www.tebe-trazim.com

jesi li iz zagreba????
ako hoćeš poslat ću ti broj od jedne časne koja ima te darove...
i ja mislim ići do nje..ali ju je teško uloviti

Može, malo sam sramežljiva ako hoćeš možemo zajedno

imaš pp


ponovo sam poslala

nešto ne želi da dođe

nije još ništa stiglo!

Više od rana koje nosim bole rane koje sam nanijela drugima, svjesno ili nesvjesno.

Vraćaju se onda kad se najmanje nadam i podsjete me na moju slabost i svo ljudsko siromaštvo koje nosim u sebi.

Ponekad mi se učini da mi nikad neće biti oprošteno.

Dobro je tako, jer patnja pročišćava oholost i raskrinkava moje vlastito licemjerje. Uči da nikad ne smijem uprijeti prstom, nikad baciti kamen, nikad pogledati trn u tuđem oku.

Nikad suditi zbog nevjerovanja ili pogrešnog vjerovanja.

Jer najvjerojatnije sam ja ta koja pogrešno vjerujem i pogrešno djelujem.

Hoće li mi i može li mi ikada biti oprošteno?

Bog je obećao oprostiti onima koji se pokaju. To je Njegovo obećanje stoga mu vjeruj! On nije lažac i što kaže iza toga i stoji. Može li ti biti oprošteno? Da, naravno jer je Kristova žrtva dovoljna.

Oprošteno? Može.
Ali teško je ponovo steći izgubljeno povjerenje.
Ponekad ne ide ni uz najbolju volju - zbog straha od ponovnog ismijavanja.
Što samo govori o čvrstoći ega onoga koji se ne uspijeva "otvoriti".

Ovdje je vrijeme na našoj strani.
Uz sklopljene rukice : ) ...

Da, Bog prašta onome tko se iskreno pokaje, jer proniče srce i vidi njegovu iskrenu nakanu.

Bog nikada ne laže i vjeran je onome tko pokajanje ište.

Kristova žrtva nije dovoljna, ako nema odgovora u ljudskom srcu.

Što je potrebno još učiniti da bi se steklo izgubljeno povjerenje?
Zar iskrenost nije dovoljna? Zamolba za oprost nije dovoljna? Priznanje pogreške koja nije takvom smatrana nije dovoljno?



Ljubav nema straha, ljubav se ne boji poniženja, ljubav je iskrena i kad sasvim ljudski griješi, ljubav se nada i prihvaća ispriku.

Zar ne možemo jednom riskirati i biti ismijani poput Spasitelja?
A koliko će naša radost biti veća kad shvatimo da nismo ismijani i da je ljubav zaista iskrena.

Zar je taj ego zaista toliko čvrst da se ne uspijeva otvoriti iskrenoj zamolbi za oprostom?



A vrijeme je kratko.

Ima ljudi koje patnja slomi, ali ima i onih koje oplemeni.
Ponekad je bolja veća patnja od one manje. Čovjeka više protrese, natjera ga da se temeljito preispita.
Patnju ipak ne treba tražiti, nego samo prihvatiti onu koja je neizbježna.
"Oče moj! Ako je moguće da me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." - Matej 26, 39.
Sučavanje sa takvom patnjom ne samo da ne produbljuje stare rane i ne izaziva stvaranje novih nego može djelovati i vrlo pozitivno.
Sa takvom patnjom se čovjek mora suočiti, ali ne u potpunoj samoći, prekopavajući po smetlištu vlastite duše.
Takvu patnju treba ne samo prihvatiti nego i nadjačati, pobjediti, učiniti nevažnom.
Pobjeda nad takvom patnjom liječi.
Takva je patnja dobra.