www.tebe-trazim.com

Naravno, osjećaji naklonosti i prijateljstva mogu nas potaći na djela kršćanske ljubavi. Međutim, dužni smo vršiti djela ljubavi i kad ne osjećamo apsolutno nikakvu naravnu sklonost. Poznato je svjedočanstvo Sv. "male" Terezije (zapisano u njenoj autobiografiji "Povijest jedne duše") - koliko se trudila biti pažljiva s onom sestrom koja joj je po naravi bila vrlo antipatična.


Istina jest da su oholost i neposlušnost tipične za sotonski duh. Pobunu protiv Boga inicirala je oholost anđela Lucifera: "bit ću jednak Višnjemu" (Iz 14,12). "Neću služiti" sve do danas je geslo sotonizma.

Ali mislim da se sve može odglumiti, pa i poniznost. Lažne poniznosti ima u svima nama koliko hoćeš. A ima podosta i poslušnosti iz krivih razloga.

Evo jedan izvrstan tekst o unutarnjoj poniznosti iz "Filoteje" Sv. Franje Saleškog.

s ovime se slažem u potpunosti, poniznost i poslušnost su najbolje oružje protiv sotone

što se tiče karizmatskih zajednica... 3 godine sam u karizmatskoj zajednici i planiram ostati dokle god to Gospodin želi, ne zbog neke senzacionalnosti i sl., nažalost ljudi često zbog toga dolaze, ali oni neće dugo ostati tamo, i njihova želja, a i duh u njima će se s vremenom razotkriti i žalosno je da se zbog takvih ljudi osuđjuju zajednice, koji istinski žude za Gospodinom oni ne teže ni za čim drugim, nikakvoj senzacionalnosti, samo Njegovoj ljubavi, i zato je predivno biti član jedne takve zajednice ako je Bog tvoj jedini cilj, a na darovima treba biti zahvalan i služiti Bogu, no ne treba se zbog darova uzoholiti i zluopotrebljavati ih niti oni smiju biti jedni cilj i želja unutar zajednice a i općenito jer se svi ti darovi dobijaju i izvan zajednice

Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. (Ef 6,18 )

Molitva i blagoslovi nisu magijski čini. Da li će netko primiti blagoslov, biti ozdravljen i slično, ovisi o vjeri onoga tko moli i blagoslivlja, o vjeri onoga tko prima blagoslov, a ponajviše o volji Božjoj.

Gospodin Isus je molio da ga mimoiđe "čaša" muke, ali se spremno podložio volji Oca svoga. Isto trebamo činiti i mi, ako smo njegovi učenici i nasljedovatelji. Uvijek molimo "Budi volja tvoja!". On zna najbolje što nam treba. Ponekad traži od nas da trpimo "zlo" i nevolju. ("Zlo" sam stavio u navodnike zbog toga što je jedino pravo zlo naš osobni grijeh. Jedino nas grijeh može upropastiti, ništa drugo.) Učimo stoga svi od Joba:

On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena. Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo. Tada mu njegova žena reče: "Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!" Job joj odgovori: "Brbljaš kao luđakinja! Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" U svemu tome Job nije sagriješio svojim usnama. (Job 2,7-10)

Pravi duhovni život počinje tek kad smo spremni umrijeti. Postoji li brži način smrti nego dozvoliti Bogu da iz trenutka u trenutak oblikuje naš život, i neprestano prihvaćati njegovo djelovanje. (Wilfrid Stinissen, "Moj život u tvojim rukama")

