www.tebe-trazim.com

Eto, prvi korak si napravila. No nemoj misliti da su svi ostali koraci nesminkanje!

Eh, šminka....

To i starost su i moje slabosti...za sad...


Mislim da razumijem kako je to biti neprestano izložen nekom pritisku da moraš lijepo izgledati. Nisam radila kao manekenka, poput Nine, ali sam imala duugo dečka koji je bio maneken, koji je bio ono što se kaže - "oličenje" ljepote, snage, muževnosti. Neprestano "bombardiran" od raznih ljepotica, pa i pripadnika muškog spola... Bio je sportaš, iskreni zaljubljenik u sport...
Ako ni zbog čega drugog, pa onda barem zbog toga da izgledamo skladno kao par i ja sam pomalo pazila na to da uvijek budem u što boljem izdanju uz njega.
A stvarno nisam onaj tip djevojke koja će kupovati najljepšu i skupu odjeću, koja će posjećivati kozmetičke salone, frizere... No, koliko sam mogla svojim "vlastitim snagama" i ja sam se trudila uvijek biti lijepo našminkana, koliko-toliko lijepo obučena...

No, oduvijek je u meni nekakav poriv za time da se šminkam. Kao da je moje pravo lice ono našminkano, a ne ono koje vidim navečer kad skinem šminku!! Toliko sam se priviknula na svoje našminkano lice da kad to sve skinem - baš sam sama sebi neobična, kao da tad vidim u ogledalu sebe kakva sam bila s 13-14 godina...baš kao neko dijete...

I takva odlazim na spavanje... kao neko ranjivo dijete...
A ujutro se opet budi ona našminkana JA koju čeka rad u banci, kako kaže Nina, rad na mjestu gdje je izgled toliko važan, gdje su sva vrata mrvicu otvorenija što ljepše izgledaš (kako je to tužno i jadno...)...
Prije sam puno radila kao hostesa, a i tamo je bilo važno kako izgledaš...Imala sam jedno jako neugodno iskustvo...

Ispričat ću vam, iako je već sad moja poruka preduga za većinu!!!

Često sam upravo ja dobivala "ljepše" poslove u hostesiranju... S manje napora i na finim mjestima... Jedan vikend nisam spavala 2 noći, bilo je vrijeme božićnih partija, a zabava je bila na svakom uglu... I tako sam radila neprekidno ta dva dana... Meni je to bio lijep posao jer jako volim ljude i druženja s njima...No, nakon 2 dana i 2 noći sve su moje snage bile iscrpljene...izgledala sam OČAJNO - blijeda, izobličena lica, upalih očiju, smršavjela... I tad me nazvala šefica te agencije i rekla da baš ja moram ići u Saloon na neku nagradnu igru... Rekla sam joj da nikako ne mogu jer sam slomljena i da izgledam užasno, da ne mogu ni govoriti od umora, nejedenja i slabosti. Rekla je da nijedna druga djevojka to ne bi mogla jer sam imala iskustvo s mikrofonom, a trebala je te večeri hostesa biti i suvoditeljica nagradne igre... Onako jadna i nikakva sam se doslovno dovukla do Saloona i pitala se "Što meni ovo treba...Kakve gluposti...Drugi su sa svojim obiteljima, a je se povlačim po zabavama...od jutra do mraka..." I tad je došao vlasnik Saloona, tj. sin vlasnika... Vidjela sam da nije zadovoljan mojim izgledom. Nekako me iznenađeno promatrao (ponavljam, baš sam ružno izgledala u tom trenutku, izobličeno od umora).
Najbolje od svega je što se nije pojavila glavna zvijezda večeri pa je sve bilo otkazano i ja sam lijepo otišla doma spavati.
No, taj je vlasnik nazvao moju šeficu i rekao joj: Pa kakvu si mi to djevojku poslala? Pa izgledala je tako jadno!!

Kad sam to čula, bila sam tako povrijeđena...Znala sam i sama da sam te večeri izgledala loše, ali baš jadno - eh, to nije bilo lako čuti. A zamislite tek njegovo razočaranje, očekivao je neku ljepoticu, a došla mu je izmučena, isrpljena djevojka preumornih očiju na rubu anoreksije!!!

