Evo Pero i svi ostali,nasao sam nesto na netu od Don Damira
ZAŠTO SU PREDBRAČNI ODNOSI OPASNI…
U glavnom gradu Gacke doline na tribini “Mladi petak” (13. travnja) gost nam je bio studentski kapelan u Zagrebu don Damir Stojić. Govoreći o temi “LJUBAV I SEXualnost u Božjem naumu”, pred stotinjak oduševljenih slušatelja (i mnogo mladih – hvala Bogu!) održao je briljantno tumačenje “seksualne revolucije” pape Ivana Pavla koju je on nazvao “teologija tijela”.
Don Damir je spomenuo i “ubrzano” donošenje nekih zakona koje prakticira sadašnja Vlada, a na što su kroz izjavu Komisije HBK ‘Justitia et pax’ reagirali i naši biskupi. Također je građanska inicijativa “I ja sam bio embrij” na javnoj tribini održanoj (istoga dana kad i naš ‘Mladi petak’) u dvorani Tribine grada Zagreba postavila pitanje o tome gdje je javna rasprava o prijedlogu Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji. Tu inicijativu od početka javno podupirem.
Važan dio “teologije tijela” također su predbračni spolni odnosi. No o toj se temi, na žalost, govori premalo. Kao da je ona tabu-tema o koju se u Crkvi ne smije ni spomenuti – ili zbog stidljivosti ili zbog neke “pobožnosti”. Pritom mnogi mladi ostaju u neznanju, s mnogim neriješenim pitanjima koja ih muče. I onda u tom neznanju, misleći da su u pravu, naprave teške pogrješke u životu, zbog kojih se mogu kajati čitav život…
Nažalost, danas je ‘normalno’ da mladi žive u predbračnim odnosima. Dapače, smatra se nazadnim onoga tko na tom polju nema iskustva. Kod toga čovjek zaboravlja kakva je golema snaga spolnosti i kako spolnost može biti razorna ako je se ne zauzda. Toj temi želim posvetiti pozornost. Kako je na početku posta istaknuto, u Crkvi se o toj gorućoj temi više šuti nego govori. Svojedobno je (zapravo davno!) o tome objavljena knjiga patra Fučeka, a nakon toga nedavno u jednom tomu njegova “petoknjižja” (u izdanju Verbuma), i to skraćeno… i nakon toga ništa… Ja ovu ‘provokaciju’ činim pomoću kolege Dražena Radigovića, čiji je prilog objavljen u Booku, časopisu za promicanje nove evangelizacije. Na to su ga potaknula brojna pitanja koja postavljaju mladi, a često ostaju bez odgovora, a i sam imam to iskustvo iz druženja s mladima. Njihova su pitanja otprilike ovakva:
‒ Zašto su predbračni odnosi grijeh? Ako se dvoje mladih voli, zašto se ne bi međusobno usrećivali i tjelesno?
‒ Što ako si partneri tjelesno ne odgovaraju, pa to uvide tek u braku?
‒ Kaže se da je seks 10% braka. No ako taj dio nije dobar, onda ni ostalih 90% braka neće štimati!
‒ Ako su predbračni odnosi zabranjeni zbog opasnosti od abortusa, kako to može biti kad se i u braku događaju abortusi?
‒ Neki mladi vele: pa ionako ne spavam sa svakim tko naiđe, nego samo s nekim koga istinski volim! (Netko reče da je prošle godine spavao s četiri takve osobe, koje je “volio”.)
‒ A što uopće znači: “Ne sagriješi bludno?” Za mene to znači samo ako si u braku, ili u vezi s nekim i onda ga prevariš!
Zbog predbračnih odnosa u koje stupaju, mladi ne idu na ispovijed – ili zato što ne vide da je to grijeh, ili vide, ali im nije žao; ili im je žao što su prekršili zapovijed, ali to opet planiraju napraviti. Kad bi u takvu stanju išli na ispovijed, to bi značilo da su lagali da se kaju. A jer imaju grijeh na srcu, ne mogu primiti pričest. Zbog toga nakon nekog vremena prestanu ići na sv. misu, udaljuju se od Crkve. Malo pomalo prestanu s bilo kakvim odnosom s Bogom. Zamjeraju Bogu i krive ga što se to dogodilo, jer da nije zapovjedio „Ne sagriješi bludno!” oni nikada ne bi prestali ići na misu i u Crkvu.
