www.tebe-trazim.com

Kao prvo moramo imati na umu jednu stvar, i to po meni vrlo bitnu,naime Islam se jako opire ekumenskom dijalogu više od bilo koje druge religije.Imamo na tisuće primjera,gdje naši misionari ili laici obraćaju ljude u muslimanskim zemljama i u "najboljem" slučaju završe u zatvoru,a u najgorem osuđeni su na smrt.Islam uopće ne priznaje Sveto Trojstvo,utjelovljenje i uskrsnuće.Tako da i kod muslimana kao i kod Židova imamo Krista koji je njima ništa drugo doli kamen o koji s e spotiču.A kad se netko spotakne onda ili padne ili je u jednom neprirodnom položaju,koji na koncu može i loše svršiti.I slažem se s tobom Natanaele,da mi puno toga nije jasno,a možda i je, ali nedovoljno bistro,u deklaraciji "Nostra aetate"gdje s e kaže kako "oni Isusa ne priznaju Bogom,ali ga ipak časte kao proroka,a također i njegovu djevičansku majku Mariju.Nju ponekad i pobožno zazivaju.Osim toga iščekuju dan suda,kad će Bog naplatiti svim uskrslim ljudima.Zato cijene moralni život,a Boga štuju napose molitvom,milostinjom i postom."Ne znam,ali možda je taj prividno blagi prozelitizam koji se u toj deklaraciji vidi,kao i nastojanju u ekumeni potreban, kako bi se njih nekako dovelo na Put,no ja osobno baš u to trenutno ne vjerujem i ne znam koja bi to osim Boga sila mogla učiniti.

Bila dva plemena, svako u dolini sa suprotne strane jednog visokog brda. U prvom plemenu bila predaja da će jednog dana bit potop, i da će se u tom trenutku spasiti samo oni koji se popnu na vrh brda jer tamo će ih čekati spasitelj. Tako u prvom plemenu svi prihvatili i slavili spasitelja, ali samo neki dnevno ulagali napore da savladaju težak uspon, da bi u danom trenutku bili spremni.

U drugom plemenu ista priča o potopu, ali djeci nikakav spasitelj nije spominjan, već samo činjenica da će se kad voda navre spasiti oni koji se uspiju na vrijeme popeti na vrh brda. I opet samo neki ulagali napore da savladaju težak uspon.

Jednog dana kad dođe stvarna poplava, i spasitelj se pojavi na vrhu brda, što mislite u kakvoj su prednosti pojedinci iz prvog plemena koji se zapravo nisu nikad popeli uzbrdo, u odnosu na pojedince iz drugog plemena koji će bez ikakvog problema doći do vrha brda i tamo vidjeti i prepoznati spasitelja u zadnji čas?

Poštovani diMento,moram iskreno kazati da je ova pričica vrlo interesantna,a za nju bi se moglo reći da čak pomalo i aludira na poznata "događanja" bilo u SZ bilo u NZ.No,ja bih rekao prije svega kako 1Tim 2,4 piše:"Doista,Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine".Znači d a Bog uistinu hoće spasenje svih po spoznanju istine.Dolaskom Spasitelja Isusa Krista,Bog je htio da Crkva koju je ustanovio bude sredstvo spasenja čitavoga ljudskog roda(usp.Dj 17,30-31)Moram ti kazati da ta i takova istina vjere ni u čemu ne umanjuje iskreno poštivanje onih (samo nekih)s kojima se Crkva odnosi prema bilo kojoj od svjetskih religija,kao što u isto vrijeme isključuje mentalitet indiferentnosti i sigurnosti bez napora,(samo nekih) u prvom plemenu.Iako općenito vrijedi mišljenje da i sljedbenici drugih religija mogu primiti božansku milost,ali isto tako je tvrda istina, da su oni u stanju teške manjkavosti u usporedbi s Kristovom Crkvom,koja u konačnici njeni članovi imaju puninu sredstava spasenja.Naravno d a s e tu podrazumijeva da takav položaj onih prvih koji su slavili i bez napora čekali,ne mogu i ne smiju pripisati to stanje svojim zaslugama,nego opet i samo opet Kristovoj milosti,što bi s e teološki pak reklo,ako toj Milosti(Crkvi) ne odogovaramo mišlju,rječju i djelom,ne samo da s e nećemo spasiti od toga "potopa"već ćemo biti i strože suđeni.Znači jednostavno rečeno naša dužnost,jer nam je ta istina povjerena moramo ići i navješčivati svima sveopći naum spasenja,i u tome trebamo svi sudjelovati, a ne samo kao( neki) iz prvog plemena,već svi, a Bog će učiniti po svom naumu i vjerujem suditi ove (druge neke) i ostale iz drugog plemena po njihovom trudu(savjesti)i po spoznaju istine koju imaju u datom trenutku.Znaš poštovani di Mento,možda je Bog "prvo pleme" izabrao,da mu bude svojina i prvijenac ljudskoga roda(Izrael),a drugo da ga kroz "muke i patnje"nastoji što bolje otkrivati i spoznavati kako najbolje doći do vrha brda(Boga u punom smislu),nešto slično kao Kajin i Abel,ili možda dva sina-jedan ostao,drugi profućkao sve,ili tko zna na što bi me sve moglo ovo asocirati.Ako ništa drugo barem ti zahvaljujem što me potakla ova pričica na razmišljanje da treba uvijek biti budan i nositi sa sobom ulje za svjetiljku,i poučavati brata svoga da nikada ne ide bez ulja i svjetiljke,jer tada zaista u mrklome mraku neće nikada vidjeti i spoznati Svjetlost,a ja mogu tada biti razlogom za to,što baš i ne bi bilo dobro za nas (neke)ili mene samoga!

