Sviđa mi se ova tema, ponajviše zbog toga što je potrebna i rijetka u ovom svijetu. Brak je danas na najnižim razinama od svog postanka, ljudi se razvode, djeca se ostavljaju ili se za njih trgaju- neznaš što je gore... Mladi ljudi ili srljaju u brak ili odugovlače, pa se kasno žene i to jer je vrijeme pokucalo na vrata, onda odugovlače sa imanjem djece pa opet ode vrijeme...Mnogi stupaju u brak jer su ostali trudni, ishodi takvih brakova su najčešće isti...
*Po mom mišljenju, jedan od velikih problema danas jest to što živimo u vremenu i društvu kada se sudaraju jedan povijesno star
svjetonazor gdje je žena bila neuka, kućanica i podložna svom mužu do boli, svjetonazor u kojem nema razvoda, odvjetnika i centra za socijalnu skrb, ali zato su tu batine, vrijeđanja, dominacija (ja sam glava kuće, mene se sluša, moja je zadnja...) i današnja samostalnost žene, financijska neovisnost i udaljenje od duhovnih vrijednosti. Sada, tražiti nešto ispravno u svemu tome je loše, jer krajnosti su uvijek promašaj, onaj prvi slučaj se zasniva na strahu i batinama, na podložnosti i uslužnosti, na prisili, dok je danas pretjerano osamostaljivanje žene dovelo kod mnogo mladih cura do toga da ih ne zanima obitelj, djeca, ljubav, sve je u karijeri, novcu, kupovini, odjeći, bitno je biti viđen, dobro se provesti i zabaviti...itd. znate na što mislim. Dakle, prije je žena trpila jer je ovisila o mužu, danas kad ne ovisi nema tko trpiti, dolazi do sudara.
Sad, ono kršćansko stajalište koje je između ta dva, je neprisutno u Društvu, jer to društvo sustavno ismijava biblijske vrijednosti. Rijetke su danas svete obitelji koje se mole, koje pomažu i nose jedno drugo, obitelji u kojima se supružnici natječu u usluživanju jedno drugoga , u kojima je Bog glava kuće, jedino mjerilo svih stvari...
*Imam priliku gledati raspad jednog braka, moj prvi rođak, imaju dvoje male djece, to je nešto katastrofalno. Nevjerojatno je kako se ljudi toliko zanesu i oslijepe, kada gledaju samo sebe i međusobno se krive...a ne žele pregristi jezik i ponos barem pred djecom...To je strašno!
Poniznost je temelj ljubavi, bez poniznosti ljubav pada u drugi plan.
Poniziti se i priznati sebi da ukor ili kritika iz ustiju tvojeg supružnika/ice dolazi od Boga, bez obzira na poniženje ili ružnoću načina na koji je to izrečeno, to je blagoslov. Jer mi ljudi smo grešni kamo god pogledaš, i usuđujemo se braniti kad nam netko tako blizak ( netko s kim smo postali jedno tijelo) prigovori. Tu se treba dobro pokunjiti, poniziti i odlučiti se na promjenu, mjenjati sitnicu po sitnicu...
Pa imamo uzor- Sv. Obitelj, što se tu još ima dodati.
Ali, naravno da nije lako niti tako prihvaćati stvari, to kao i sve ostalo funkcionira samo uz Gospodina, uz molitvu i odricanje od samoga sebe. Svaki nesporazum u braku, ili barem većina dolazi iz sebičnosti, ma kako ona bila malena.
*
Oholost je srušila lucifera s neba, anđela svijetla, pa kako mi očekujemo da nas slabašne ljude neće?! Oholost tinja u nama, duh tijela i krvi, duh požude teži samo da ugodi tijelu. Ta koliko ih griješi u braku bludno, a da toga nisu svijesni, jer se sami sebi pravdaju sa brakom jer je "to" dopušteno u braku. Jest dopušteno, ali kao izraz ljubavi, a ne utaživanja žednog tijela.
Oholost pokreće razvode, oholost ne da vidjeti da su djeca važnija od samih supružnika, oholost ne da vidjeti da suprugu nema bližeg čovjeka od supruge i obratno...
Oholost u sitnicama je najjače oružje sotone za razorenje braka...
