www.tebe-trazim.com

ok...ali nije život s Bogom konstanta...

znaš o kojem stanju govorim...o tome koje si imao poslje tabora neko vrijeme...pa sad nemoš reć da poslje toga više nisi s Bogom...
ali ta milost je negdje otišla...
e to mene kopka...gdje je ona je i gdje sam ja

Ja te razumijem Andjelina! I cesto se pitam to isto. Nece to biti tek u nebu, vec se moze i trebalo bi se zivjeti vec sada. To je stanje duse, to je mir duse. To je onaj dio nas u koji nitko i nista ne moze doseci, to je mjesto susreta mene i Boga. Kad to postignes( ti, ja i svi ostali) onda ce upravo to biti "živjeti nebeseko kraljevstvo vec sada na zemlji".

Upravo citam knjigu, preporucam ju i tebi i svima jer govori upravo o tome sto ti pises:

Anselm Grün: Mir srca, izdaje Kršćanska sadašnjost, cijena 40 kn

...naravno da smo se smijali, Zvjezdan je super i često nasmijava ljude na duhovnim obnovama, ali sve je to u granicama, kad nas vidi onako snuždene i tužne mora nešto poduzeti.....jer kako on kaže - nešto vas je strefilo kad ste došli ovamo slušati mene četri sata,
...a što se tiče milostivog stanja ja mislim da dok smo god na zemlji nema garancije da smo non-stop u tom stanju...zašto?....pa u knjizi "Kako prepoznati zamke zloga" sve piše, ukratko - sotona je jači od čovjeka i stalno ga napada, utjeha je što je Bog jači od sotone i prije nego mu Presveta Djevica Marija satre glavu odigrat će se posljednja borba između svjetla i tame, dobra i zla, ljubavi i mržnje....dakle non-stop milostivo stanje će biti u nebu, a na zemlji ćemo imati i poneki pad, s tim se moramo pomiriti....i moliti se za spas.... :
a1250:

leti.. ..hvala na preporuci

je ujteho moja ...tako je..samo gle...ja žudim za tim...moje stanje sadašnje mi nije prirodno..nije mi ugodno...ne želim ga...
želi takvo stanje..i znam da sotona napada...
jako dobro znam....

ali gle...ono što je pisao vjeko...ono stanje ukojem znaš da te napada ali se u dubini osjećaš toliko jak...stabilan,siguran...imaš spoznaju da je to - to a da si ti-ti i da te može izazaivati..ali ne i mučiti...

i što veli leti...neće se to živjeti tek u nebu već i sada...
pa rekao nam je: tražite kraljevstvo nebesko...ostalo će vam se nadodati.
dakle SAD...sve se odnosi na sadašnje naše stanje...

pa i sv.faustina je pisala o tome kako je postigla..milslim dobila milost da ju zlo više ne napada....ili tako nekako...već sam zaboravila..čitala sam ju
davno

moguće je...ja osjećam da je moguće... samo neznam kako

Točno znam kako se osjecas Andjelina.
I ja osjecam i znam da je moguce, ali isto tako sam shvatila da sam preko kriza svaki put sve bliza. Zato se sada radujem svakom slijedecem krizu, zbilja se radujem. Ali, Isus puca od smijeha sa mnom jer mi svaki put sa svakim novim krizem treba 300 godina dok ne shvatim da mi kriz donosi radost pa kukam Isusu, pa ga pitam sto da radim, i sve ostalo tipicno ljudski, a On svaki put strpljivo i u tišini čeka dok ne shvatim.
Često se svađam s Njime što šuti, ali od kad sam pročitala priču koju si stavila o Hakonu (čini mi se da se tako zove, uglavnom neki norvežanin), i ja se trudim što više šutjeti. Iako čovjek često zbog toga dobiva razno razne pogrdne nadimke. No, Isus zna!
Jedini način kako možeš postići mir srca je ustrajnom molitvom i vježbom jer to je milost koju nam Otac.

mislim da mi je potpuno jasno u dubini duše kako su ta vrata zaista toliko uska..i što je najgore ...uvijek ti se može dogoditi ako odustanem...da nikakve koristi od prijašnjeg provlačenja kroz vrata...

što veliš...svađaš se...
baš neki dan...sam imala tako scenu...bila sam jako uvrijeđena...na Njega...
i u jednom trenu mi je došla misao..
hoćeš li odustati????
kao da me je On pitao da li želim odustati....

ne,ne,ne,ne,ne i ne....nikako ne želim odustati...samo...ufffff...preusko a ja predebela

Razumijem ina. Kod mene je slučaj da u takvim situacijama gledam u sebe i mislim skroz da nisam zaslužio te milosti. I znam da je moguće imati te milosti, a ne razumijem zašto ih nema. Kadkad razmišljam - Što Bog čeka? Ali, uvijek iz toga svega izrastu divne stvari i novi cvjetovi. Bog ne želi da se oslanjamo na sebe. Ako se budemo oslanjali na vlastite snage past ćemo. Moramo se oslanjati na Njegovog Duha i nikada nećemo pasti. Bog poslije vremena Tabora (kada se preobrazio i pokazao učenicima) želi našu vjeru. Ta vjera je poslije toga toliko čvrsta jer ju je Bog svojom postojanošću na Taboru pokazao i ništa ju ne može poljuljati.
Neću se vratiti nikada...

svima

.mislim da je Faustina, ..kao zaštitu dobila "zlatni pojas"

da tako piše...no nebi se zaista uspoređivala sa faustinom...iako bi mi mogla biti i neki daljnji rod po tatinoj strani...

ali eto ...tak mi je to intezivan i jako osjećaj da se može...možda samo treba biti uporan...plus normalno ponizan i vjeran...
možda je jedna od karika naučiti se strpljivo čekati...

Često nedostaje samo malo vise discipline u svemu