|
Blago siromasima, duhom." Luka ima: "Blago vama, siromasi" (Lk 6, 20). Matej nije htio više produhoviti blaženstvo, učiniti ga manje stvarnim i ranjivim. Želi naprotiv naglasiti kako se učenik mora korjenito i trajno otimati napasti samodostatnosti na koju bogatstvo-idolatrija potiče čovjeka i da se posvema predade Božjem naumu koje Bog kani ostvariti u čovječanstvu i u povijesti.
"Blago ožalošćenima" radi nepravda, bijede, zapreka koji se suprotstavljaju ostvarenju Božjeg nauma spasenja. Njihova bol postaje otajstvo plodnosti spasenja koje pospješuje ostvarenje kraljevstva.
"Blago krotkima", koji nemaju drugog branitelja osim Boga koji brani njihova prava. Izrael ih smatra povlaštenima građanima zemlje obećanja, o kojima pjeva pripjevni psalam (Ps 112).
"Blago gladnima i žednima pravednosti". Glad i žeđ su prvotni i bitni zahtjevi čovjeka da preživi. Oni traže pravednost cijelim svojim bićem i nastoje ostvariti Isusove riječi: "Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati." (Mt 6, 33).
"Blago milosrdnima". Milosrđe znači uzajamna i djelatna dobrota, znači opraštanje.
"Blago čistima, srcem". "Srce" je savjest, sijelo misli, volje, ljudskih osjećaja. Ali i polazište ljudskih odluka i djelovanja. "Čistoća" kazuje preobrazbu "kamenog srca", neosjetljiva i tupa, da bude "srce od mesa", živo i osjećajno (Jr 31, 31-34).
"Blago mirotvorcima", koji ruše svako neprijateljstvo sa Stvoriteljem, obnavljajući plan sklada koje je Bog zacrtao u svojem naumu u stvaranju i posebno sklad među ljudima.
Borba za istinu i pravdu donosi progonstvo kojima Isus pridaje posljednja dva blaženstva, s kojima povezuje obećanje kršćanske radosti.
Blaženstva nisu skup zakona i propisa, koji donose učeniku sigurnost i spasenje; nisu ni popis kršćanskih dužnosti. Blaženstva slave Božju milost koji bira siromašne da ostvari svoj spasenjski naum. Pavao veli: "Bog lude svijeta izabra... slabe... prezrene... ono što nije... da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom." (2. čit.) "Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali."
Služba riječi se predstavlja kao triptih povezan nosivom riječju "siromah". Prorok Sefanija pred Božjim gnjevom opstat će samo "skromni i čedan narod". Matej donosi prvi govor Isusov koji počima blaženstvima. "Siromah (anav) je onaj koji je skršen, satrven od moćnih, žrtva nepravdi, nasilja, progonstva, bez obrane. Siromah nije prosjak koji često egoist, privržen za novac, već koji svoju sigurnost stavlja u Bogu a ne hladne idole zlata, moći, vlasti; koji su otvoreni Bogu i bližnjemu, preko kojih Bog gradi bolji svijet. (2. čit.)
Blaženstva su revolucija velika, najveća, jedina. Svijet stavlja blaženstvo u bogatstvo, čast, slavu, uspjeh, svjetsku mudrost, u znanstvenike. A Isus veli da siromašni, priprosti, ponizni, čak rubni, ali koji imaju srce otvoreno i iskreno, ulaze u kraljevstvo nebesko, i preko takvih kraljevstvo ulazi u povijest i svijet, ostvaruje u njemu istinsku revoluciju preobrazujući svijet u društvo ljudskije i bratskije.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
