www.tebe-trazim.com

Draga trini...ne ,nije bitno da se odmah psrisiljavas na to ako ne ide...
znaci duboko si povrijedjena, i na tebi je da to prihvatis...sada strpljivo cekaj i ne razmisljaj koliko ce to dugo potrajati, Bog daje sve u pravo vrijeme...kada dodje vrijeme to ce biti "Milost Bozja"...jer ON ce biti taj koji ce tebi udjeliti "milost da oprostis"....


Bol je tezak,ali u bolu je spas...Ako ustrajes u tome, vrijeme ce ucini svoje..Biti ces jaca i vjera ce ojacati...
Nisam prorok,ali medju nama ovdje ima jako puno zena ,mozda i muskaraca koji su prevareni s preljubom..Ali malo je onih ,koji se usude pisati o tome...Ili mozda to se dogodili prije x godine,pa nitko ne zeli vracati stare boli..


Duso,sta mislis koliko ce to jos dugo potrajati...??Mozda u najljepsem trenutku da se sjetis toga..Hm...nista ti ne pomaze ,nego dati vremenu da ucini svoje...Bog okrece sve na dobro..
Znaj da tvoj muz nije tvoje vlasnistvo,da tebe nema sada tu...ili da nisi na ovome svijetu,bila bi jedna druga zena na tvojem mjestu...
Ti mozes da zatrazis rastavu braka...??Ali dali je to rijesenje..???
Mlada si,dali si spremna da ostanes cijeli zivot sama, ili da li si tako jaka u vjeri da kazes...zivjet cu odvojeno od muzove postelje...????

Ima ljudi koji se rastanu,pa se ponovno vjencaju...a onda zna da ih snadju jos veci "krizevi"Mozda drugi,mozda isti...a garancije nema da se tako nesto ne dozivi...i ne ponovi,pa da jos i dijete dodje na svijet...
U krizu je spas...Prigrli taj kriz,i znaj da je to sada u ovome trenutku,katastrofa za tebe...ali budi sretna,da se nije nesta gore dogodilo..Budi strpljiva, budi ponizna...i moli..moli...pricaj s Gospodinom Isusom svaki dan..svojim osobnim rijecima...On je uz tebe..On te slusa, On ce pomoci kada dodje vrijeme za to...Samo hrabro...

Tu se svakako moramo prisjetiti događaja iz Djela apostolskih kad su Pavla i Silu zatvorili u tamnicu i noge im stavili u klade. "Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu , a uznici ih slušali. Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi."( Dj 16 25-26). Situaciju u kojoj su Pavao i Sila našli mnogi bi gledali kao poraz, razlog za očaj i jadikovanje. Ovdje nam je dan i primjer kako se kršćani trebaju ponašati u naoko teškim, očajnim, bezizlaznim situacijama – moliti – pjevajući! Time dajemo na znanje svim silama tame, da je naš Bog iznad svega, da se mi samo Njemu trebamo obratiti i njemu predati gospodstvo nad našom situacijom i vidjet ćemo!

Naš Bog je silan Bog! Nikako nećemo propustiti uočiti kakvu je veliku pobjedu Bog izvojevao u ovoj naoko bezizlaznoj situaciji Pavla i Sile. Tamničar je prepoznao silu Božju i pitao što treba učiniti da se spasi. Odgovor Pavla i Sile bilo bi dobro da zapamtimo i nosimo u srcu, jer nam je sigurno svima stalo ne samo do nas, nego i do naših domova! – "VJERUJ U GOSPODINA ISUSA I SPASIT ĆEŠ SE – TI I DOM TVOJ!" Te riječi neka nam budu ohrabrenje i nada za nas i naše obitelji. Dakle obratio se i krstio tamničar i svi njegovi, Pavla i Silu su došli izvesti iz tamnice sami oni koji su ih i bacili u tamnicu, nagovorili su ih da izađu iz tamnice i zamolili da odu iz grada. Dobro je još tu nešto primijetiti, netko bi kad bi vidio kako su Pavao i Sila, koji su služili Bogu, naviještali Njegovu riječ, prošli - zatvoreni u tamnicu, bačeni u klade – rekao, pa gdje je tu njihov Bog. Ali pogledajmo, ova muka Pavla i Sile kakvim je velikim plodom urodila, obratio se tamničar i svi njegovi, Pavao i Sila pušteni, čak zamoljeni da odu iz tamnice i još su zaradili veliku plaću na nebu.