Tad sam zaključila kako je ljepota nestalna... Jedan dan možeš biti prelijepa, svi će ti davati komplimente, jedna dan možeš zablistati izgledom, a već drugi dan - postaješ jadno, umorno, neispavano, nelijepo, malo stvorenje...

I nikad nema pravila...Nekad mi ni šminka ne pomogne da izgledam ljepše, a nekad šminka nije ni potrebna...

No, navezanost na šminku - postoji i kod mene...nažalost!!

Ja sam u prvom razredu osnovne već zaključila da imam koje kilo viška i ja odlučim ići na dijetu - u prvom razredu osnovne
Zapravo mi nije jasno zašto se tome čudim jer kada vidim sve one crtiće koje curice gledaju i lutke koje se pretstavljaju kao uzor ljepote imam dojam da im se želi poručitit: "Djevojčice, nikada nije pre rano početi razmišljati kako trebate izgledati ovako mršavo"
I danas mislim da imam 10-ak kila viška i nikad nisam zadovoljna svojim tijelom ali to malo bolje podnosim nego prije

Po mom mišljenju ne treba biti radikalan i prestati potpuno brinuti o izgledu tijela, tjelo je dom naše duše i moramo ga održavati što bolje možemo, pri tom naravno treba izbjegavati pretjerivanje i navezanost.
Mislim da je OK našminkati se ponekad, prirodno i decentno, ono tek da se primjeti mala razlika isto tako za mene je u redu i ne našminkati se nikako, umiti se, počešljati i idemo...
Nisam opterećena izgledom, niti kojim kilom manjka ili viška, ljepotu osobe vidim u njenom osmjehu, očima, djelima, duši....
Nikad ni partnera, ni prijatelja nisam birala po fizičkom izgledu.
Moja strast je ranije bila (sad ćete se smijati - znam) obuća.
Mogla sam imati jedne hlače i jednu majicu, ali cipele, sandale i čizme za mene su jednostavno bile neodoljive.
Ta navezanost rezultirala je činjenicom da sam imala preko 50 pari obuće i još bila ponosna na svoju kolekciju (užas, a toliko ljudi gladuje u svijetu)
"Skidanje" s ove navezanosti krenulo je nekako spontano od trenutka kad sam krenula putem obraćenja.
Sad kad mi dođe na pamet takva misao molim Isusa da je odvrati od mene.
Isto je s TV. Prije buljenje u TV po cijele dane, a sad uz Božiju pomoć prije svega molitva, a onda i TV ako ima što kvalitetno za pogledati.
Ne mogu se baš u potpunosti izolirati od događanja u svijetu, ali učim kristalizirati one dobre stvari, a loše eliminirati.

I svaki dan je borba.... ne ide uvijek sjajno, al važno je truditi se i ne odustati.

E da još nešto što je bilo moja pa i najgora navezanost, ogovaranje, tračanje.... fuj baš grozno, al ne stidim se priznati, no uz Božiju pomoć ide na bolje svakim danom, nadam se da će jednom u potpunosti biti eliminirano iz mog života.

ela bredi, tocno znam na sto mislis, imam vrlo slicna iskustva. Drago mi je sto me bar netko razumije. Hvala Bogu, sada sam zrelija i evo, pokusavam negdje povuci granicu, gdje sam ja i sto zelim, a sto zeli drustvo od mene. Je, sminkam se i dalje da se ljudi ne bi onesvijestili kad bi me vidjeli bez sminke ali mi to vise nije identitet, ne skrivam se vise iza toga.

a da ogovaranje.....jooooooooooooojjjjjjjjjjjjjj.....

sama sebi se ogadim kad se uhvatim u tome.... znam zozy kako je to...ja si nekad kad sam otracala prekrizim usta sa svetom vodom...i ponekad ujutro...nekad tek kad protracam vidim sto sam napravila..a potracas li jednu onda ne mozes vise stati dok sve ne protracas...gadna navika...

uuuuuuuuuu..tračanje...aaaaaaaaa....to je ženama u krvi...hahahaha...Bože oslobodi nas tračanja

Hvala Bogu, odavno ne tracam vise. Ne tracam vise od onda otkad sam o sebi cula najogavnije traceve sto su drugi o meni rekli, a sto nije niti priblizno bila istina. Odonda sam se "otrijeznila" i uvidjela kako su to zapravo opasne stvari, kako mogu zla nanijeti nekoj osobi, cak i ako mislis da je to nesto neduzno, jer nije...

