www.tebe-trazim.com

da , slažem se

naš dragi Bog je u svim teškim vemenima Crkve , napada na primat pape, napada na Presveti Sakramnet , na BDMariju i njenu suotkupiteljsku i posredničku ulogu, često davao svijetu blaženike i svece preko kojih je on davao svoje objave

bili su to bastioni obrane katoličke, svete nam i apostolske vjere , koju na kraju nisu ni u najtežim vremenima uspjele pobijediti sve paklene sile - racionalizam, prosvjetiteljstvo- iluminati, masonerija, kulturkampf, jozefizam, jensenizam, komunizam , ezoterija, spiritizam ni svi drugi antiKristovi -izmi

poput sestre faustine , to je bila i sestra augustinka anna katarina emmerick ( emmerich)

bastion obrane KC i ispravnosti vjerovanja je i milost današnjih dana- Gospa međugorska

Hrvoje kako se zove knjiga o životu Ane Katarine Emmerich , voljela bih ju pronaći i pročitati....

Zivot Anne Katharine Emmerich


http://www.superknjizara.hr/index.php?c ... nv=364f847

evo linka

Euharistijska čuda

SIENA (Italija) 1730. Davne 1730. u srebrnom kaležu bile su 223 male posvećene hostije. Lopovi su ukrali kalež a hostije bacili. Sasvim slučajno, nakon desetak dana pronađene su potpuno sačuvane, iako su po svakom fizičkom i kemijskom zakonu morale propasti zbog nepovoljnih vanjskih uvjeta. Svećenici konventualci pohranili su ih u crkvi sv. Franje te zbog higijenskih razloga njima nisu nikoga pričestili. Vrijeme je prolazilo, a na hostijama se nisu pokazivali znaci promjene. Nekoliko puta hostije su znanstveno proučavane, čak su izlagane uvjetima u kojima je moralo doći do neke promjene, no promjena se nije dogodila. Ivan Pavao II. prigodom posjeta Sieni 1980., nakon što je vidio bijele hostije starije od 250 godina, uskliknuo je: "Tu je Prisutan!"
Euharistijsko čudo iz Siene pruža svima, počevši od najsumnjičavijih, mogućnost da vlastitim očima vide veliko čudo na zemlji pred kojim se i znanost poklonila.



SANTAREM (Portugal) Jedna žena iz Santarema, bila je uvjerena da je muž vara s drugim ženama. Jedan dan je otišla kod vračare, koja joj je obećala da će joj se muž vratiti i voljeti je, ako žena donese vračari posvećenu Hostiju. Ženu je to jako uplašilo, jer je znala da je svetogrdno. Ipak, otišla je na misu u crkvu svetog Stefana, primila pričest, ali ju je izvadila iz usta stavila je u maramicu i krenula prema vračari.

Na putu, Hostija je počela krvariti. Žena nije bila toga svjesna, sve dok joj jedan prolaznik nije spomenuo, misleći da žena krvari. Ženu je obuzela panika, otišla je kući, i stavila Hostiju sa maramicom na dno kovčega. U noći, nju i njezina muža probudilo je čudno svijetlo koje je dolazilo iz kovčega u kojem je bila Hostija, osvjetljavalo je cijelu sobu. Žena je svoj čin priznala mužu. Oboje su klekli pred Hostijom. Ujutro je svećenik odnio Hostiju u procesiji natrag u crkvu . Stavio ju je u voštanu kutiju a kutiju u svetohranište.

Crkva je dobila ime "Crkva čuda", a ženina kuća je postala kapelica 1684. godine.

Evo nekih čuda Svetog Antuna iz knjige Cvjetići sv. Antuna

Otrovana hrana
Dogodi se da su sv. Antuna neki krivovjerci za vrijeme njegova boravka u Italiji pozvali k stolu. Svetac prihvati poziv u nadi da će ih moći, po primjeru Krista, koji je s istom nakanom sjedao za stol s carinicima i grešnicima, osloboditi o njihovih zabluda.

Zalutala savjest uvijek kuje opake zavjere. Dotični krivovjerci pripremiše Antunu, koji ih je često svojim propovijedima i javnim raspravama smeo, grdnu zamku: staviše pred njega jeko pomiješano smrtnim otrovom. No Duh je odmah Svecu otkrio prijevaru.

Zato ih on ljubazno i mirno počne prekoravati zbog prijevare. Zabludjeli mu međutim, lažući i oponašajući đavla, oca laži, odgovore da su smisliti tu prijevaru s jedinom nakanom da provjere istinitost one evanđeoske: »Ako popiju što smrtonosno, neće im naškoditi«. Uznastoje ga međutim nagovoriti da pojede pripremljeno jelo uz jamstvo da će, ne bude li mu naškodilo, zauvijek pristati na evanđeosku vjeru; ako pak to ponuđeno mu jelo odbije, smatrat će da su evanđeoske riječi lažne.