Obično mladi tako razmišljaju. Ja ću ovdje pokušati barem donekle odgovoriti na ova pitanja koja muče mlade ljude. Ako kome pomogne, Bogu hvala – kaže vlč. Dražen, a ja sve to “potpisujem” odnosno (ovdje djelomice) ‘prepisujem’ (pa koga zanima neka u ruke uzme i uzima Book – sigurno neće postati bookvan!)…
Ljubav je najljepša i najveća snaga svijeta. Biblija govori da postoje tri najvažnije krjeposti – bogoštovne: to su vjera, nada i ljubav. A najveća je među njima ljubav. No, treba dobro razlikovati ‒ postoji više vrsta ljubavi (o tome je i papa Benedikt objavio finu analizu u svojoj enciklici Deus caritas est – Bog je ljubav):
1. SEXUS – to je čisto tjelesna ljubav. Čovjekom upravlja nagon za sjedinjenjem. Nije važno koja je osoba u pitanju. Važno je da čovjek isprazni i zadovolji svoj nagon.
2. EROS – od toga dolazi erotika. I to je tjelesna ljubav, premda viši stadij tjelesne ljubavi. On se bazira na tjelesnoj privlačnosti. Također čovjeka ostavlja na površini: jer čovjek nije samo tijelo, nego: duh, psiha i tijelo.
3. FILIA – LJUBAV PRIJATELJSTVA: kada ti se netko sviđa kako razmišlja, osjeća, postupa, kad vidiš da je netko požrtvovan, brižan, dobar, pošten i marljiv. Te kvalitete te privlače na drugom čovjeku, a nije ti najvažnija tjelesna privlačnost. To je svakako viši stadij ljubavi.
4. AGAPE – BOŽJA LJUBAV U ČOVJEKU. I ljudske ljubavi, makar dobre, imaju granice. Kroz povrede i druge loše poteze, one se istroše. Božja ljubav daje čovjeku snage da oprosti i da voli unatoč povredama. U toj ljubavi Bog se nalazi između mladića i djevojke. On je njihov oslonac i zaštita. On liječi, ozdravlja i obnavlja njihovu vezu kad dođe u krizu. Zato je ta ljubav spremna na najveće žrtve.
Dragi mladi, na kojem je stupnju vaša ljubav? Sada kad smo vidjeli koje sve vrste ljubavi postoje, možemo odgovoriti na glavno pitanje: zašto su predbračni odnosi opasni?!
1. OSTAVLJAJU ČOVJEKA NA TJELESNOJ RAZINI. Ako se počne sa seksualnom ljubavlju, nikada se neće doći do onoga gore, do najviše ljubavi – agape. Ostat će samo u tijelu, i ostat će tijelo. Koliki se brakovi slamaju upravo na tome što su im seksualni odnosi prije braka sprečavali da uđu u onu višu ljubav. Tako, ako mladi počnu s tjelesnim odnosima, zaustavit će se na tijelu, nikad neće narasti do duhovne dimenzije ljubavi koja će im kasnije u braku biti potrebna, te se neće moći dobro upoznati. Ako želiš rasti u ljubavi, pazi da se ne zaustaviš na tjelesnoj razini ljubavi. Toga trenutka završava rast ljubavi, a počinje rast požude i tjelesnog nagona.
2. PREDBRAČNI SEKS STVARA OVISNOST. Seks je nezasitan. On zarobljuje, tako da više bez njega ne možeš. Tijelo se navikne na spolni čin, i nagon neprestano traži još i još. Ako osjetiš da bez nečega ne možeš, to onda znači da si zarobljen. A ako si postao rob toga – to nipošto nije dobro nego jako loše. Čovjek ne može biti rob nečega i biti sretan. Prava te ljubav nikad neće zarobiti.
3. Zbog toga što predbračni seks stvara ovisnost, on ONESPOSOBLJAVA MLADE ZA PRAVU LJUBAV I VJERNOST. Takva tjelesna ljubav ne može čekati. Kad strasti navru, a mladić se možda posvadio sa svojom djevojkom, ili je njegova djevojka (mladić) odsutna, lako se može dogoditi da se napravi “izlet” k drugoj osobi. Jer čovjek “mora zadovoljiti svoj nagon”.
