Tinna napisao:
Isuse...jesi li i na mojim vratima? stojiš li i kucaš? pa što mi je, ja ne vidim niti čujem... odavno sam odlutala, izgubila se u buci, galami...i ja sam počela galamiti... gdje si Isuse? gdje je tišina u srcu? koračam svijetom a ne ostavljam trag, oči su mi umorne, teške...jedva gledam...oko mene svakakvi ljudi pa i oni...tvoji, dobre volje...žive, a ja ih samo promatram i na to se svodi moje življenje... brišem suze, da, pustim ih često u samoći...ptica sam koja leti samo do krošnji drveta, ne usudim se poletjeti više, u život... bojim ti se predati a to toliko želim... često Te zovem a nigdje tvoga odgovora...možda i odgovaraš potiho u mojem srcu a meni Tvoji odgovori zvuče prejednostavno pa ih niti ne primjećujem... trebam Te... pod uvjetom i da budem tvoj rob, ali samo da Ti budeš tu... kraj mene, da se više ne osjećam usamljenom... trebam Tvoju ruku da čvrsto drži moju i da me vodi... Isuse... molim te dođi...sada...i ja sam samo tvoje jadno, bijedno stvorenje...
Tinna, ovaj tvoj post kao da si pisala i za mene, ja se upravo nalazim u takvoj fazi da tražim neke odgovore, tražim Njega, izgubljena u ovom svijetu, sa nekim strahom od života, i kad se to sve pomiješa više izgubim pojam o Njemu, šta On hoće od mene? Kad samo pogledam šta na ovom svijetu svega ima, iskreno, uhvati me jeza, čak ne volim više ni gledat TV, same loše vijesti, i jako me strah takvih stvari, onda se pitam što da se meni tako šta dogodi, mojima? Eto takvo stanje traje već pola godine, ali mogu samo reći, da sve ima svoj razlog i da ovo stanje me upravo vodi K NJEMU, ništa više, moja duša jednostavno vapi za njime, žudi za Njim, jer tek sad kad promislim shvatim da sam oduvijek Njegova, i da toga postajem svjesna tek sada, no bolje i sada nego proživjeti cijeli život pa to tek onda shvatit, jel tako
?
Želim to i vama!!!
To on svima želi i čini, samo svakome na njegov način!!!
Login
FAQ
Chat
Traži
