www.tebe-trazim.com

Evo da malo vratim i prijašnje teme na repertuar...

Ispovijed ¸mi je jako važna, jer smatram da sam na neki način dužna na glas izreći svoje grijehe svećeniku.
Isus je zato i dao ovlast apostolima da sve grijehe koje svežu, budu oprošteni, a koje ne odriješe da im budu zadržani...
Mislim da nije u redu da svećenik odbije dati odrješenje od grijeha, osim ako su u pitanju smrtni grijesi, jer im je Bog dao tu ovlast kao dar, blagoslov, a ne da budu suci na zemlji!
Bez obzira na simpatije i antipatije prema pojedinim svećenicima, meni osobno nije važno kod koga ću otići (ako imam izbora, odem onima koji mi više odgovaraju), ali jednako volim otići i onome koji će me iskritizirati, i reći mi što da učinim ubuduće, dok će mi možda neki mladi svećenik gotovo sve opravdati i reći da je to normalno u svakidašnjici (što mi se koji put i dogodilo... osjećala sam se krivom, a on je s mene sklanjao svu odgovornost-to mi se nije svidjelo)

Volim kada mogu otići kod onog svećenika koji mi je drag i s kojim mogu porazgovarati, dobiti savjet, tada mi je ispovijed više duhovni razgovor i to mi je jako lijepo....ali opet, kod tog se svećenika duže zadržavamo i nastane gužva, pa nije ok prema drugima da moraju toliko čekati dok mi po neznam koji put pričamo istu priču...

Sve u svemu, ispovijed je jako važna, a da bi se "pravilno" ispovijedili, trebamo se poniziti i pred samim sobom i požaliti za svaki grijeh koji smo učinili.

I na kraju, pokoru izmoliti s radošću, jer znamo da su nam grijesi oprošteni¸, da možemo čisti sjesti za stl Gospodnji!!

F. nemoj ovo krivo shvatiti...

Moji grijesi jesu teški, ali meni nije dovoljno da se pomolim, osječam da mi je Bog oprostio, ali neki ljudi nisu i neće (možda jednog dana)...

Da pređem na stvar:

Smijem li ja nadopuniti pokoru koju mi svećenik daje (svojim djelima) npr. Psovao sam jednoj osobi nešto >>> za uzvrat toj osobi moram pokazati koliko je vrijedna ona i njena obitelj svojim djelima (poštovanje, ljubav, razumjevanje - naravno ako sve to ona prihvaća...)?

Figi ljepo pises da ti nije do simpatije svecenika jer ti je svejedno ,
tko ce te ispovjedati.
Gledaj,ti sigurno nemas "teskih grijeha" i ides redovito na Sv.Ispovijedi.
ali zamisli netko s teskim grijehom,i netko tko je napravio veliku stetu,
i veliki prekrsaj,pa k tome ne ide redovito na ispovjedi,recimo ...
(godisnjaci)to su ljudi koji idu na Uskrs i Bozic....zamisli se koliko oni toga imaju....pa kada ih svecenik osobno pzna,(gubi sliku covjek)
To i jeste sto ljudi i pored toga bi trebali dopustiti da bas pokvari tu sliku,jer tek tad bi bili pravi...jer tek tag ja se kajem za moje grijehe...
ali nemaju svi tu hrabrost,i svi nerazumiju svrhu ispovijedi,
da je svecenik,psiholog i da te on bas u tome treba posavjetovati,a to
ne igra nikakvu ulogu sto te pozna...
Ali sam ipak misljenja da si trebamo pronaci"simpaticnog svecenika"
u kojega imamo povjerenja sve povjeriti,koji mi daje savjete i kada tesko sagrijesim,i kada bas zna na cemu,kiksnem.....jedino tako moze dati pravi odgovor,i savjet da se popravim i ne grijesim vise...
A Bog oprasta sve grijehe,pokoru dobijemo,i trebamo je izvrsiti...
a i samo da bi nadoknadili stetu mozemo sami nesto zrtvovati,za nase grijehe....tek tako postaje pokora prava....!

Naravno da bi bilo da ti uz pokoru činiš i dobra djela koja ti svećenik nije zadao za pokoru, a samim time i sam sebe izgrađuješ, a i dozvoljavaš Bogu da dođe do tebe, jer čineći dobro drugima, činiš dobro i sebi!
BTB!

Isusov poziv na obracenje i pokru ,ne odnosi se na vanjskua djela,vec na obracenje srca,na unutarnju pokoru.
Unutarnja poka je preusmjeravanje cijelog zivota,povratak i obracenje k Bogu svim srcem.Raskid sa grijehom odvracanje od zla,zajedno s osudom zlih djela,koje smo pocinili.
Odlukom za promjenu zivota,s nadom u Bozje milosrdje,pouzdanje
i pomoc Njegove milosti...Bog nam daje snagu da pocnemo iznova.
Obracenje se u svakodnevnom zivotu ostvaruje vanjskim znakovima pomitenja...brigom za siromasne,vrsenjem pravednosti,priznavanjem pogresaka,ispitom savjesti,duhovnim vodstvom,prihvacanju trpljenja,
te ustrajnoscu u progonstvu zbog pravde.
Najsigurniji put pokore jeste.....

"Svakodnevno uzimati svoj kriz i ici za Isusom."

Potpuno se slažem s tobom, i imaš pravo!
Razmišljala sam i o tome, o onima koji s teškim grijehom, nakon dugo vremena odu na ispovijed, nekima sam preporučila u svom gradu svog svećenika, koji mi je jako drag, a i ima puno razumjevanja, govori kao psiholog, da savjet baš koji je potreban osobi...

