Ja sam se ispovijedila u Jeruzalemu, i to na engleskom jeziku, nota bene
Jako dugo nisam isla u crkvu, a kamoli da bih se ispovijedila, medjutim moje hodocasce u Jeruzalem promijenio je sve. Bila sam jako pod dojmom tih svetih mjesta u Svetoj Zemlji. Prvu noc provela sam u Netaniji, a zatim u Nazaretu i Jeruzalemu. Vidjela sam toliko lijepih stvari, mjesta i divnih ljudi. Tamo se naprosto moras osjecati malim i gresnim pred toliko svetosti. Vidjela sam mnogo toga: od crkve sv. Josipa, Marijinog izvora, sinagoge, zatim smo isli za Kanu, brodom po jezeru kod Galileje za Kafarnaum. Bila sam na misi na Taboru, na Maslinovoj gori, kod Zida Placa, u dvorani Posljednje Vecere, u crkvi sv. Ivana Krstitelja, itd, itd...
Od te silne ljepote i svetosti koju tamo zaista morate osjetiti, u jednom trenutku sam zaplakala, to su bile pokajnicke suze... jedan redovnik me je u prolazu vidio, valjda je shvatio da sam u nekoj vrsti duhovne borbe, prisao mi je i dugo smo razgovarali o vjeri, duhovnim stvarima, itd. Vrlo ponizan i duhovan covjek. On mi je rekao da je ispovijed vazna, pa sam se drugi dan isla ispovijediti. Kao da je sto kila palo s mene. Kakvo je to cudo da sva ona nedjela mogu biti izbrisana i to ne zato sto sam ja to zasluzila, nego samo zato sto smo ljubljeni od dobroga Boga. Ta Njegova ljubav me jos dan-danas najvise zadivljuje i zbunjuje, jer ako netko nije bio dostojan niti da ga Isus pogleda, onda sam to bila ja, sa svim svojim grijesima, manama i povrsnostima... To mora da je divan i dobar Bog, Otac nas nebeski...
Duh je Sveti nad tobom, tako zboris.
Budi blagoslovljena do svog povratka Njemu.
Login
FAQ
Chat
Traži