Draga Ela možda je ta baka samo htjela potaknuti unuka da moli :D
Ja sam skoro godinu dana sumnjao da molim u jezicima. Problem je bio u tome što sam bio navikao da mi tokom osobne molitve dolaze trnci, suze ili razne druge manifestacije, dok kod molitve u jezicima nije bilo tako (zapravo bilo je samo ponekad). Uz to meni takva molitva nije imala smisla, pokušavao sam shvatiti u glavi ono što ne mogu shvatiti, činilo mi se da stalno ponavljam 2-3 sloga i to je to. Ma zamisli ono stalno Bogu ponavljam isto :D Onda je naš duhovnik ispričao jednu zanimljivu priču. Neki je čovjek dobio knjižicu o "Obnovi u Duhu" i raznim stvarima koje se događaju tu. I on je to pročitao i toj osobi koja mu je dala knjižicu rekao kako mu se sve sviđa, jedino da mu ova molitva u jezicima "ne paše". I tako jednog dana dok se brijao čuo je glas "Zašto ti ne želiš govoriti mojim jezikom"? To je mene navelo na razmišljanje - kako ja mogu znati kakav je Božji jezik? Tako sam malo po malo kreno moliti dok bih išao putem ili dok bih nešto radio, naravno i kad bih bio sabran na molitvu. Uvidio sam da takva molitva oslobođa. Općenito kad bi došla neka depresija ili slična situacija to bi pomoglo (ili slavljenje Boga pjesmom). Još uz mi je jednom jedna osoba 'tumačila'. Govorio sam neke stvari koje ona nije mogla znati a ja sam znao. Samo mala potvrda
A kada već govorite o darovima i karizmaticima pogledajte i što apostol Pavao piše u poslanici Korinćanima:

I tada imate čitav odlomak o molitvi u jezicima
Na kraju još nadodaje:

Ne...dapače, treba blagoslivljati svoju djecu znakom križa..

...ja mislim i smatram da može....ako ta osoba to želi...mislim da ni ta želja za tim nije uzaludna...
...možda je to put do Isusa....put do sigurnosti da je Isus Bog!!

Gospodin naš Isus Krist jest onaj koji po svome Svetome Duhu moli u nama, blagoslivlja i liječi svaku bolest i svaku nemoć (Mt 9,35). Činio je to vrlo učinkovito dok je hodao po ovoj našoj Zemlji, jer je u njemu - pravome Bogu i pravome čovjeku - bila ujedinjena volja molitelja s voljom Božjom. Međutim, da li će tko biti uslišen i ozdravljen, čak i tada je ovisilo o vjeri onoga tko je tražio i primao blagoslov.

A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu." I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri. (Mk 6,4-6)

Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Učitelju, učitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. A on će im: "Gdje vam je vjera?" (Lk 8,24-25)

Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." A Isus se okrenu i vidjevši je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I žena bi spašena od toga časa. (Mt 9,21-22)

Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa. (Mt 15,28 )

Isus ga upita: "Što hoćeš da ti učinim?" Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim. (Mk 10,51-52)

A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!" (Lk 7,48-50)

Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? 18A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!" (Lk 17,17-19)

Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" Nato mu Isus reče: "Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" Dječakov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" (Mk 9,23-24)

Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." (Mk 11,22-25)

Ali, sačuvaj nas Bože preuzetnosti i krive molitve (usp. Jak 4,3).

Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je:
Anđelima će svojim zapovjediti za tebe
i na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotakneš
o kamen."
Isus mu kaza: "Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!" (Mt 4,5-7)

Nekako mi se čini da je veći problem imati vjeru da Bog želi učiniti ono za što molimo, nego imati vjeru da on to može učiniti

da bi zaista molitvom ozdravili na cudotvoran nacin trebamo imati jaku vjeru + sto to mora biti volja Bozja kako bi se stvarno ostvarilo...

u jednom razdoblju zivota ja sam tako jako zagrizao da ocu ozdraviti na taj nacin po Duhu Svetom a ne preko lijecnika ne trazeci da li je to volja Bozja... i zaista sam vjerovao cvrsto da ce se to ostvariti... no moleci poceo sam polako gubiti mir... ni sam nisam znao zasto ali sam ustrajao u molitvi... i tako par tjedana bez mira u sebi molio sam svim srcem...

i dode to jutro kada dodem na misu... i tamo cujem rijeci: Tko ne uzme svoj kriz nije me dostojan... i tada mi se uzdrmao cijeli svijet... shvatio sam zasto sam izgubio taj mir... bilo je tako zato sto nisam trazi da bude po volji Bozjoj vec posto poto ozdraviti... u tom razdoblju molio sam samo za sebe... sve molitve sam fokusirao na sebe... to je djelomicno utjecalo na mir...

i tako prestao sam moliti za to cudotvorno ozdravljenje i vratio se mir... nazvao fino doktora i prepustio sve neka ide svojim tokom...

kada molim za zdravlje obavezno kazem: Molim Te poboljsaj moje zdravstveno stanje ako je volja Tvoja i ako ne utjece na spas moje duse

BVB

!!! Upravo to i meni predstavlja problem (dobro, glavolomku) !!!