Već 10 godina je u mojoj župi, on ju je i ustabilo, sad gradimo i našu crkvu, koju financiraju "naša srca" i mjesečni iznosi koje je cijela župa čvrsto i vjerno odlučila odvajati....
Sad sam skrenila s teme (po običaju )

Istina je da me nije sram mojih grijeha i da ponekad odem na ispovijed i ne znam što reći, a opet se zadržim, jer se sa svećenikom raspričam o nekome (ne imenujem osobe kad o njima pričam) i često tražim savjete što da im kažem, savjetujem, preporučim... kome da ih uputim...
Naš svećenik uvijek pronađe prave riječi za svakoga, nisam još srela nikog da je otišao od svećenika bez osmjeha na licu....

Ovaj Vassulin tekst o važnosti ispovijedi mi je jako drag pa ću ga stavit ovdje, možda će nekoga zanimati:

"Kažem vam: Jao svakomu onomu koji ne bude u mojoj svjetlosti u moj Dan…"

Zato je vrlo važno ići na ispovijed. Jer kad se ispovjediš ti se očistiš, pa kad dođe "Dan Gospodinov", to će biti blaga vatra, vrlo blaga. Neće mnogo boljeti. Zaista! Zašto govorim o tome, zato što sam sama prošla kroz sve to! I bilo je strašno! Ponekad znam reći da kad sam prolazilo kroz to… to nije bio samo trenutak ili jedan sat, to su bili dani, govorila sam da prolazim kroz pakao! Tako je to bilo strašno, užasno je najednom postati svjestan, iznenada i ako nisi prošao kroz tu fazu, ne znaš kako je to. Ali ako jesi, onda znaš što je to, koliko boli. Stvarna spoznaja o sebi boli! Zato govorim da će biti bolje ako čovjek ide na ispovijed, počne se redovito ispovijedati. Nikad prije nisam išla na ispovijed i zato mi se sve obilo o glavu kad je došao "Dan Gospodinov".

Da, mnogi ljudi nemaju ispovijed u svojim Crkvama, formalnu ispovijed.

Znaš, premda u mojoj Crkvi postoji ispovijed, u Grčko-pravoslavnoj, kao i u Katoličkoj, nikad nisam bila na ispovijedi jer nisam bila zainteresirana. Dopusti da kažem da zapravo nisam bila zainteresirana nizačim što se odnosilo na crkvene stvari. A onda je Gospodin zatražio od mene da idem na ispovijed i slijedim jedno od Njegovih pravila, koja su također zapisana i u Svetom pismu, to jest ispovijedati se jedni drugima, kako kaže Sveto pismo. Crkva nam je dala svećenike, pa sam ja mislila, obzirom da imam ovaj dar od Boga i izravno s Njim razgovaram, zašto bih morala ići na ispovijed, ići nekomu drugom kad to mogu učiniti izravno s Bogom. I vjeruj mi, osjetila sam Božju srdžbu prema sebi i to me uplašilo. I znaš, olovka mi je ispala iz ruke i daleko odletjela.

Nakon stanke, voditeljica je nastavila:

Vassula, ja mislim da si ti samo ispustila svoju olovku…

Da, ali to je bilo kad sam odbila slušati Boga kad je tražio od mene da idem na ispovijed. Ali to me podsjeća na to kako je poslije govorio o ispovijedi, premda mnogi ljudi ne vole ići na ispovijed, to je čin poniznosti, to je najviši čin poniznosti. Ako se čovjek ne voli ispovjediti, to znači da čovjeku manjka poniznost i zato vjerujem u to što Gospodin govori.

Ovu temu sam otvorio iz par razloga. Ja kao kršćanin sam dužan ispovijedati se. No, to i radim. U međuvremenu malo sam razmišljao i došao do par zaključaka. Kada se ispovijedam, ja se zapravo trebam ispovijedati Bogu a ne svećeniku (bez krivih zaključaka, ja svećenike jako poštujem), i meni grijehe treba otpustiti Bog a ne svećenik. Zbog čega onda svećenik kaže otpuštam ti grijehe??? Ja mislim da to nije njihov posao. Mislim da grijeh otpustiti može samo i samo Bog. I nitko više. I to kada se iskreno, ali iskreno pokajemo. Pa piše u Bibliji, ako imate grijeha koliko je zvijezda na nebu ..... i ako se iskreno pokajete BOG će vam oprostiti. Mislim ovo ne govorim zato da hulim svećenike (ne daj Bože) ja imam lijepo mišljenje o njima. Ali o samom otpuštanju grijeha, e tu se baš i ne slažem. Iskreno, to od srca mislim. Ja bih htjeo da mi vi kažete svoja mišljenja ili stajališta o tome?

Da se ispravim svećenik kaže: Bog ti otpustio grijehe.

Dragi Stjepane ,

Isus je rekao svojim učenicima: "Kojima otpustite grijehe u, bit će otpušteni i na drugom svijetu. Kojima zadržite, bit će zadržani."

Dakle, Isus je svojim učenicima (današnjim svećenicima) DAO VLAST da u NJEGOVO ime otpuštaju grijehe.
Znači, oni to sve rade u Njegovo ime, zaista nam je Isus ostavio prekrasan dar i milost...

Nama katolicima grijeh ne može biti oprošten bez Sakramenta svete ispovijedi...