Antun, neustrašiv, učini tada nad jelom znak križa i uzevši ga u ruke reče: »Činim to ne da bih preuzetno kušao Boga, već potaknut neustrašivom i nepokolebljivom gorljivošću za vaše spasenje i evanđeosku vjeru.« Nakon što je sve pojeo, osjećao se dobro i nije doživio ni najmanju tjelesnu smetnju. Pošto su to krivovjerci ustanovili, svi se obrate na vjeru Evanđelja.



Mazga se klanja Euharistiji (Slikovita pripovijest uzeta je iz životopisa »8enignitas«, 16, 6-17)

Kada je sveti čovjek, u pokrajini Tuluze, žestoko raspravljao o spasonosnom euharistijskom sakramentu s nekim krivovjercem, kojega je toliko ohladio da ga je gotovo uvjerio u istinitost vjere, ovaj mu nakon mnogo raspravljanja reče: »U redu! Prestanimo brbljati i prijeđimo na činjenice. Ako ti, Antune, uspiješ čudom dokazati, pred svima, da se tu nalazi tijelo Kristovo, ja ću se zakletvom odreći svakoga krivovjerja i podvrgnuti jarmu vjere.«
Budući da je Svetac s velikim pouzdanjem obećao da će to učiniti, krivovjerac nastavi: »Ja ću tri dana držati zatvorenom jednu od svojih mazga i podvrći je mukama gladi. Kada prođu tri dana, dovest ću je ovamo pred sakupljen narod i pokazati joj pripremljenu hranu. Ti ćeš međutim postaviti pred živinče, družeći u rukama, to što smatraš da je Kristovo Tijelo. Bude li živinče, iscrpljeno postom, prezrelo hranu i požurilo se prema onom Bogu kojega, prema tebi, mora častiti svako stvorenje, iskreno ću prihvatiti vjeru Crkve.« Sveti je čovjek odmah na to pristao. U dogovoren dan dotrča narod sa svih strana i dupkom ispuni prostran trg.

Bio je prisutan i krivovjerac s gomilom svojih izopačenih sumišljenika, dovevši tamo i glađu izmučenu mazgu; u blizini rasprostrše krmu. Sveti je Antun dotle u obližnjoj kapelici slavio misu. Pošto je završio misni obred, iznio je pred narod presveto Tijelo Kristovo te, naredivši da svi ušute, rekao mazgi: »Na osnovi i u ime tvoga Stvoritelja, što ga ja, iako nedostojan, doista držim u rukama, kažem ti i naređujem, živinče, da se odmah i ponizno približiš te da mu iskažeš dužno štovanje, kako bi se opaki krivovjerci uvjerili da je svako stvorenje podložno svom Stvoritelju, kojega svećenik na uobičajen način drži u rukama na oltaru!«

Krivovjerac međutim ogladnjeloj mazgi pruži hranu. I gle čuda! Postom iscrpljeno živinče, pošto ču poziv svetoga Antuna, odmah, ne mareći za hranu, prigne koljena pred životvornim Sakramentom. Tada onaj nevjernik prema obećanju, nakon što je pod zakletvom odbacio svako krivovjerje, prihvati vjeru i ispovijedi poslušnost zapovijedima Crkve.

BB

Pričao je fra Smiljan na seminaru (čuo sam da je to pričao). U sjevernoj Italiji, mjestu udaljenom 1000 km od Međugorja bila je jedna djevojčica. Imala je teški tjelesni hendikep, celebralnu - paralizu ili nešto još gore, uglavnom, teška oduzetost. I bila je molila Gospu iz Međugorja da dođe u Međugorje. I dobila je takvu milost da je godinu dana svako veče bila duhom prisutna u Međugorju na misi. Čula je sve molitve i gledala je crkvu iznutra. Bio je Smiljan kod nje i pitao je želi li da on moli za njeno ozdravljenje. Ona je rekla da ne, jer je ovako presretna, da joj ne treba ozdravljenje. Smiljan se rasplakao na to.
Ovo je iz druge ruke, tako da ako je došlo do pokvarenog telefona neka me netko ispravi.

Sve nas čuva Bog.

http://www.youtube.com/watch?v=k249264pbAs
neće mi se otvorit filmić koji sam htjela staviti,
ali evo možete i sami pogledati našu Gospu Rosa mistica u Kerrali u Indiji kako lije krvave suze.
na search-upisati rosa mistica
Bvb

O čudesnom stubištu kojeg je navodno sam Sv. Josip izgradio.

http://rapidshare.com/files/82982253/Za ... e.pps.html

Prekrasno, slično čudo je imao i moj otac...

Naime, on je ostalo bez posla i bio mu je jako potreban novac pa se molio Božanskome milosrđu i naljepio si je sliku Božanskog Milosrđa u svoj ormarić kraj kreveta. I prolazili su dani i moj je stari našao dobar posao. Kad je došao na radno mjesto u radnom ormaricu mu je bila zaljepljena slika božanskog milosrđa. Moj stari se odmah rasplakao...