4. PREDBRAČNI SEKS STVARA NEGATIVNE DUŠEVNE VEZE. Znaš da moraš prekinuti vezu s tom osobom, a ne možeš. Čak i onda kad mladi zaključe da nisu jedno za drugo, nemaju snage prekinuti, jer ih taj spolni čin toliko veže. Makar se više i ne slažu, niti razumiju dobro, u trenucima slabosti, dok strasti navru, ponovno će lako otići u spolni odnos, a time će svoju vezu još jače zapetljati i jaz između sebe produbiti. Poslije svakog takvog odnosa, teže je dići se i prekinuti vezu. Mnogi prekidaju tek onda kad im je gorčina, povrijeđenost i mržnja ispunila srce. Nisu mogli prije – jer su bili vezani! Postoji mnogo takvih primjera…
5. PREDBRAČNI ODNOSI RAZARAJU NJEŽNOST! Zbog toga su se mnoga lijepa prijateljstva raspala – jer mladi nisu znali čekati. Dobro su započeli, a onda otišli u tijelo i razorili ljubav koja je obećavala. LJUBAV je, naime, u darivanju. Ona želi usrećiti drugoga, ne povrijediti, ne raniti savjest drugome, ne odvesti u grijeh. POŽUDA je, naprotiv, koja vodi u seks – egoistična. Ona želi uzeti, sebe okoristiti. Ona ne pita hoće li to drugoga povrijediti, opteretiti. Ona misli samo na sebe. Glavno da ja ispraznim svoj nagon. Mnoge su djevojke zbog takvih odnosa koji se događaju protiv njihove želje – opterećene. Doduše, nisu to htjele pokazati svome partneru, nisu ga željele odbiti – da se on ne bi povrijedio, da ih ne ostavi. Mislile su da će ga na taj način zadržati. Međutim – pogrješno! Ne samo da se većina takvih veza nije uspjela održati, nego su mnoge žene, budući da su pogazile svoju savjest, imale grižnju savjesti, a njih preko 50% postalo je FRIGIDNIMA. I što je najgore, kad se mladi raziđu, više se ni “ne poznaju”, ne mogu više ni razgovarati kao prije. Zašto? Jer je grijeh razorio njihovu ljubav. Da nisu otišli u grijeh i da su shvatili da nisu jedno za drugo, mirno bi se razišli, ali bi ostali prijatelji. Ljubav ništa ne razara, nego samo izgrađuje. Grijeh je taj koji sve razara i upropaštava!
6. PREDBRAČNI SEKS NE USREĆUJE I NE POSTIŽE DA SE OSOBA OSTVARI. Kada bi predbračni i izvanbračni seks usrećivao, onda bi prostitutke bile najsretnije osobe na svijetu. A nisu! Njihovo je ljudsko dostojanstvo sasvim pogaženo. I one se osjećaju tako jadno.
7. BIBLIJA nas uči da kada se dvoje ljudi ZDRUŽI (U INTIMNOM ODNOSU) oni postaju JEDNO TIJELO. Oni postaju jedno: duhovno, psihički i tjelesno. Budući da najčešće predbračne veze nisu trajne, postoji mogućnost da mlad čovjek bude u spolnom odnosu s više osoba. Ako si bio s dvije ili više osoba, te osobe nosiš u sebi (njihovu duševnost i duhovnu težinu). I ako više osoba nosiš u sebi – to je onda prava rascjepkanost – u duhu i psihi. Takav je čovjek gotovo nesposoban za vjernost i pravu ljubav.
8. BIBLIJA nas uči da se svaki savez ZAPEČATIO KRVLJU. Tako je i u braku. Bog je ženi dao himen – djevičnjak. I kad djevojka stupa u prvi odnos, taj djevičnjak pukne – i
razlije se krv: to je znak – da su taj mladić i djevojka sklopili savez na život i smrt. Taj se savez ne smije više razvrgnuti, jer su oni po tome postali JEDNO TIJELO. No, kako predbračne veze nisu stalne, to se mladi olako upuštaju u nove predbračne odnose – s drugom osobom. I tako lako razvrgnu taj savez. A to donosi prokletstvo! I zato je Bog dao upute kako će taj savez između muža i žene najbolje funkcionirati i biti zaštićen: U BRAKU. Jer ljubav ne pretpostavlja samo tjelesni kontakt i užitak, nego sa sobom nosi mnogo drugih obaveza i odgovornost. I ljubav je baš u tome: da muž i žena sve svoje zadaće i brige dijele zajedno, da si pomažu i zajedno grade sreću svoga života.
