dragi moji prijatelji, hvala vam što ste se odazvali mojem pozivu upomoć i ozbiljno ga shvatili.
bila sam danas kod svećenika i dugo s njim razgovarala. rekao je da nemam(o) pravo na vidljive sakramente, što znači da nemam(o) pravo na ispovjed i pričest, ali da se pričestiti možemo na duhovnoj razini, da za vrijeme pričesti možemo (i trebamo) pozvati i zamoliti Isusa i Duha Svetoga da dođu u naša srca i naše duše i da takova pričest može biti jača i čvršća od one koja se prima hostijom, jer ljudi se ljudi mogu formalno pričestiti, bez iskrenog poziva u srcu. rekao je da se ne možemo ispovijediti, ali nam nitko ne može uskratiti kajanje i da je poanta upravo u kajanju i da Bog vidi u naša srca i naše duše i vidi je li kajanje za učinjene grijehe iskreno i stvarno. rekao je i to da Crkva trenutno razmišlja i o tome da se taj zakon ukine i da je moguće da će se to i dogoditi i da ćemo onda imati pravo i na ispovijed i na pričest. sada se mogu ispovijediti samo kad budem na samrti (a nadam se da ću ipak još poživjeti). rekao je da će naša djeca, ako nam ih Bog da, imati pravo na sve sakramente. razgovarala sam sa svećenikom i o braku mog dečka i možda i postoji razlog zbog kojega bi se moglo tražiti poništenje braka, ali ako i ne postoji mogučnost da, kada se civilno vjenčamo, izmolimo od svećenika blagoslov tog civilnog braka. važan je rast u vjeri i poniznost u srcu. crkveni brak poništava šestu zapovijed- ne sagriješi bludno. ja se s njim neću moći vjenčati u crkvi i nemam pravo na ispovijed, kajati se zbog toga neću moći jer ću mu ipak (nadam se
) biti žena i bračne dužnosti se moraju ispunjavati (a kada se kaješ obećaješ da to više nećeš činiti), pa sam pitala svećenika hoćemo li mi zauvijek živjeti u grijehu i on je rekao da ljubav (istinska i prava) nije grešna i da on osobno misli da nećemo, ako ćemo se ponašati kao da smo vjenčani u crkvi, ali da mi nikako ne možemo znati kako će dragi Bog to prihvatiti. uglavnom, nije mi rekao niti da trebamo prekinuti, niti da trebamo ostati zajedno nego da sama o tome moram odlučiti i moliti se Blaženoj Djevici Mariji da mi po Duhu pomogne donijeti odluku i da će se i on moliti za nas, i da svakako moram s njim provesti neko duže vrijeme prije nego što se vjenčamo jer se dvoje ljudi mora dobro upoznati prije nego što se obečaju jedno drugome zauvijek.
dugo sam s razgovarala sa svećenikom, i o svemu, malo sam i suzu pustila, malo sam se i smijala s njim. dao mi je i praktičan savjet- rekao je, da ako budemo živjeli zajedno, da trebamo živjeti sami, bez roditelja, da on smatra da su roditelji puno puta razveli svoju djecu. nije to pravilo, dakako, ali da mladi bračni par ima pravo na intimu i privatnost. rekao je još i da roditelji trebaju biti nježni jedno prema drugom pred svojom djecom, zagrliti se, primiti se za ruke, poljubiti se, jer tako djeca uče o ljubavi i pravim vrijednostima i da su djeca sretna kada vide da su roditelji sretni i u skladnom braku, tako cijela obitelj postaje ispunjena s ljubavi.
eto, ja sam danas puno toga saznala i sada mogu ja vama odgovarati ako imate pitanja. sigurno mi promaknulo štošta napisati.
svima, baš svima vam još jednom puno, puno hvala, vaši odgovori na moja pitanja se uvelike slažu sa svime što mi je svećenik danas rekao, a to je zato jer ste slijedili zakon srca i ljubavi.
ja ću se moliti Mariji za pomoć, pomolite se nekad i vi, da naša odluka bude ispravna.
neka vas sve čuva dobri Bog, neka vas blagoslovi i svoje anđele neka pošalje da vam nose svjetlo.
Login
FAQ
Chat
Traži