Ma da, u tome je problem s islamom. Recimo da se ono proroštvo i odnosi na povijesnu ulogu Arapa koja je postajala značajna tek kad su prihvatili islam. Međutim, ne vjerujem da bi Bog htio to proroštvo postaviti kao primjer za nasljedovanje-idite Jišmaelovim putem ili putem Arapa. Vidimo da je mesijanska linija išla preko Izaka i Židova pa do Isusa itd. Jišmaela Bog nije zaboravio, ali on niti Arapi nemaju u Bibliji veze s Božjim spasiteljskim naumom za cijeli svijet. Osim toga, imamo danas i Arape kršćane (jeruzalemski patrijarh Sabbah je palestinski Arapin), što bi prije značilo da su ti Arapi ušli u mesijansku liniju i baštinici su mesijanskih obećanja u većoj mjeri nego njihovi muslimanski sunarodnjaci.
No, opet imamo posla s logikom "do vrha ispunjene boce" (kršćanstvo) i-recimo-poluprazne boce (islam). Vjerojatno se doista klanjamo istom Bogu (ako je Bog samo jedan), ali pitanje da li s ispravnim razumijevanjem-ili je nečija slika o Bogu iskrivljena. Mislim da islam svakako donosi napredak prema starom poganstvu u smislu da jako naglašava da je Bog samo jedan (Bogu hvala za to), ali ne daje potpuno niti sasvim točnu sliku Boga niti puta spasenja. Nije da nema istine i dobrih stvari, ali to nine dovoljno da se potpuno uđe u Božji misterij. Kad se čovjek prisjeti islamskih slika raja gdje pravednici imaju spolne odnose sa ženama (hurijama) kojima se djevičanstvo uvijek obnavlja-tek da vidimo jedan detalj koji je skroz različit od naše slike o raju, čistoći, jednakoj ulozi muškaraca i žena itd.
Vjerujem da je islam u najboljem slučaju tek priprava za pravo Evanđelje. Koliko će muslimana biti spašeno unatoč ograničavajućem činitelju njihove religije to samo Bog zna, koji poznaje tajne srdaca. A sudit će im-kao i nama-Isus. Njima će na sudu svakako biti teže jer su imali manje prilike i znanja živjeti po Evanđelju, ali mi ćemo biti suđeni strože, jer smo imali više prilike. Mi možemo dobiti puno više batina jer smo više primili milosti.

Da, iz deklaracije kao da proizlazi blaga simpatija prema muslimanima koji su nam po nekim stvarima ipak puno bliži od recimo hinduista. Gotovo kao neki počasni katolici (pojedini muslimani sigurno bi takvo što zavrijedili).
Pa i za njih vrijedi Zlatko pravilo: što želite da ljudi (u ovom slučaju muslimani ili Židovi) čine vama, činite i vi njima.
Neću napadati ni omalovažavati ono što oni smatraju svetim, ali neću propustiti prigodu reći im da postoji savršenija alternativa. Pa ako u svojoj slobodi oni to ne mogu prihvatiti, prepustit ću ih Božjoj ljubavi. Nije na meni određivati tko će zbog religije u kojoj je rođen biti od Boga odbačen, a tko neće.