9. DANAS POSTOJE MNOGI BRAKOVI NA PROBU. Mnogi misle da je to rješenje. Čak mnogi psiholozi to preporučuju – da mladi pokušaju zajedno jedno vrijeme i da onda vide: mogu li zajedno ili ne! Međutim, život pokazuje da su posljedice takvog stava porazne. Mladi budu jedno vrijeme zajedno: godinu, dvije, tri … – na probi. Onda se vjenčaju – i za nekoliko se mjeseci rastanu. Iskustvo pokazuje da se više od 50% takvih veza raspadne. Tako se time ništa nije dobilo. Ništa se mladima nije pomoglo. Dapače, na krivi su način utrošili vrijeme koje im je trebalo poslužiti da se upoznaju. I budući da su otišli u tijelo, a time u požudu, onesposobili su se za rast ljubavi i dopustili da se razmaše strast i požuda. Oni su doduše mislili da je to ljubav. Međutim, požuda je poslije pokazala svoje pravo lice, kad je ozbiljni zajednički život tražio žrtve i odricanja. Takve se veze raspadaju, ljudi ostanu povrijeđeni, tjelesno zarobljeni i ovisni o seksu. Tako su onesposobljeni za pravu ljubav. A sve što se na grijehu gradi – raspada se i proizvodi veliku bol. Vraća ti se udarcem da te povrijedi. Upravo zato – da bi zaštitio ljubav, Bog je dao zapovijed: “Ne sagriješi bludno!” Ne zato da nam uskrati ljubav i užitak, već naprotiv: da sačuva ljubav – da je požuda ne uništi. Drugim riječima, Bog nam je dao uputu: Nemojte ići u grijeh, jer ćete razoriti ono što je lijepo i sveto!
10. PREDBRAČNI SEKS ZASLJEPLJUJE. U takvom stanju, čovjek može učiniti neke stvari koje u normalnoj svijesti ne bi učinio. Ne kaže se badava: “Kad u srcu gori, u glavi se dimi.” Takvom onda ne možeš ništa dokazati. Može imati napade ljubomore, bijesa ili ljutnje na prijatelje, ako ga žele na nešto upozoriti, ali on protiv voljene osobe ne dâ ništa reći. Svakako, to nije baš mudro. Dobro je štititi voljenu osobu, ali poslušaj i savjet prijatelja – oni ti ne žele loše. Stavi na vagu ono što oni kažu, pa će vrijeme pokazati jesu li bili u pravu ili ne. Uzmi u obzir pozitivne kritike!
11. SPOLNE BOLESTI MOGU BITI POSLJEDICE TAKVE GRJEŠNE LJUBAVI.
12. NEŽELJENO ZAČEĆE. Mnogi su zbog toga bili prisiljeni sklopiti brak s osobom koju nisu voljeli. A to je onda najgore za dijete. U njegovu se psihu uvuče strah od neželjenosti, odbačenosti i smrti. Neki su mladi ljudi imali poticaj na samoubojstvo. Liječnici su otkrili da im se to događa upravo u onom razdoblju godine odnosno u onom mjesecu, kad je majka bila odlučila da će ih pobaciti. No, oni su rođeni, ali ta je rana ostala duboko uvriježena u njihovoj psihi. Poslije su kroz molitvu bili oslobođeni i izliječeni.