Sitnice pisane velikim slovom! Ja sam po nekima u nekim svojim stavovima navodno tvrd i pretjeran; ali ja sam mišljenja da npr. televiziji nema mjesta u jednoj obitelji, bar ne televiziji sa antenom- ne uz današnji tempo života, kada se žuri i trči, kada obitelj rijetko provodi vrijeme skupa, a da ne govorim o molitvi. Ne samo tv, nego mnogo takvih sitnica koje ne služe na izgradnju čovjeka prema Bogu, koje ne zbližavaju obitelj. Čovjek je čovjeku stranac, a spavaju u istom krevetu. Danas smo svjedoci kako roditelji nakon što im djeca uđu u pubertet i krenu izlasci, stanu, uhvate se za glavu i pitaju se tko je to? Shvate da ne poznaju svoje dijete. Nije krivnja samo na roditeljima naravno, ali mi se svi moramo pomiriti sa činjenicom da je nama ovaj svijet raspet po križu Kristovom, i mi ovome svijetu. I ako se ne razlikujemo od jedne obične i tipične obitelji, vjerujem da je vrijeme da se zapitamo koliko je naša obitelj ogledalo Sv. Obitelji, koliko smo mi sebe dali se ovaj svijet ne postavi kao uzor i šablona našoj obitelji?!
*Za primjer; danas je normalna i jedina ispravna teza da su izlasci odlični, i da se na taj način traži momka ili djevojku. Znam da opet zvučim grubo, ali naprosto neželim vjerovati u to. Netko se ranije pitao da li je ispravno moliti za djevojku ili mladića. Moje mišljenje je da jest! Jer Bog ima svoj plan za nas, i ako Ga mi još molimo da se taj plan izvrši, konkretno da nas spoji sa tom osobom koju nam je namjenio, kako tu može biti prevare?
Dovoljan je
jedan pogled da otkriješ Božje prste u tome. Ljubav je ono božansko u nama, i sposobni smo ljubiti, samo danas je umijeće ispravno ljubiti- jer to nije očekivati, već davati. Ljubav na prvi pogled je milost od Boga, jer On osobno je podignuo veo istodobno ispred očiju dvoje ljudi, i nema znanosti koja to može objasniti, nema te kemije, nema tog hormona...Veo podiže samo Bog.
Ali ako srljamo, ako uporno tražimo, biramo, veo će uvijek ostati spušten, i mnogi se onda prisile na izbor koji vodi frustraciji, i to dvoje ljudi nikada ne ugleda što se nalazi iza njihovog vela.
Dakle, moj osobni zaključak jest
da se ispred naših očiju nalazi, slikovito rečeno,
veo kojeg samo Bog može maknuti, dakle tu čovjek nema nikakve zasluge, on je dobio najveću priliku kada mu se to dogodi, da pokaže svoju ljubav, da pokaže svoju poniznost i odricanje...
Samo treba sve svoje pouzdanje staviti u Gospodina, jer kaže se;"što Bog združi..."
*Što se tiče toga da je svijet okrenuo leđa obitelji kao instituciji, to je žalosna istina. Pogledajte samo naša vjenčanja, ljudi se vjenčaju u crkvi samo zato da ne bi odskakali od drugih, da bi mogli nositi raskošnu vjenčanicu, pola uzvanika ne želi niti ući u crkvu, drugi dio ne sluša, tek mali dio shvaća
veličinu sakramenta koji se odigrava pred njihovim očima. A slavlja nakon obreda; skidanje podvezice zubima s mladenkine bedre, zatim onaj tko je uhvati stavlja je zubima onoj djevojci koja uhvati buket...razbijanje posuđa, raskalašeni plesovi, preizazovna odjeća uzvanika, pijanke....
gdje je tu Isus? Gdje je Onaj čijom snagom to dvoje ljudi postaje jedno?
Vjenčanja su postala igrokazi na kojima se skuplja novac, obitelj nije prvi cilj mladenaca, već uspjeh, novac, karijera, zabava, putovanja...
Obitelj je zadnja...djeca su zadnja...
Svijet ismijava obitelj, ismijava one koji vole i daju sebe obitelji, a ako to ne ide, onda ubrzava tempo života tako da nemamo vremena jedni za druge...
Nije mi bila namjera ovoliko pisati, ali eto, zanio se...
Moja je želja bila razgovarati o tome kako se danas dvoje kršćana odluče na brak, što trebaju uzimati u obzir, kako izgleda kršćansko vjenčanje, na što treba paziti, čega se bojati a čega ne...
pitanja ko u priči, upravo zato što se o tome danas vrlo malo govori...

Bog blagoslovio ovu temu da urodi plodom, blagoslovio onoga tko ju je otvorio i sve one koji imaju strpljivosti raditi na njenoj izgradnji!

Jer ovo je prevažno da bi bilo ne ispričano...