slažem se apsolutno s rebekom i ivt
vrijeme će učiniti svoje

ja srećom nisam bio povrijeđen ili drugog povrijedio preljubom ( imao samkušnji, ali sam se se ophrvao , vjer. i uz pomoć prečiste BDMarije kojoj se puno utječem )pa neznam sve te osjećaje iz prve ruke
možda zato nisam skroz mjerodavan da dajem savjete, jer nisam bio u toj situaciji,ali ipak želim govoriti, ako ništa onda zato što je trinity tražila da se malo više izjasne muškarci

trinity sa svoje strane može učiniti : da vjeruje mužu da je to bio trenutačna slabost i pad, i da mu definitivno , do kraja oprosti

jer narodna kaže: ...ono što nas ne slomi , to nas samo ojača...
svi mi imao padove, rane od najbližih...svoje križeve...
nama kršćanima križ nebi trebao biti stran i odvratan
kroz križ i trpljenje potvrđujemo svoju vjeru u uskrslog Krista , koji je iako sam Bog morao proći križ
pa, koliko je onda nama smrtnicima do gledanja Boga na nebu onda proći križeva...?

normalno da nitko ne zaziva križ, ali kad se dogodi moramo ga strpljivo nositi i biti spremni oprostiti onima koji su nas povrijedili
možda, sam nekome dosadan ako stalno naglašavam OPROST, ali on je bit svega, bit da li ćemo u daljni zajednički život sa suprugom krenuti s osmijehom, vjerom i nadom u bolje, ili ćemo biti tvrda srca, puni gorčine i međusobno si zagorčavati daljnji život...

zato , oprost, oprost i vjera u bolje sutra...

Ma hvala Bogu da ćeš govoriti.
Nije stvar da se javljaju samo oni koji su to prošli. Svako mišljenje i savjet je dobrodošao. Vjerujem da ima još ljudi koji čitaju a ne pišu a možda su vaši savjeti nekome još bili od koristi ili će to biti.
Svi smo mi u mogućnosti naći se u ovakvoj situaciji, svi...Pitanje je samo dal ćemo otvarati vrata (ne)prilikama ili ćemo ih znati na vrijeme prepoznati i "otpiliti". To je ono pitanje kad na raskršću ideš lijevo ili desno.


Ja sam vam bolje.
Jučer smo se vratili s Tabora. Bili samo 3 dana na seminaru i bilo je predivno. I meni i mom mužu. Jako mi je drago zbog njega jer je stvarno bio sretan i sretan se vratio. Napunila sam baterije za dalje.
Sinoć sam još u Escrivinoj knjižici Put našla br.256 i to me baš "podiglo".
Kaže: Ova te rana boli, ali već zarašćuje. Ostani čvrst u svojim odlukama. Uskoro će bol prerasti u radost i mir.

Eto mili moji to su novosti kod nas.
Ljubim vas sve

ajde super
drago mi je da je bolje..
ma to i jest poanta
covjek dozivi krah i onda pomisli da nikad nece biti bolje ali prodju neke stvari i opet dodje nabolje
BVB

draga... sad kad čitam, vratili ste se zajedno iz Tabora.... kako je to lijepo.. samo sanjam kad ću i ja tako nešto posvjedočiti...

..velika je to milost..zajedno sa suprugom rasti i živjeti u VJERI, u ljubavi i milosrđu Božjem...

jest da je žrtva bila VELIKA... ali tvoj suprug je našao "put" ka Istini, Životu! Isusu! i još večoj i čvrsšćoj ljubavi prema tebi!!! vjerojatno sada ljubav kojom te ljubi se nemože niti mjeriti sa onim ljubavima kad nas druge muževi ljube onako "zemaljski"...

draga sestro..hrabra si... i velika u Očima Božjim... želim vam obilje Božjeg milosrđa!!!

Ne brini se draga moja-dat ce Bog i tebi tu milost-samo sto nije.

Vjeruj draga i doci ce uskoro i taj dan da i vas dvoje zajedno

odete na jedan seminar. Bas mi nesto progovara u dubini duse.

Tko vjerno moli i ceka strpljivo,taj i doceka,a to si ti mola moja.