13. ABORTUS. Ako mladi imaju predbračni odnos, začnu dijete i onda ga pobace – to je grijeh na grijeh. Dva teška, smrtna grijeha opterećuju njihovu dušu i savjest. Ne treba govoriti da je abortus ubojstvo. Svako začeto dijete ima pravo na život. Dok majka još ni ne zna da je trudna, to se dijete razvija u njoj vrtoglavom brzinom. To nije nikakva hrpa stanica, nego pravo živo biće. Dijete već ima glavu s očima, ušima, ustima, mozgom i ima već i ostale organe tijela: bubrege, jetra, probavnu cijev; ima već vlastiti krvotok, vlastitu krv. Srce djeteta kuca već poslije 18–21 dana. Dijete se počinje micati. Ono je prava mala minijatura odraslog čovjeka. I onda dođe netko i ubije to dijete. Tako su mnoge majke postale ubojice vlastite djece. Njihove su utrobe trebale postati kolijevke života, a postale su grobnice! Život svakog čovjeka ima smisao. Ubojstvom djeteta spriječili bismo ga da ispuni svoj smisao. A posve je sigurno da nije smisao života umrijeti nerođen!
14. PREDBRAČNI SEKS RAĐA OSJEĆAJEM KRIVNJE I GRIŽNJE SAVJESTI. Takvi mladi su onda opterećeni. Ne mogu “disati punim plućima”. Već sam spomenuo da je preko 50% žena zbog toga postalo frigidnima. Tu sad mladi prigovaraju da ih opterećuje Božja zapovijed “Ne sagriješi bludno!”, jer da nema te zapovijedi, oni ne bi imali grižnju savjesti i ne bi se udaljili od Boga i od Crkve. No, takvo je mišljenje prava đavolska zabluda i podvala! Nije točno da ih Crkva odvaja od Boga ili Bog sâm da ih odbija od sebe, jer je dao tako tešku zapovijed. Istina je da je teški grijeh bludnosti taj koji stvara veliku ranu na njihovoj duši i odvaja ih od Boga, od Crkve i mise. Prava ljubav, ako je prava, nikad te neće odvojiti od Boga, nego suprotno: još će te jače povezati s Njim. Međutim, grješna ljubav – tj. požuda razara ljubav i čovjekov odnos s Bogom. Kao što smo rekli: požuda ide za tim da zadovolji sebe i svoj nagon, ne gledajući pritom hoće li to raniti tuđu savjest i uvjerenje. Ako pustite požudi da vas vodi, i tjelesnoj ljubavi i spolnosti ne postavite nikakve ograde – to je kao da ste dignuli branu – i poteći će sva silina vode – i sve oko sebe poplaviti i razoriti. Knjiga Mudrosti kaže: “Grad razvaljen i bez zidina, takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom.” Takav je i čovjek koji je zarobljen grijehom bludnosti. Svakome je jasno da to ne može ispasti na dobro!
ZAKLJUČAK
Iz svih tih primjera može se vidjeti zašto su predbračni odnosi opasni i štetni: jer rađaju lošim posljedicama. Upravo zato, da bi zaštitio ljubav i čovjekovu seksualnost, Bog je dao zapovijed “Ne sagriješi bludno!” Ljubav je nešto prelijepo i sveto. I intimni odnos je nešto sveto i uzvišeno. Zato je Bog htio taj tjelesni odnos zaogrnuti, obaviti ljubavlju – da bude zaštićen. Treba najprije narasti do ljubavi – agape – a tek se onda čovjek može drugoj osobi potpuno predati. Zato je Bog dao seksualnosti mjesto isključivo u braku. Tamo će ona moći biti kreativna i čovjeku na sreću, izgradnju i zbližavanje.
Dragi mladi prijatelji! Ne isplati se kršiti šestu Božju zapovijed! Kad mi sami sebi postavljamo mjerila za ljubav: ‘sve je dopušteno!’, upast ćemo đavlu u ruke! Zato, radije budi strpljiv! Nitko tko je čekao, nije požalio, a mnogi koji su se na tom području žurili, kaju se, možda, čitav život. Seks je tek 1/12 cjelokupnog bračnog odnosa. Tek kad sve drugo funkcionira, funkcionirat će i taj bračni čin. Ako sve drugo ne funkcionira, ni bračni čin neće biti užitak. Zato je potrebno narasti do ljubavi – agape. A tvoj vjenčani dar – neka bude ČIN PREDANJA tvom budućem bračnom drugu. Istina, to je teže, to je veća žrtva, ali se isplati. Jer plod je takve žrtve LJUBAV KOJA SE DARUJE DO KRAJA I KOJA RAĐA SREĆOM!
