www.tebe-trazim.com

Da, to uopće nije upitno, bar što se mene tiče. Iznenadila bi se koliko dobar nos za pravovjerje imam, obzirom da sama nisam vjernik. Ja to znam, ali ja to ne razumijem.


Da, upravo to je poanta. I obraćenici su dalje u istom moru kao i nevjernici, ali sada imaju smjer i cilj plovidbe. To Pavao često spominje u svojim poslanicama - o svlačenju starog čovjeka i oblačenju u novoga, gdje starog čovjeka karakterizira udovoljavanje tjelesnim požudama, a novog nastojanje oko duhovnih kreposti. Svi ljudi su u istom 'moru' tj. materijalnom svijetu koji nas okružuje s istom naravi sklonom naravnim stvarima. Međutim, ljudi koji ne poznaju Boga i duhovni svijet nemaju za što drugo živjeti nego za udovoljavanje tim svojim naravnim požudama. U 'samo jednom se živi' stilu. Dok ljudi koji poznaju Boga sada imaju smjer i cilj. Znaju zašto žive. Još uvijek ih napastuju naravne sklonosti, još uvijek mogu griješiti, ali znaju kud idu. I obično taj cilj kojem kreću smatraju vrijednim truda. Zeznuta je situacija kad iz raznoraznih razloga u tim naravnim slastima ne možeš uživati ili ti nije dosta, privlači te ovaj drugi put, ali obzirom da ne poznaš Boga to je put u jedno veliko ništa. Iz te perspektive nepostojanje izgleda kao najbolja opcija. Samo što, nažalost, nije ponuđena na izbor. Ili bar tako kažu.

mislim da je najvažnije da se čovjek odrekne oholosti,tj.
da se ponizi pred Bogom..tada čovjek može sebi priznati,i tada i Bog
daje milost da se spoznaje sve vise i vise,ali ne treba ni pretjerivati,(ono u smislu,sve je grijeh i ovo i ono,i sta ja znam trebam molit 3 krunice dnevno ici svaki dan u crkvu jer inace sam gresnik..)
to isto moze biti opasno,i moze odvesti u oholost,
do kraja zivota covjek ostaje grešnik,kao grešnik i umire;pa zato i vjerujemo u oproštenje grijeha..
BB

Jucer i danas sam dosla do zakljucka na par navrata kako se prepoznati u grijehu...Kisni su i promjenjivi dani,malo je zahladilo pa i priroda se mjenja,lisce vec pozutilo i pomalo otpada pa mozda i to vrijeme malo i na nas ljude utjece..No uglavnom da predem na stvar..Moj muz se jucer i danas par puta razljutio bez veze i prigovarao sad za ovo,sad za ono a isto tako nekako dosao i nas sin Kristijan bezvoljan,oni obojica neraspolozeni i ljuti,a ja ih gledam i fino im se smjeskam...Sta je tebi sada smjesno pitaju oni mene...pa vi sto se tako ljutite,a ja vas blagoslivljam i u sebi molim Boga za vas i oni se oboje nasmiju i sve je pocelo normalno i smireno ko da nista nije ni bilo...Nekada bi se i ja bila razgalamila na njih i eto ti grijeha,a ovako grijeh ublazen osmjehom i blagoslivljanjem...Kad covjek ima mir u sebi on ga moze prenjeti i na druge-eto dokaza...Boze hvala Ti...

Točno, ja sam mislila da sam solidan katolik a sad mislim da sam tek na početku ...neću reči da sad postajem netko drugi, već ovo je otkrivanje
i svijeta i sebe...ali taj osjećaj o kojem pričate...to kajanje..ja to ne osjećam tako...postala sam smirenija...imam više strpljenja...npr. neću odmah planuti već normalnim glasom odgvoriti, čak se neću ni naljutiti...ali mislim da to nije to...sad se često preispitujem i kad pomislim nešto loše...kažem sebi.ne smiješ tako...moraš razumijeti...bude mi žao...pokajem se...ali da li je to istinsko pokajanje...kako znati? Ili ne znamo nikad?

Bog nas čisti lagano kao glavicu kupusa, list po list...I taman kad pomislimo da smo se riješili grijeha On nam pokaže sljedeći list jer da nije tako teško bi itko preživio da se vidi onakvim kakav stvarno jeste...

Kad dodemo u nebo pokazat ce nam Bog film u knjizi nasega zivota pa cemo vidjeti kakovi smo bili...bitno se je pokajati iskreno za sve ucinjene grijehe da bi nam Bog sve oprostio i kao sto obecajemo na sv. ispovjedi...mrzim sve svoje grijehe(ali tada ih zaista zamrziti)i gledati da te grijehe vise zaista ne ponavljamo i kad povjerujemo da nam je Bog zaista sve oprostio,tada o tim grijesima vise i ne razmisljamo,a trudimo se da se klonemo grijeha...tesko je,ali moze se..BvB.

svi smo grešni na ovom svijetu.. nema čovjeka bez grijeha..
možemo se samo truditi..
i sve to po Volji Očevoj...
ne po našoj..

Često analiziramo i skloni smo reći kako smo lako učinili ili ponovili neki grijeh. U biti to nije tako jednostavno i brzo. Prvo ti dođu kušnje (pa i sam Isus ih je imao) i razgovor odnosno borba s njima, zatim odluka i relizacija, bila ona pozitivna ili negativna, odnosno da li ćemo podleći i učiniti grijeh ili ćemo čuti i prihvatiti "glas" i izbjeći grijeh.
Zato, dobro i ponizno trebamo upoznavati sebe i ulagati puno napora u toj borbi i grijeha će biti manje.