www.tebe-trazim.com

hej i meni istoo..zvao se Tomislav Pervan..nakon te ispovjedi i mise..u povratku...ja i toya i moja kćer smo imale udes..o kojem sam pisala...i sami nas je Bog dragi spasio!!!Jer tako smo sretne i blagoslovljene bile..i u velikoj Božijoj milosti!
Hvala ti i slava Gospode!

Cure tema je pokora a ispovid je na drugom mistu.Danas sam se u dubravi ispovidio u ZG i bijaše lipo a pokora mala.Župa hercegovačkih franjevaca.Štela

nek nas admin primisti...šta ćemo sad..

Ma daj nemoj zezat, i ja sam se jučer tamo ispovjedila...

I kada smo već kod pokore i ja sam mislila da post neću moći izdržati kada sam ju jednom dobila kao pokoru, no uz Božju pomoć jesam... kada bi mi se misli o nekoj hrani počele motati po glavi ja bi samo zamolila Isusa neka mi da snage da izdržim do kraja.

Pokoru molim radosno i nikada mi nije na teret.

angels ja u 18 bio na misi u subotu a u nedilju na rebru u sv.BARBARI.

Ma šalim se nemojte plakat i ljutit se.Oprostite mi molim vas!!!!

učenik, tema je pokora, isprike su na drugom mjestu
salim se
ma nema ti sta bit oprošteno..

Već snujem šta ću činiti zbog grijeha svojih koje sam počinila, želim ih okajati. Trudit ću se maksimalno da griješim što manje ubuduće.
Oprošteno mi je sve......ali u svom srcu osjećam da trebam raditi nešto zbog zadovoljštine za njih.

Ja sam se ispovijedila u Jeruzalemu, i to na engleskom jeziku, nota bene
Jako dugo nisam isla u crkvu, a kamoli da bih se ispovijedila, medjutim moje hodocasce u Jeruzalem promijenio je sve. Bila sam jako pod dojmom tih svetih mjesta u Svetoj Zemlji. Prvu noc provela sam u Netaniji, a zatim u Nazaretu i Jeruzalemu. Vidjela sam toliko lijepih stvari, mjesta i divnih ljudi. Tamo se naprosto moras osjecati malim i gresnim pred toliko svetosti. Vidjela sam mnogo toga: od crkve sv. Josipa, Marijinog izvora, sinagoge, zatim smo isli za Kanu, brodom po jezeru kod Galileje za Kafarnaum. Bila sam na misi na Taboru, na Maslinovoj gori, kod Zida Placa, u dvorani Posljednje Vecere, u crkvi sv. Ivana Krstitelja, itd, itd...
Od te silne ljepote i svetosti koju tamo zaista morate osjetiti, u jednom trenutku sam zaplakala, to su bile pokajnicke suze... jedan redovnik me je u prolazu vidio, valjda je shvatio da sam u nekoj vrsti duhovne borbe, prisao mi je i dugo smo razgovarali o vjeri, duhovnim stvarima, itd. Vrlo ponizan i duhovan covjek. On mi je rekao da je ispovijed vazna, pa sam se drugi dan isla ispovijediti. Kao da je sto kila palo s mene. Kakvo je to cudo da sva ona nedjela mogu biti izbrisana i to ne zato sto sam ja to zasluzila, nego samo zato sto smo ljubljeni od dobroga Boga. Ta Njegova ljubav me jos dan-danas najvise zadivljuje i zbunjuje, jer ako netko nije bio dostojan niti da ga Isus pogleda, onda sam to bila ja, sa svim svojim grijesima, manama i povrsnostima... To mora da je divan i dobar Bog, Otac nas nebeski...