www.tebe-trazim.com

andjelina, ja mislim i vjerujem da ti je Bog poslao tu poruku

isto tako vjerujem da je najbitniji dio onaj "NJEMU SLUŽI"

duboka je to poruka, NJEMU SLUŽI, mislim da ti je Isus poručio nešto dublje od same poruke

pozdrav

ja osjećam isto alii dalje ne kužim kako još

Andjelina, to je sigurno bila poruka za tebe, ali nemoras se opterecivati, Bog ne trazi velika djela, nego da ono sto cinimo i ono sto nam je duznost, da radimo s ljubavlju. Samo živi s pouzdanjem u Njega i sam ce te dovesti do svega sto ti treba. I ja sam se pitala sto Bog od mene hoce, trazila da mi kaze, a On je sutio i ja se ljutila zasto mi nece reci, dok nisam samu sebe dovela do života kakav nisam željela i tada sam shvatila da Bog ne traži od mene da napustim svoj sadašnji život i počnem činiti "velika" djela...poput propovjedanja po trgovima (ovo je usporedbe radi), već u pravo suprotno, želi da s ljubavlju prihvaćam upravo ovaj život koji imam, da svojim životom, na tih naćin, budem Njegovim svjedokom. Bog ne traži od mene da na poslu propvijedam o Njemu, već da moje "rijeci" budu mir kojim prihvacam svakodnevne stresne situacije, razna ogovaranja jer ne dopuštam da me se uvuce u neku zasebnu grupaciju (kako to uvijek biva u kolektivima), da svojom strpljivošću s učenicima budem primjer drugima koji su vec godinama u tom poslu, itd...
Ono što ti mogu iz svog iskustva reci je da Bog od tebe trazi da i dalje trazis posao, ali sam sigurna da te u ovoj situaciji uci pouzdanju u Njega.
Dugo nisam shvaćala i pitala Boga sto znaci "živjeti život", ali kad se to shvati, mnoga pitanja i "svađe" s Bogom nestaju.
Ma ne znam, sad kad sam sve ovo napisala, htjela sam obrisati, ali neka ostane, mozda ima neka rijec koja ce ti mozda pomoci.

Evo, meni je upravo to čudo, od kad se trudim samo živjeti život, od kad sam prestala Boga ispitivati što je Njegova volja, i živim i činim "po svom" s pouzdanjem u Njega da blagoslivlja dobro sto napravim, a ispravlja zlo, dolaze mi ljudi (i to oni ljudi koji su meni...recimo to tako...primjer, "uzor") i kazu "super si jednom rekla...", "kad vidim tvoj naćin ophođenja...", itd..., a meni takve "obične" rečenice i stavovi nisu ni kraj pameti da išta vrijede, osim što su upravo to situacije mog nesvjesnog pouzdanja u Boga.

Ma sve mi se ovo čini bezveze sto pisem, ali neka bude.

I za kraj: moja frendica i ja imamo na staklu automobila Milosrdnog Isusa

stvarno..pa jel cady ili neki drugi..ja stvarno nisam vidjela nikad takvo nešto...

čuj ..hvala što nisi obrisala tekst koji si pisala

e jel bio bijeli ?ak je onda znam i čiji je

i ja i ja jaaaaa

p akoja je to fora...svi znate čiji je...a ja ko dr...k na cesti i nikad nisam vidla ništ slično..ajd recite čiji je

Za mene je molila casna sestra, da prestanem pusiti. Ona je molila za nekoliko ljudi, i navodno je 3-4 prestalo pusiti. Tako sam i ja prestala, jako tesko, mislila sam da je to nemoguce, ali - uz veliku muku i ogromnu agoniju, evo - ne pusim! Alleluia!

Draga moja Anđelina, ti me tako razveseliš, obožavam čitati tvoje postove.... imaš duha. Sviđa mi se kak razmišljaš, Bogu je draga ta tvoja jednostavnost, djetinja vjera koju imaš. I tvoja radoznalost...?
Jednom kad sam bila radoznala moj mi duhovnik reče: "i mačka je zbog radoznalosti izgubila glavu". ha ha...
ljubim te i grlim u duhu

evo još jedno friško čudo...
nazove me muž i kaže da se pokočio,mislim kralježnica,svaki pokret mu izaziva nevjerojatnu bol,a mora završiti posao....prošli put kad se to dogodilo mjesec dana je ležao na tvrdoj podlozi sa minimumom pokreta...
prvo što mi je palo napamet bilo je moliti...zamolih Gospodina da ga ozdravi,da ukloni prepreke za posao.....da ga ne boli,a isto to kažem i mužžu da zamoli...
nakon nešto više od pol sata,muž me nazove i kaže da ga ništa ne boli i da je počeo raditi....
eto slava i hvala Isusu