Lijep pozdrav svima
Da i meni se jako svidjela ova usporedba sa Isusom i Marijom jer je vrlo smislena ovome o čemu se govori a i nema smisla govoriti o nečemu ovozemaljskom ako to ne možemo povezati sa nebeskim i vjerom u kojoj ćemo sigurno naći ili već jesmo rješenje ili odgovore na naša svakodnevna pitanja.
Pa evo,što se tiče neumjerenosti u jelu i piću mogu za sebe reći da sam bila u tom problemu u toj kušnji nekoliko godina i još se uvijek iz dana u dan borim protiv toga.Nikada nisam bila pretila osoba a nitko u mojoj obitelji nije bio, a nakon što sam se zaljubila u jednu osobu i ppočeli smo provoditi sve više vremena zajedno tako sam se i ja u toj nekoj sigurnosti opustila tj. popustile su sve moje kočnice što se tiče prejedanja, čašćenja, grickalica i slično a da ne govorim da sam se u tom periodu koji je trajao oko 5 godina okrenula od vjere i Boga, moj duh je zamro, nisam se molila kao da nisam ni osjećala potrebu a dani su prolazili kao od šale pa sam se znala i našaliti nekad na svoj račun kako "kradem Bogu dane" što tumačim i kroz lijenost u neradu pa i lijenosti vlastitog duha.No ove godine sam odlučila stati na loptu i već je prošlo 4 mjeseca kako sam skinula višak kilograma.Ali da ne ispadne kako ovdje govorim o najboljim metodama skidanja kilograma zapravo želim reći da sam zapravo u tom razdoblju odricanja naučila nešto.Sve prijateljice su mi počele govoriti "oo pa ti si sad komad jel se dobro osjećaš...?", a ja na to i nisam imala neki konkretan odgovor jer nisam željela da me obuzme taj osjećaj taštine kako je odjednom moja vanjština i ljepota sve što imam nego to gledam kao moj unutarnji proces u kojem se više ne borim kako bih iz dana u dan bila mršavija i ljepša nego kako bih bila što skromnija u hrani i piću i poniznija misleći baš na one koji nemaju, na siromašne, sirote, tužne ostavljene i na Isusa koji isto nije imao sve ali je imao čisto neiskvareno srce u svim padovima i kušnjama kroz koje je prolazio.I to Ga je hranilo u neimaštini jer je znao da je to put ka "izobilju"-Bogu.
Ja nisam u principu nikada mogla bacati svjesno hranu u smeće a da mi u glavi nije bila pisutna slika i misli o siromašnima i potrebitima no opet kažem kako nisam savršena nego sam običan smrtnik s "manom" dakle grešna sam i nastojim se iz dana u dan boriti protiv grijeha.Ali kako već dulje vrijeme živim u drugom kućanstvu znači ne kod svojih roditelja i ima nas 5 pa se uvijek nastoji kuhati da se ne premaše količine kako se ne bi bespotrebno bacalo ali to se jednostavno ne može potrefiti.Netko bi stalno meso netko ne voli nikakva variva od povrća i tako uvijek ostane višak koji drugi dan nitko ne jede ali pošto se uzgajaju svinje i kokoši a ima i mačaka ta hrana bude njima raspoređena pa me zanima da li i to znači razbacivanje jer ta hrana ipak na kraju bude pojedena?
Također jedan ukućan skoro svaki put ostavi malo hrane u tanjuru i ne pojede ju pa sam ja čak jednom i komentirala da zašto to radi kad ima onih kojima bi itekako bio potreban taj zalogaj no odgovor nisam dobila.Sad, da li je to neka vrsta žrtve te osobe ili nerazmišljanje i neosjetljivost ne bih htjela suditi.
Što se tiče onih 10 % koje bi trebali davati od svojih prihoda svojim bližnjima ili Crkvi ili općenito zajednici u bilo kojem smislu tu isto imam neku svoju priču ali i molbu za komentar ili savjet.
Moja sestra koja je još mlada je prije godinu dana tragično postala udovica i od tada su se nagomilali veliki problemi financijske prirode a oni problemi koji su naoko bili mali dok je muž bio živ postali su još veći pa to mogu usporediti sa križem, da, ona nosi ogroman križ ali vidim da je još podnošljivo jer se ne predaje a toga se najviše bojim da se ne preda da ne digne ruke od sebe i života da ostane zdrava i što je najbitnije da spozna Boga i vjeru u svoj svojoj punini da ne luta u svemu tome.Tu joj nastojim malim koracima pomoći u vjeri ali neću joj nametati ništa što ona sama možda sada nije spremna prihvatiti...još.Kažem da joj pokušavam pomoći u vjeri zato jer joj trenutno materijalno nisam u stanju pomoći i to me razdiralo i još uvijek me trga kad ju vidim tužnu i opterećenu problemima a nemam tisuću, dvije, tri kuna da joj dam što bi napravila bez razmišljanja jer mi nije žao novca i uvijek mislim i da ga imam ne znam koliko nije mi važno jer za mene je novac običan bezvrijedan papir na ovom svijetu u odnosu na milosti i ljubav Boga, Isusa I Djevice što je neprocjenjivo!
No razumijem da je život takav dok ga živimo i da novcem možemo podmiriti dugove i kupiti sve ali ne i ljubav Božju.
Uhh toliko riječi mi se roji po glavi i dok o ovom pišem suze mi naviru ali ne mogu si pomoći.Možda nisam sve detalje rekla i nisam možda sve lijepo sročila ali nadam se da nisam fulala temu
Iz dana u dan molim Boga da mi pomogne i da jaču volju, milost, ljubav, ufanje, znanje, razum da uskoro uspješno diplomiram a i postoji mogućnost da se uskoro i zaposlim ako Bog da jer ako se to desi konačno ću moći pomoći nekome pa bilo to 10% ili više.
Molim vas ako možete molite za to
BVB
Login
FAQ
Chat
Traži
Moja je dugogodišnja želja "uvesti" doručak u svoj život... Nažalost, nikako mi to ne uspijeva...
