www.tebe-trazim.com

Kako si uspjela Marijaničice ti si fenomen Mene su učili da su duša (emocije, osobnost ) duh i tjelo ne podjeljeni i da jedno bezdrugoga ne može funkcionirati tako kažu znanstvenici a i svećenici.




[

Mislim da bi ovu rečenicu ljudi mogli krivo shvatiti?! Ako si odbacila svoje negativne osjećaje to je OK ali cijelu svoju osobnost i svoj karakter ne možeš.

ja se uopće ne želim riješiti svojih osjećaja ...kakvi god oni bili
živjela sam dugo godina kontrolirajući osjećaje i nisam ni malo bila zadovoljna....
sad znam pretjerati sa svojom osjetljivošću...ali time ionako ne davim nikoga...nego sama nosim...tj trudim se nositi..
ali znam da sam živa i da plačem i patim i radujem se i volim i ljutim se i svašta...

na kraju krajeva Isus je Bog pa je i plakao i ljutio se i smijao i bio tužan...ja ne kužim čemu služi kontrola osjećaja...mislim u svakodnevnom životu...onda sam kaj???
android koji čini kako bi trebalo...da nebi bio povrijeđen ili da ne pogriješi.

pa nek..bila sam povrijeđena, i povrijedila i oprostila....to je ok...bar meni...
umjetno je živjeti da kontroliraš osjećaje...

ne mogu si zamisliti da idem kroz život bez osjećaja,i onih lijepih,i onih ružnih,uvijek sam se grozila ljudi koji ne pokazuju osjećaje,koji djeluju hladno,mene nije sram pokazati niti tugu,ni radost,ni bol,povrijeđenost,razočaranost,ljubav,sreću
jednostavno volim osjećati svijet oko sebe
zamislite si svijet u kojem se osjećaji ne bi iskazivali....grozota
svi smo mi nekad patili,ja sam nekoliko puta mislila da neću više od boli i tuge moći živjeti,ali i ta moja patnja me izgrađuje kao čovjeka,čini me drukčijom od drugih
možda stvarno netko može potiskivati sve one negativne osjećaje,ali sigurna sam da će kad-tad puknuti
Bog nam je dao da osjećamo,to nas čini ljudima

Potpuno se slažem s tobom Jelena! Niti ja, unatoč svim ranama, ne bi nikada htjela biti bez osjecaja. I znam da ce rana biti jos mnogo, ali nisam tuzna, radujem se jer po svakoj rani sam sve blize Bogu. Kako je divno s radošću nositi svoj križ!

...I zato križat rane neću ja,
jer postat one niz će zlatnika,
a svi tvoji Bože teški križevi
prvi znaci su pobjedi...


Ovu temu sam pokrenula upravo zbog ovoga sto je Pierre napisao jer precesto svoju vjeru baziramo bas na osjecajima.

Pokazujem svoje osjećaje, jer ne želim biti samo biće bez osjećaja koje hoda zemljom...

Ponekad iz mene izvire bujica osjećaja, koje ne želim staviti pod kontrolu...



Prije sam stavljala osjećaje pod kontrolu (počela sam s 12 god.), jer sam vidjela da mi je tako puno lakše... da drugi ne vide što osjećam,



ali nakon što sam imala neka iskustva, vidjela sam da ta bezosjećajnost nema smisla, jer tada nisam iz sebe rasipala ljubav, kao što se to sada sa mnom događa...



Bog je živi izvor Ljubavi!