www.tebe-trazim.com

Slava bogu i duhu svetom, sudjelujem u molitvi od 18. svibnja.

Bogu hvala!
BTB!

"adra"...dobro nam dosao i...
BOG TE BLAGOSLOVIO CUVAO U MIRU I LJUBAVI....

Iako sam primila puno....prepuno...... u mom životu onaj drugi želi pomutiti to. Dođu kušnje i misliš kako izaći....
molim i molim i vapijem Duhu Svetome da uradi nešto..vapijem Isusu....Majci Mariji i Svim Svetima ....uvijek se dogodi izlaz...
prvi tren u kušnjama je strah, pa onda kažem Isuse ti si jači od svega....Ti me izbavi od ovoga ili onoga, jer ja to ne mogu, to nije u mojoj moći već u Tvojoj....
o kad prođe to........onda je prekrasno......

Isuse, čuvaj me, budi moja snaga.

"Ne boj se."Uklonite strah,nema mjesta ni razloga strahovanju,u strahu se ne moze nista nova i dobra roditi.Nego cekaj razvoj dogadjaja,i u iscekivanju molitvu zahvaca sam Bog.On nam salje snazan plamen koji zahvaca,zapaljuje Kristovo djelo je vjecne vrijednosti,treba odusevljenike.
Treba zapaljene ljude koji gore Duhom te koji se niceg ne boje.
Crkva se radja,i tako se cuda dogadjaju ,ljudi se razumiju.ljudi se mole,ljudi pomazu i djeluju,ljudi svjedoce.
Radja se Bozje djelo u svijetu,radja se nesto "Katolicko."i "Krscansko"
Tako Crkva nije vise vezana samo za jedan narod,jednu pokrajinu,i jedan jezik.Ona se siri i zahvaca sve.Posvuda hvata korijene.
Nestaju granice vremena i prostora.Do nasih dana do svrsetka svijeta.
Ne boj se.!

BTB!

Molitvom molimo Duha Sv. da nas posjeti,da nas nadahne,da osjetimozajednicu suradnju,koja treba biti velikodusna.
Ne zatvarajmo srce Duhu,prihvatimo ono sto na Duh Sv. govori.
Kada Duh Sv.nekoga nadahne,ispuni ga,potice ga ciniti nevidljive stvari,ne svjetske stvari nego ga potice da se pripremi da prihvati
primiti Duha Sv..,potrebno je da budemo zahtjevniji prema samom sebi.
pravi i iskreni u vjerskom razmisljanju,Njegovom djelovanjem nastavlja se poslanje Crkve,od njegove naznocnosti,zapocinje probrazba nas.
potreba nam je snaga Duha Sv.koja nas vodi i potpomaze..!

na prvoj stranici se vise pisalo kako nam je prosao dan-u Duhu Svetom..pe evo...

-posto je nedjelja..ustala sam i otisla na Svetu misu(uh ima li ljepseg pocetka dana)..
-nakon toga brzinska kava, pa kuci na ucenje(sutra vazan ispit)
-prije ucenja se odlucih pomoliti Duhu Svetome..legla na krevet..totalno se opustila i zazvala ga "dođi Duse Sveti..ispuni me cijelu,ipuni me svojom mudroscu, svojom radoscu, svojim znanjem,svojom ljubavlju,svojom miloscu..
-nakon pet minuta totalne tisine moja dusa kao da se izdigla iz tijela..jao braco kazem vam..tolika mecina..blagostanje..tijelo nikako ne osijecam..samo kao da lagano lebdim i okrecem se u lijevu stranu..milina potpuna..nikako u tijelu nisam..
-nakon nekog vremena vratih se(mada se nisam ni pomakla:))..i suze..puno suza..plac radosti..a onda molitva u jezicima pa zahvale...
-nakon toga ustadoh i nastavih uciti...

HVALA TI DUSE SVETI..HVALA TI..HVALA,HVALA,HVALA,HVALA,,NA SVEMU..NEIZMJERNO TE LJUBIM..DOTICES ME,LJUBIS ME..ZNAM DA ZA MENE ZNAS..HVALA TI VELIKOO HVALAAAAA

Jučer, nedjelja...
..ujutro sam bila sa prijateljicom na misi...predivno evanđelje i propovijed o rođenju Ivana Krstitelja... a i u crkvi nekoliko male dječice, malo nemirna, a opet tako simpatična...

Kako smo pjevali u zboru, djevojčica se motala oko nas, pa ju je časna uzela u ruke, malo ju držala i opet je ona nastavila šetati...

U blizini još jedan mali dječak, kod bake u naručju, vrti se, gleda u zbor, kako pjevamo, pa smo se koji putr malo i nasmijali...

U srcu sam osjećala takvu radost...takvu toplinu...mir...blagost...
..nešto neopisivo...

U sebi sam zahvalji9vala za tu dječicu....blagoslivljala...bila sam ispunjena...presretna!

On je došao među nas!

Nakon pričesti ...mir...radost...punina...

Poslije mise smo nas dvije otišle na ručak u menzu, pomolile se prije jela...

..oko 16.45.h mi druga prijateljica pošalje poruku da dođem kod nje u župu na misu...jer će pjevati njezin zbor...