Poštovani,postavio bih jedno pitanje za razmišljanje,jer tema je vidim i o Židovima.Da li stoji ,da kada budist,musliman ili poganin postane kršćanin se smatra preobraćenim,dok kad Židov postane kršćanin,on je upotpunjen u svojoj vjeri?

U nekom smislu može se reći da obraćeni Židov upotpunjuje ono što je već imao, jer prema shvaćanju Svetog Pavla od pripadnika "Starog Izraela" postaje pripadnik "Novog Izraela". Na prvi pogled on već ima početnu prednost pred nežidovima jer ima potpuniju spoznaju Božje biti i puteva, ali mu ipak treba ući u Isusovu dimenziju, a to ortodoksnom Židovu ni najmanje nije lako prihvatljivo. Za njih je Isus lažni mesija. Obraćenje na kršćanstvi ipak pretpostavlja raskid s nečim starim, opoziciju prema njegovoj prethodnoj religiji, tako da je to mnogo dramatičnije od obične "vjerske nadogradnje". Slično je kod muslimana koji postanu kršćani.
Međutim, primijetio sam i kod Židova i kod muslimana neka kretanja koja kao da se nadovezuju na kršćanske elemente. Tako Židovi smatraju (knjiga Alef bet židovstva) da im Hram zapravo danas nije potreban, jer je potrebno klanjati se Bogu u duhu i istini. Kod muslimana primjećujem sve češće produhovljeno tumačenje džihada (vjerskog rata), koji se primjenjuje na pojedinca i njegovu borbu protiv svojih loših sklonosti. Tko bi ga znao kakva će nam iznenađenja Bog još prirediti.

U smislu odnosu prema Isusu kao središtu povijesti Židovi su u istoj situaciji kao i budisti, muslimani ili drugi. Prihvatiti Isusa za njih je potpuno nešto novo, jer ortodoksni judaizam Isusa smatra lažnim mesijom, a to je za Židove sablazan. Obraćeni Židov ide, dakle, izvan granica svoje vjerske tradicije, u "lažnom mesiji" prihvaća pravog mesiju, što za Židova uopće nije mala stvar.
Smatramo da Isus uosobljuje sve najbolje čežnje svih religija, tako da se svi obraćenici istovremeno preobraćuju (prolaze psihološki i vjerski raskid sa svojim dosadašnjim sustavom i postaju "nova stvorenja"), ali istodobno se i upotpunjuju, jer ono što su tražili u svojim religijama u Kristu dobivaju u punini.
Postoji kod Židova pokret tzv. Mesijanskih Židova, koji smatraju Isusa pravim mesijom, ali zadržavaju što god je moguće više tipično židovske tradicije. Tu bi se moglo govoriti o upotpunjavanju vjere u pravom smislu, a ne toliko o obraćeničkom raskidu s prethodnom tradicijom.

U odnosu prema Isusu u neku ruku da,no zar ne možemo se upitati,zar nismo i što smo naslijedili od Židova,u odnosu na budista,pogane ili koje druge?Nije li malo presmiono to rečeno? Ja bih rekao da smo gotovo sv e iz SZ naslijedili od Židova,upoznali smo jednoga i pravoga Boga!Osobno smatram da je židovska vjera najsličnija nama,velikim djelom s e u potpunosti slažemo,a i ona priznaje vjeru od Boga objavljenu!Neki s e teolozi ne slažu s konstatacijom da je židovstvo otac kršćanstva,no n a neki način drugi teolozi ističu da su svi kršćani duhovno Židovi,što je potvrdio i II Vat.Stoga,ne bih baš trpao u "koš"židovsku vjeru sa ostalima.A i kod njih postoje razne struje po pitanju Isusa kao što si i sam rekao,no u globalu rečeno tu smo negdje više nego sa svim drugim religijama.

jesu li nam muslimani, židovi i ostali...braća...eto neki kažu jesu, neki nisu, Bog zna...mislim da je za nas najvažnije da mi kršćani-katolici budemo svima njima- braća!