Mladi, molite za pravu ljubav i čistoću. Ako je budete iskreno tražili, Bog će vam je dati.
PS & NB:
Spomenuto pitanje građanske inicijative “I ja sam bio embrij” na javnoj tribini bilo je postavljeno također imajući u vidu izjavu ministra zdravlja (i bolesti) Rajka Ostojića kako je cilj da se (novi) Zakon počne primjenjivati u svibnju ove godine. Voditelj inicijative “I ja sam bio embrij” Krešimir Miletić rekao je, kako prenosi IKA, da je, bez obzira na osobne stavove pojedinaca oko čina umjetne oplodnje, razorno za demokraciju i demokratska načela da se jedno tako delikatno pitanje ljudskih i obiteljskih prava pokušava uređivati u tajnosti i bez široke javne rasprave. Zakoni koji diraju u područje poštivanja prava na život, dostojanstva ljudske osobe i prava djece na obitelj sastavljenu od mame, tate i djeteta ne donose se na temelju političke ucjene, po žurnom postupku i bez javne rasprave. Uz to je naglasio da je suludo da ministar govori o javnoj raspravi kada prijedlog Zakon uopće nije nigdje javno dostupan. Istaknuo je također kako je u manje od tjedan dana u potpunoj medijskoj blokadi, više od 15 tisuća građana potpisalo online peticiju o Deklaraciji o početku i zaštiti ljudskog života ter se izjasnilo protiv hitnog postupka donošenja Zakona u Saboru, ter da će se potpise nastaviti prikupljati po cijeloj Hrvatskoj. Među inim stručnjacima koji su potpisali Deklaraciju su stotine liječnika, među kojima ravnatelji bolnica i klinika, a posebno desetci poznatih ginekologa iz Petrove bolnice u Zagrebu, koji ističu važnost donošenja Zakona bez hitnog postupka.
Dr. med. Petar Krešimir Hodžić, voditelj Ureda za život i obitelj Hrvatske biskupske konferencije, obratio se u ime Katoličke Crkve ter istaknuo kako je Crkva o važnosti ovog pitanja već više puta davala svoje izjave 2004. i 2009. godine. Koliko je to pitanje važno za Katoličku Crkvu govori i prošlogodišnji veliki događaj sa Svetim Ocem, prvi susret hrvatskih katoličkih obitelji, gdje je u zahvalnom govoru biskup Valter Župan izrekao riječi koje su itekako odzvonile i izazvale pljesak nazočnih hodočasnika, rekao je dr. Hodžić. U prilog tome koliko je Crkvi stalo do te teme i koliko se brine za dobro života, braka i obitelji jest i činjenica da je u siječnju o. g. Vijeće HBK za obitelj promijenilo naziv u Vijeće HBK za život i obitelj, rekao je dr. Hodžić.
Zamjenik tajnika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Nermin Botonjić istaknuo je da kada se govori o temi koja se tiče života i stvaranja čovjeka kao i društvenih odnosa, prije svega temeljne stanice koju zovemo obitelj, “moramo biti vrlo oprezni i osjetljivi kada je u pitanju donošenje zakona ove prirode”. “Zakon ovakve važnosti sigurno ne smije ići u proceduru po hitnom postupku s jedne strane, a s druge strane za Islamsku zajednicu također ovakav zakon nije prihvatljiv ter je potrebno provesti širu raspravu”, rekao je Botonjić.
Potporu inicijativi dala je i Srpska pravoslavna Crkva, čiji predstavnici zbog liturgije Velikog petka nisu nazočili konferenciji za medije. Prisutni oporbeni saborski zastupnici, Davor Stier iz HDZ-a i Nansi Tireli iz Hrvatskih laburista, kao i dr. Željka Markić iz HRAST-a podržali su stav o potrebi održavanja kvalitetne javne rasprave, kao i to da prijedlog Zakona prođe redovitu proceduru u Saboru, što znači dva čitanja, kako bi se došlo do što kvalitetnijeg Zakona uzimajući u obzir sva različita mišljenja u tome složenom pitanju
Login
FAQ
Chat
Traži
Od kud ljudima ove ideje? 
kod nekih je taj proces par mjeseci, kod nekih par godina...puno čimbenika ovisi...