www.tebe-trazim.com

U tebi,u njoj ,u njemu, u sebi, u svima nama, u svakom postu na forumu,jer On je ljubav,a ovdje je ima neizmjerno.....BTB.....

zozy baš me se dojmila tvoja priča, i lijepo od tebe što si to s nama podijelila. Da, čovjek se treba zapitati kraj koliko takvih situacija prođe u jednom danu.. a da ne obrati pažnju na ništa drugo osim na sebe, žalosno... ali istinito! Meni su takvi dani mnogobrojni, ja priznajem, ali dogodi mi se nekad da se brecnem, malo trgnem i obratim pozornost na ostalo sve oko mene, ipak nešto me prožme, pogotovo kad sebe, svoju volju, ljubav dam nekome drugome, bezuvjetno, to je jako važno... meni se često zna desiti u takvim trenucima veliki trnci me prođu cijelim tijelom od dragosti, i općenito kad se molim Bogu, kad osjećam Njegovu prisutnost i snagu, trnci me preplavljuujuuuu ajmeee heheh
Živimo s Njim!!!

U čemu vidim Gospodina...kad promatram ljude...
Ponajprije u tugi..u bolesti..u osobama u potrebi...u skrušenosti srca...u suzama..potom u slavljenju,u radosti..u pogledu..u zagrljaju...u samoći...u oblacima...
..hodajuć kroz vjetar..u kapima kiše...u razgovoru ljudi..u toploj riječi..u dijelima..
U mom životu ga vidim svugdje..
Kad mislim o njemu..kad razgovaram s njim..kad zahvaljujem...u osobama koje mi šalje u život...u dijelima koje čini priko mene...u mojoj obitelji...u nutrini..u dlanovima koji gore i žare...u toplini i trncima koji me prožimaju..
Al najveći osjećaj sam imala kad sam ga vidila kroz oči fra Zvjezdana Linića..
Svjedočih na chatu o tom susretu...
To su bile oči Isusove...krvave oči..pune ljubavi i topline..al ipak prožete suzama nade...te oči su mi stalno prid očima..
Te oči su me gledale..kao nitko do sada...tada mi je fra Linić kazao..Sad te Isus pohodio...Idi u miru...

prelijepo je ovo čitati..

Ja nažalost često se zaokupim drugim stvarima, mislim na ono gdje sam i što radim...u zadnje vrijeme nastojim što više misliti da je Isus sa mnom!

Božji blagoslov..ima li išta ljepše od toga poklona..jednom kada sam bila na groblju, jedna starica me dozivala i pitala imam li upaljač. Ja sam došla do nje, ona je zaboravila..i ja joj upalim svijeću..a ona je nastavljala vaditi svijeće, ni sama ne znam koliko ih je bilo, samo sam palila...prst mi se već užario..ali bila sam nekako radosna što joj pomažem, a ona je samo zahvaljivala i govorila da ne zna kako će mi se odužiti. Ja sam joj rekla da to nije ništa i da mi je trago što sam joj mogla pomoći..na kraju mi je rekla: "Bog te blagoslovio..."
Pomislila sam kako mi ništa drugo ni ne treba i sretna otišla!

zozy draga, divna tema, a tvoja je priča izmamila suze na mom oku..Da, treba se sjetiti i onih koji su zaboravljeni.U njima Isus najviše počiva!!

U svakom jutru, u svakoj noći,
u svakom čovjeku, starom i mladom,
sretnom, tužnom, bolesnom, gladnom,
kud god pogledam vidim Isusa!

Zozy, prekrasno si napisala...Hvala
Ja isto često zaboravljam gledati Ga u svojim najbližima, ali polako učim se. Ima jedna baka što smo se "upoznale" u crkvi. Draga vesela... Sretnemo se i na cesti poljubi moje cure, i dovikne na kraju "volim vas, Bog vas blagoslovio"... Žena koju sam nekoliko puta srela.... Taj put sam uistinu vidjela koliko me On voli i koliko me preko mojih bližnjih "upozorava" na pravi put....
Zaista nema ništa ljepše nego primiti tako lijep poklon. I učim se taj poklon "proslijeđivati" drugima....
BVB

meni je najlakše vidjeti Gospodina u nepoznatim ljudima, u siromasima ili onima u potrebi..... kroz njihove oći vidim ljubav i sjaj Gospodina, u maloj djeci također....

.. najteže zapravo prepoznam Isusa u najbližima: mami, mužu, prijateljicama...

to mi je jako teško jer se onda osjecam licemjernom-kako mogu ljubav dijeliti nepoznatima a svojima bližima cesto biti i bahata i gruba na rijecima..pažnji...

Da bi vidjela Isusa u svemu drugome prvo Ga moram vlastitim očima i vlastitim srcem vidjeti u sebi kroz vjeru jer ako ga ne spoznajem u sebi iz dana u dan ne mogu ga vidjeti u drugima.I naravno vidim ga u bližnjima,ljudima i njihovoj različitosti, situacijama, trenutcima, sreći, nesreći, tuzi...

Isusa najviše vidim u onome što nam je samom milošću darovano od Boga, oko čega ponekad mislimo da se ni ne moramo ni truditi jer nam je ta ljepota poklonjena svaki dan na Božjem dlanu a to je ljepota prirode koja me okružuje...

Isus mi šalje vjetar koji mi češlja kosu ljeti i štipa obraze zimi i govori mi da i ja budem podjednako silovita i plaha srca kao lahor ....poput vjetra.... On mi šalje oblake koji poput jastuka blaže moj pogled prema suncu i nebeskom plavetnilu, a kišom čisti moje oči poput suza i poziva me da i moje srce bude meko poput oblaka....kada su dani tmurni, kišni i sivi On mi šalje šarenu dugu da me veseli i poziva me da takvom ljepotom veselim druge....On mi daje visoko drveće koje poput mudrih zaštitnika i šumskih stražara stoje u šumi i poziva me da i ja budem kao drveće da rastem i stječem mudrost i snagu da zaštitim slabije i savjetujem neodlučne....On mi šalje životinje.....umiljatu mačku da me svojom dragošću poziva da budem takva....psa koji me svojom zaigranošću i nevinim pogledom poziva da i ja budem takva....Isus mi šalje nebeski pjev ptica i njihov beskrajan let...kao da mi je poslao svoje male raspjevane anđele da se jednog dana i ja puna te ljepote pridružim njihovom jatu....pjevajući.

BVB!

Sinoć je na TV bila reportaža o bivšim zatvorenicima...
jedan od njih bio je razbojnik i ovisnik o heroinu...
rekao je sam sebi kako nešto ne valja s njegovim životom...
prepričaću evo što je rekao:
bio je na kršćanskom sastanku (tako se izrazio..nema veze) gdje su ljudi molili za njega i dotakla ga je Božja sila...odbacio je drogiranje...kaže ima već 5 godina kako je svoj život predao Isusu da ga vodi...
njegove oči sjaje...sjaje mirom i radošću...