Znaš, dao si mi misliti jučer o ovome. Pa sam shvatila da je trenutno kod mene veliki problem (ne)prihvaćanje trenutnog stanja u kojem sam. Tj. kao da se ne mogu pomiriti s činjenicom da se desilo to što se desilo i da je to bio moj muž. Moram poraditi na ovome, definitivno.
Iako je seminar učinio svoje. Jako sam sretna da smo išli...i, da velika je milost proći zajedno kroz tako nešto. Ja inače volim ovakav vid molitve i prepuštanja dok je moj muž do sada bio poprilično suzdržan na takvim skupovima. Al ne zove se Tabor uzalud Kuća susreta
Divan je fra Zvjezdan a još divniji Duh Sveti koji preko njega djeluje.

Eleonora...dao dragi Bog da i ti i tvoj muž zajedno odete u Tabor!
IVT..Hvala za priču o Pavlu i Sili

Draga sestro u Kristu-znam kako ti je ,jer sve sam to iskusila u svome zivotu,ali vec je veliki pomak ovaj duhovni seminar i ako nisi do kraja oprostila idi i opet dokle got nemozes reci-ja oprastam i zaboravljam sve sto se je dogodilo izmedu mene i moga muza dotle idi na seminare.Docice dan kada ces zakljucati ta vrata neoprosta i izgubiti taj kljuc tako da ces zivjeti samo sa pozitivnim mislima.Nista se nemoze odjednom zaboraviti ,ali moze se postepeno u cvrstoj vjeri i molitvi.Zlo nikada ne spava i predoci si obrnuto da si ti bila ta u preljubu ,a tvoj muz ti-kako bi ti onda bilo ? Zelim ti da cim prije sve zaboravis i odbaci proslost a prihvati sadasnjost.Bog vas oboje jednako ljubi i voli.

super da si bila na taboru i malom punjenju duhovnih baterija -na duhovnoj obnovi
svima nam je to potrebno, posebno kad smo ranjeni

za oprostiti mužu bitno je da shvatiš i vjeruješ da te on voli
pogotovo ako on sam to stalno tvrdi, obećaje da se preljub neće ponoviti i ako se iskreno kaje ( pa,čak i da to sve zasada ne vidiš , kao katolik bi morala imati snage da oprostiš i sačuvaš sakrament kojim ste se obvezali jedno na drugo u dobru i zlu)

čovjek treba preći preko svoje oholosti, svoje veličine i možda precijenjenosti svoga integriteta i nedodirljivosti
ne traba stalno razmišljati o tome kako je netko povrijedio naše veliko ja, kraljevnu našeg jastva i nedodirljivosti
nadam se da ćeš shvatiti o čemu govorim , jer mi nije namjera da ti sada ispadaš nešto kriva , a ne tvoj muž
govorim ti to da shvatiš i svi mi da shvatimo koji je put da lakše i brže nekome oprostimo

poniznost , za razliku od oholosti je prva krijepost koja nam otvara vrata opraštanju
potreba oprašatanja bližnjima pratiti će nas do kraja našeg zemaljskog života, tako da trebamo biti spremni na daljnja ...i daljnja opraštanja...

Isus nam je ostavio u amanet ... oprosti nam duge naše...kako i mi opraštamo dužnicima našim...
toga se uvijek trebamo sjetiti

ne smijemo biti začahureni u strogom vaganju tuđih radnji, a svojih ne, jer Gospod nam je također rekao...izvadi prvo balvan iz oka svoga, pa tek onda trun iz oka brata svoga...
a i ... ne sudite prestrogo , jer biti će vam istom mjerom suđeno...

sve to govorim da svi shvatimo da smo grešnici , možda i gori od naših bližnjih koje sudimo, možda gori od naših muževa , žena , roditelja...
ako smo slični njima ili čak gori, onda im moramo dopustiti pad, grijeh, propust...
ako im to iskreno dopuštamo, onda ćemo im lakše taj grijeh -pad i oprostiti

opet ja ugnjavih sa oprostom i neminovnom potrebom da oprostimo da bi išli dalje hrabro i bez gorčine u zajednički život , ali to je naprosto tako
barem po meni...

neka kažu i drugi nešto više o tome... pogotovo ako se ne slažu:D