Kratko sam se premišljala bi-ne bi...bila sam na misi već...i onda se napokon odlučim...IDEM!

Treća prijateljica došla po mene da idemo na večeru u 18.h...mislila sam...što ako zakasnim, ne znam stignem li...
...i tako poslije večere sam produžila na misu...predivne pjesme su bile...propovijed isto jako dobra, malo drukčija nego ujutro....ali ovaj put u meni su se počeli javljati neki već poznati mi osjećaji...osjećala sam opet Božji poziv...krenule su mi malo suze, al ne jako...
..obuzela me neka tjeskoba, zbunjenost, jer sam nesigurna dali je to poziv na redovništvo ili laički kršćanski život....
..kasnije me obuzela radost, jer sam željela Volju Božju i za to molila...
..pošto sam ujutro već bila na jednoj misi (za mene, moju obitelj, prijatelje, forumaše i sve naše potrebe i molitve...), a večernju misu sam posvetila Božjoj volji i Njezinom očitovanju u našim životima....djelima...riječima...

Nakon mise, 8 je zborova održalo koncert...nekih sat i pol....svaki zbor po 2 pjesme... bila sam već prilično umorna, htjela sam otići, ali sam ostala i sama sebi rekla da bi iz nekog razloga trebala ostati...nisam znala točno zašto...
Dosta sam pjesama čula prvi put i neke su me duboko dotaknule...

Dok su pjevali, ja sam molila za neke osobe...
Opet se u meni javila tjeskoba i osjećaj za nešto...to me zbunjivalo...

Prva je pjesma bila "Gospodine ti si pastir moj", a zadnja "Kćeri Sionska"...dvije meni najdraže...za početak i kraj koncerta...

..bilo nas je troje s faksa i još par cura koje pjevaju (isto s faksa), pa su nas pozvali na sok u dvoranu s njima...

Tamo smo malo pričali, upoznali još neke nove ljude...

Nakon sat vremena smo nas troje krenuli, jer je kolegica morala na vlak u 23:47 h, još jedan kolega i ja smo s njom išli pjehe do Glavnog kolodvora... pjevali Kćeri Sionska malo putem, pričali o duhovnim stvarima, malo se zezali, prepričavali neke anegdote...

Dok smo nas troje čekali vlak, počeo je opet vatromet na bundeku...nismo vidjeli baš nešto, pa smo nastavili o djetinjstvu priče...

Kako je već prošla i ponoć, duugo smo čekali noćni tramvaj, pa smo pričali kolega i ja o Božjem pozivu...u nekim mi je stvarima pomogao gdje sam...
U biti, ja sam pričala a on je slušao... tad mi je dobro došlo da ima netko tko može slušati... jer sam ta osoba uglavnom ja, pa sam se i ja trebala napokon ispričati...

Čovjek nije mogao doći do riječi, samo je tu i tamo uspio nešto ubaciti, pitati....

Kad sam napokon skužila da samo ja pričam, a njeg sam i zaboravila, rekao je da sluša i da voli slušati, super...

Puno toga sam mu rekla, al to drži kao ispovjednu tajnu, bogoslov je i uskoro svećenik!

Čak sam i komentirala neke situacije kod nekih svećenika...ali sam vidjela da on živi vjeru i svoj poziv!

Na kraju mi je rekao da je ok to što želim biti časna, a isto tako je normalno i to da još nisam sigurna, a to je zbog situacije koja je takva kakva je....
Mislim da mi je poziv čak ponekad i izgovor, jer želim što dalje otići i samo s Bogom pričati, a to je opet na neki način od mene egoistično....

To si nisam mogla priznati, ali u pravu je kad to kaže...jer mi se ne da gnjaviti s nekim ljudima... postala sam umorna i trebam odmor, mir, tišinu...

I tako sam zaglibila vani čekajući tramvaj do 01.h, al nije mi žao, jetr sam stalno osjećala prisutnost Duha Svetoga...

Bio je u svakoj riječi izgovorenoj, dao nam je odmornost, nakon cijeloga dana...osmjeh i radost na našim licima bila je preočita...

Toliko od mene...

BVB!

E da, taj osjećaj. Tko bi to mogao riječima opisati.

Danas nakon puno vremena od mog ozdravljenja i ponovnog rođenja rekla bih sve je stvarno, drugačije, živuće, svakodnevno od jutra do spavanja. Mišljenje i ponašanje, način ophođenja s ljudima,
jako sam Mu zahvalna na tome, prepuštena u taj zagrljaj, u prisustvo Njega u mom životu. Velika radost obuzme mi srce i tijelo i um i stoji to, On je tu, Živ (pa sad više to držim za sebe nego prije, jer sigurno mi to tako treba). A ipak suočena sa svim problemima, realno živim i čvrsto sam na zemlji. Čovjek mora živjeti i činiti dok je ovdje (to nam je zadaća), nastojim donositi dobre i poštene odluke, pametne poteze u skladu s Očevim naukom. Teško je znaš i nije uvijek lagano i posrne čovjek (a kako ne bi, samo smo ljudi), ali nosi i drži misao da je ovo kratkog daha i vrlo prolazno i da treba činiti sve da dođem Njemu.
Tako eto otprilike kratko riječima opisano.
Btb