www.tebe-trazim.com

nebih rekla da imam danas nove rane...zaboli na tren...ali brzo se nekako pojasni o čemu se radi

[quote="Letizia"]Kako se nosite sa svojim ranama i kakve imate osjecaje prema onima koji su vas povrijedili? Kako su zacijelile vase najdublje rane?

Kako ?!
Nikako, sve sam osjetljivija, sve gore i gore cijeli život sam u crkvi ali od kad sam malo dubinski zašla u to sve mi je gore i gore, sad više ne mogu ni sakriti koliko sam jadna a ne samo to postala sam sramežljivija i naivna ko šlapa

Ma sve ce biti dobro, vidjet ćeš. Svako zrno pšenice mora umrijeti da bi rodilo plodom, tako i ti ideš prema dolje, da bi jednoga dana bila još bliže svome Ocu i Bratu. Normalno je da ti je gore jer je se vrag ždere jer se pribižavaš Bogu. Budi hrabra i strpljiva! USTRAJ!!!
Euharistija ti je sve što trebaš. Moli za duhovnika.

mila dušo....
molim Isusa da ti da snage da izdržiš zabludama i kušnjama koje te žele odvojiti od Njega....
kako li te negdje Isus ljubi ovakvu

Pa ja lakše oprostim, ali to je na primjer stvar od više faktora. Problem rana iz prošlosti je u tome što ne samo da tu bude povreda, već to bude i plodno tlo za đavla da na tu ranu nalijepi razne laži (tipa jadan si, nesretan, nikad ništa od tebe,...) pa čak i demonski utjecaj. Zato je recimo meni bilo potrebno i oslobođenje. No nakon što mi je Bog rekao da će učiniti nešto novo i izmijenio podosta moj um mene je sad teže povrijediti. Ne možda toliko jer sam jača koliko zbog toga što sam svjesna Božjeg obećanja-npr ako mi je Bog nešto obećao, a okolnosti trenutno nisu takve ja neću toliko očajavaj jer znam da su okolnosti podložne promjeni, a riječ je vječna. Evo npr napisala si ako su te povrijedili prijatelji - u Isusu Kristu imaš prave prijatelje-dakle situacija nije bezizlazna. Prepoznaš da li netko jest obaćanje-ako nije odbaciš i vjeruješ dalje. Ne ostaješ na mjestu i očajavaš jer znaš da postoji nada.

[/quote]

Milu samo zanima kad će to proći ili će se s tim mučiti do čistilišta nadam se samo da će me mali Isus prestati takko voljeti, jer ne mogu svjedočiti na taj naćin dok sam tako[url]" sapeta"[/url]ne mogu svjedočiti vjeru ljudima oko sebe dok se to događa. [/code]

ne znam....meni su neke patnje trjale godinama(5-6)...ne znam ni koliko tvoje traju ni koje su vrste...
no samo jedno znam da svaka patnja koju sam prošla je bila višestruko nagrađena....i da sam puno,puno naučila...
da li je vrijedilo...JE!
da li sam razmišljala i o odustajanju..jesam
da li je bilo preteško za nositi...je
često sam puta znala pitati Boga...pa rekao si da nam nećeš davati više nego što mogu nositi...a ja ne mogu nositi više....zašto???
uglavnom bi mi stigao ili odgovor ili olakšanje muka....
da li mi je sad žao zbog toga što sam prošla ....NIJE...
da li bih voljela opet proći....ne bih, ali ako je Božija volja neka mi bude po njoj

3 godine, znači još dvije ako bude kao tebi jaaaoo ili...možda više, nikad se ne zna misliš da netko ima recimo..dar spoznaje ili kako se to već zove može otkriti o čemu se radi, ha?!

Ovo je na drugim topicima vec dva puta napisano (od Vjeke i od mene)ali je tako lijepo da ga ovdje jos jednom prenosim

Vecernji susret

]Isuse,dodjoh Ti reci,
kako me u grlu gusi,
od isplakanih suza
kako me boli u dusi.

Dodjoh Ti saptat tiho
kako mi kriz izrani rame
i kako ga tesko nosim
jer je pretezak za me.

Dodjoh Ti se tuzit u suton ovog dana,
jer me previse pece
i boli ova rana.
Kleknuh da Ti se jadam,
ali me zbuni tvoje raspelo.
Zizak ti osvijetli lice,
raspeto,presveto tjelo.
U suzama, izmucen, izboden, raspet i sam
o, Boze, sto da se tuzim,
pa mene je pred Tobom sram.

Gle Ti nijemo sutis,
nikome se potuzio nisi,
a Tvoje presveto tjelo
stravicno na krizu visi.

Probodene noge i ruke
probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga tvoja teska
a sitne boli moje.
Isuse, dodjoh Ti se jadat u suton ovog dana,
al motrec Tebe na Krizu, isceznu moja rana.

Vlc. Zlatko Sudac

U svakom slučaju, potrebno je pronači uzrok problema, i srezati ga u korijenu. Bog preko spoznaje otkriva sam uzrok problema.
Čovjek se najviše mijenja i približava stvoritelju kroz patnju. Problem nije u tome, kako otjerati patnju, več kako ju prihvatiti! Prihvačanje patnje (križa) je pobjeda nad patnjom.