluša, gleda.. a ne vrši.
Takvi su moji- kaže đavo- .. nit' hladni nit' vrući.. izbaci ih k meni.
U Međugorje se ide jer se želi biti s Majkom.. jer se hoće biti s njom.. jer se hoće imati srce skrušeno i ponizno kakvo je bilo njeno... jer se želi promeniti i postati poput nje. To je svrha te škole.
Nije svrha niti priznanje Međugorja. Ta 'priznato' je da je živi Bog pod prilikama kruha i vina, a koliko ih njemu hrli. Iz istog razloga ne razumem niti one koji se zalažu da se Međugorje ne prizna kad se zna da se pitanje Međugorja mora razjasniti još za života sveštenika koji je zadužen za objavljivanje tajni, a koji nije baš mlad. Kud se žure pobrati 'negativne plodove' Međugorja? Umiriti svoju savest? Opravdati svoju sumnjičavost i neveru? Još k tomu ne hteti razgovarati niti samo jednom s nekim od vidioca, a znaju da 'notifikacije' nema bez osobnog kontakta i prisustva duhovnika, koji IMAJU PRAVO na interpretaciju 'svoje istine'.
Međugorje je POZIV CRKVI i svetu. To je poziv za obraćenjem.
U Međugorju se ne govori nešto novo po pitanju Objave i Nauka. Po sredi je HITAN POZIV za življenjem onog u što verujemo.. bez odgađanja. Ne biti samo oni koji slušaju, nego i oni koji vrše Reč. Šta nam vredi ZNATI I VIDETI, A NE ČINITI. Kad navali bujica biti će to ruševina velika. I nikavo čudo nas neće spasiti, nego samo gola vera i dela milosrđa.
Dakle, nikakvo čudo da bi verovali, nego prvo vera, pa će onda čuda biti napretek.
Ako netko u Međugorje ide zbog čuda, onda je to znak da taj maloverni sumnja.

Slažem se sa svima... i s Mary, i s Gabrijelom, i s Jovanom...

No, sebe prepoznajem u Mary...
I ja sam ta kojoj je upravo malo čudo bilo poticaj za onaj konačni DA Bogu...
I jako dobro razumijem kad slušam oko sebe "vapaje" onih koji još traže, jako dobro razumijem i svog brata koji kaže:"Ma samo jednom da mi Bog da neki znak i - nikad se neću okrenuti od Njega..."
I ja znam da je tako. Znam da je moj brat od onih koji u svojim dubinama nose vjeru u Isusa i koji ga smatraju Bogom, ali eto - još je ta vjera slaba, traže dokaze...

Opet ću navesti primjer svog omiljenog svećenika, patera Ivana Vinkova - on nam je sam rekao da SMIJEMO biti "Nevjerni Tome", da smijemo tražiti dokaze od Boga i - da će nam biti dani AKO NAS PRIBLIŽAVAJU BOGU. On sam nam je naveo kako je imao "problem" s molitvama upućenima Mariji. I onako, "testirajući" Nju (oprostite zbog izraza, ne nalazim prikladniji...), izmolio joj je nekoliko molitva. Molio je s gorljivom željom da je osjeti, da spozna njenu važnost. Radilo se upravo o Gospi Sinjskoj.
Već isti dan, a i drugi dan - uslijedila su uslišanja molitava koje joj je uputio. No, ni tad nije bio sigurna jel to baš Njeno djelo... tražio je dalje... opet isto - Marija je odgovorila odmah isti dan...imao je potrebu još i treći puta provjeriti - ponovno se dogodilo čudo, molitva opet bila uslišana ekspresnom brzinom i pod božanskim okolnostima...

Kako je on nama to objasnio (čak smo se i mi čudili - Pa kako ste se usudili tako postupati prema Mariji, tako je "testirat"??). A još mi je čudnije bilo kako to da mu je ona pružila dokaze, dala mu čuda... i to tri puta...
Tad nam je to objasnio, da slobodno tražimo odgovore i dokaze, i da ako tražimo čista srca ( s ciljem da nam se probudi ili produbi vjera) i najvažnije AKO ĆE NAS TO PRIBLIŽITI BOGU - bit ćemo uslišani...

Njega je to itekako približilo Bogu. Nije to bio čin čovjeka kojemu je dosadno pa eto, igra se s molitvama upućenima Mariji. Nije to bio čin nekoga tko ne želi vjerovati. Bio je to čin prekrasnog svećenika koji je tek počeo svoju službu i koji je jako htio ljubiti Mariju jednakom silinom kao i Isusa. Njemu je taj dar koji je od Marije dobio itekako bio na izgradnju vjere - danas se u svemu ravnopravno obraća i Mariji, kaže da ništa bez Nje više nema u njegovom životu..

Tako da ja potpuno razumijem ljude koji žeđaju za nekim čudom... Da, neće povjerovati onaj koji NE ŽELI povjerovati, pa sve da mu se dogodi i nekoliko čuda...ali onaj koji ŽELI povjerovati u Isusa, onaj koji čezne za susretom s njim (a ne uspijeva kroz molitve, misu i sl.) - sigurna sam da će taj POVJEROVATI. Sigurna da će tome čudo biti na izgradnju, sigurna da će taj zavoljeti Boga svom ljubavlju...

Stoga, ja jako volim čuda i drago mi je da ih ima i voljela bih da ih Nebo podari svima koji čeznu za njima jer vjerujem da će se među tim "Nevjernim Tomama" naći puno prekrasnih vjernika... koji su možda već izmolili tisuće i tisuće gorljivih molitvi, ali ipka - za sad još ne mogu povjerovati u Isusa... Mislim da Isus, uz sve druge razloge, plače u Međugorju i zbog onih kojima je možda potrebna "samo" ta Isusova
predragocjena suza da postanu vjerni...i da nikad više ne posumnjaju..

Promena tvoga života je Čudo koje je nastupilo kad si poverovala i poslušala smernice.
To što tvoj duhovnik ima dar spoznanja, znak je njegove otvorenosti i vere, no ti si jednako tako mogla posumnjati (kao što to većina i sumnja u takvo nešto).

Lk 16,27-31
"Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se. Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, Neće poverovati sve da i od mrtvih tko ustane.'