šminka i ja... nisam baš nešto navezana na šminku, osim na labelo, bez kojeg ne mogu, Rosal mi je uvijek pri ruci
A šta ću, kad mi se usta osuše, jer puno pričam

Tu i tamo stavim sjajilo za usne, ali ostalo mi ide na živce i svi koji me poznaju, znaju me bez šminke, a kad se ponekad malo više našminkam, onda im je čudno, jer nisu navikli, hehehe

Navezana sam na ljude i bez njih ne mogu!!!!
Kao i neki od vas, jako se brzo povežem s ljudima i jako mi brzo postane stalo do osobe kao individue.....počnu me sve više zanimati stvari o osobi, pa i one najintimnije.... ...pa pitam sve po redu... nekima bude malo čudno, jer bubnem pitanje ko grom iz vedra neba, a ista stvar i s mojim komentarima...

Nije baš da me ne zanima kakav ću dojam o sebi ostaviti, ali redovno kažem što mislim, pa kud puklo da puklo!

ela, pa ja te upoznala sa malo maskare na ocima, i nesto malo sjajila. pa uistinu bi bila lijepa bez sminke!!
a vezano uz ovu sminku.. dode mi jedan dan da stavim beton na sebe, a drugi dan mi dode da uopce ne stavim sminku i odem u grad.. zavisi koji dan se kako osjecam..
imam decka s kojim sam mjesec dana u vezi.. i prelijep je.. tijelo ima - mrak!! i prvih par puta sam imala beton na sebi-normalno.. i tonu maskare.. ali pocela sam malo razmisljati-cekaj malo. pa on u biti uopce ne zna kak izgledas.. daj zabrij da jedan dan dode do moje kuce, i ja mu otvorim vrata bez sminke i on me ne prepozna.. trazi Anu...
i eto.. ja odlucila izici s njim van bez sminke... a to je bio veliki kontrast jer se jako puno sminkam.
i njegova reakcija je bila bolja od ocekivane.. izveo me van i sreli smo njegove frendove, koje sam prije upoznala.. i znate sta su mu rekli:? Ajme meni, pa opet imas novu curu? ljudi moji.. oni mene nisu prepoznali...
a on je na to rekao:"zar nije lijepa?"
ljudi moji.. ja se vise ne sminkam toliko.. nema betona vise.. samo mala glazurica. heh
smatram da ljudi koji se puno sminkaju nemaju puno samopouzdanja...
a pitam se... zasto sam se uopce pocela sminkati?
otkud je to krenulo??
pa prije uopce nije postojala sminka? pa di je moja baka cula za maskaru?
hollywood... manekeknke.. savrsen izgled.. pa tko to sve dirigira?
naravno, drustvo.. svi tezimo savrsenstvu..
budi savrsen u poslu, ispeci savrsene kolace, pomogni susjedu, dobro odgoji djecu, i jos k tome savrseno izgledaj.. nemoj imati niti kilu viska i niti jedan pristic na licu.. ako ga dobijes slucajno, odmah stavi pudera, koretkora da to pokrijes..
prebolesno...
mislim da svi moramo cijeniti sebe onakvi kakvi jesmo. i budimo onakvi kakvi mi zeilmo biti. a ne onakvi kakvim nas drustvo zeli vidjeti...
lijepo je vidjeti skockanu curu, ili nekog frajera sredenog.. ali ako to prelazi neke normalne granice, to vise bas i nije lijepo..
a ovo sa plasticnim operacijama.. ok ako imas neku bas veliku potrebu...
ali opet.. jel gleda ko nasu malu kliniku? ona sestra helga? pa ta zena je ponosna na sebe kaj ima takav nos.. pitali je-jer bi isli na plasticnu.. kaze ona:nikad! takvu me je Bog stvorio i takva cu biti!