DRUŽBA KĆERI MILOSRĐA
O nama
Na toplim obalama juga Lijepe naše, među skromne korčulanske ribare i težake, svidjelo se Gospodinu darovati svojoj Crkvi i svijetu domaću redovničku družbu Kćeri Milosrđa sv. Franje. Nadahnuo je za svoj naum iskusnog dubrovačkog biskupa dr. Josipa Marčelića i potaknuo ga da odabere i strpljivo duhovno pripremi mladu Blaćanku Mariju Petković kojoj je Gospodin od djetinjstva stavio u srce ljubav i samilost za bijedne i trpeće, osobito za siromašnu i zapuštenu djecu (Marija Propetoga, Utemeljiteljica - Bilješke za autobiografiju).
Učinio je da osjeti njegov poziv te se odazove (isto) i sa svojih prvih pet suradnica osnuje, uza sve zapreke svojih (Kratka Povijest Družbe), redovničku zajednicu u danima velike bijede i nevolje naroda (isto) kao providnosni odgovor na plač sirota i djece (isto) neposredno po svršetku I. svj. rata. Tako je u Blatu nikla ova Isusova biljčica 4.10.1920. na slavu trojedinoga Boga (Utemeljiteljica, Pisma 18.2.1957.) da odgaja i spašava siromašnu žensku mladež (Pisma, 13.11.1942.).
Matični samostan postaje upravno središte Družbe, kuća redovničke formacije, odgojna ustanova s dječjim obdaništem, vrtićem i sirotištem i za suradnju u župnom pastoralu: pouka u vjeri, crkveno sviranje i pjevanje, čistoća bogomolje, vođenje katoličkih društava, nedjeljni molitveni susreti i nagovori odraslima, promicanje katoličkog tiska i pomoć bolesnim osobama.
Prva polja vjerskog, odgojnog, obrazovnog i samaritanskog rada, bila su dječji vrtići, sirotišta i bolnice, te stručni tečajevi iz domaćinstva i higijene, zdravstvena prosvjeta i usluge bolesnicima po kućama i u ambulantama. Svoje svjedočenje Boga milosrđa iz kuće matice u Blatu, sestre su brzo proširile daleko u Vojvodinu u Suboticu, u obližnju Smokvicu, u srednju Srbiju (Kragujevac) i Makedoniju (Veles), u južnu Hrvatsku (Opuzen, Preko, Zemunik, Ugljan, Split) i u srce Hrvatske grad Zagreb – Prekrižje (sirotište), Bauerov zavod za djevojke, Odra, Vinagora, Taborgrad, Šestine, Ivanić Grad.
Od svoje mlade Družbe Utemeljiteljica je odvojila dvadeset i tri sestre od g. 1936. do. 1940. i uputila ih u misije južnoameričkoj sirotinji, za vjerski odgoj djece i pouku odraslih, njegu bolesnika i vojnika u Argentini, Paragvaju i Čileu, a g.1953. i u Perù (Lima). Sestre su tamo g. 1963. prihvatile i dječje sirotište Puente Piedra (Lima) za odgoj i izobrazbu najsiromašnijih i zapuštenih djevojčica koje i danas djeluje.
U Argentini je već g. 1940. uspostavila kuću redovničke formacije i u Čileu g. 1951. Družba je brzo postala višenacionalna obogaćena sa stotinjak američkih djevojaka koje je privukao franjevački duh i karizma milosrđa jedne europske družbe iz maloga naroda Hrvata.
Majka Utemeljiteljica ustanovila je središnju upravu Družbe u Rimu g.1952., i u njegovu predgrađu u Tor Lupari osnovala dječje sirotište a poslije i osnovnu školu te rad u gerijatrijskome centru. U sjevernoj Italiji (Piemonte) radile su sestre u vrtiću i u Domu za starije osobe te u psihijatrijskoj ustanovi u Tivolli (Rim), a privremeno i u Španjolskoj i Urugvaju.
vremenom su otvorene nove kuće milosrđa za odgoj u vjeri i vjersku pouku djece i mladeži, zdravstvene usluge i njegu starijih osoba u domovini Hrvatskoj, Vojvodini, BiH, Sloveniji, Italiji, Njemačkoj, SAD, Kanadi, u J. Americi i obogaćeno župno suradništvo. Neke su od zajednica kasnije dokinute a zaživjele su nove u skladu s Družbinom karizmom i mogućnostima sestara.
Upornim zalaganjem Marija od Propetog svoju je Družbu čvrsto pravno vezala s Isusovom Crkvom. G. 1928. Družba je dobila biskupijsko pravo i iste godine pripojena I. franjevačkom redu, g. 1944. postigla je privremeni crkveni Dekret pohvale i g. 1956. od Sv. Stolice papinsko priznanje Družbe i Konstitucija.
Slijedeći sveti primjer svoje mudre i iskusne Majke, njezine duhovnih kćeri i nasljednice na europskom i američkom kontinentu nastavljaju svjedočiti svojim životom i djelom maksimu sv. Ivana «Tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata» (1Iv 4,21), vjerne poticajima svoje Utemeljiteljice: «Sve za Isusa na slavu nebeskog Oca» i «Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji».
U neprekidnom predanju Trojstvenoj Ljubavi, otvorene nasljeđenim i novim oblicima siromaštva otuđena čovjeka, Kćeri Milosrđa ostvaruju svoje milosrdno poslanje u mjesnoj i misijskoj Crkvi kao glasonoše dobra i mira u suvremenom društvu potrošačkog mentaliteta i ravnodušnosti.
Sestre Hrvatske provincije Krista Kralja služe u slobodnoj domovini Hrvatskoj koristeći nove mogućnosti navješćivanja i kateheze u državnim školama i ustanovama, u Vojvodini, BiH, Sloveniji, Njemačkoj i Kanadi. Družba ima svoje provincije u Italiji (s Rumunjskom), Argentini, Paragvaju i Čileu (s delegaturom u Perùu).
Kuća matica Družbe je u Blatu, središnjica s vrhovnom upravom u Rimu, a u Zagrebu je sjedište Hrvatske provincije Krista Kralja te u Šestinama kuća početne redovničke formacije (novicijat) i u Dubrovniku prednovicijat.
Duhovnost
Naša se duhovnost u prvom redu temelji na duhovnoj baštini franjevačkog reda i nasljeđu naše Majke, Časne službenice Božje i prvih sestara.
Glavna je naša potreba razmatranje božanskih istina i stalno sjedinjenje s Bogom u molitvi (usp. Kanon 663/1). Po vjeri, nadi i ljubavi molitva nas uzdiže k Bogu, sjedinjuje s njime, s općom Crkvom i sa svim stvorenjima. Majka nas poziva: »Hvalite i slavite Presveto Trojstvo – trojstvenu ljubav« (Pisma, 26. 6. 1943), jer Bog je htio da se naša Družba ustanovi za suradnju s njime, sa Sinom i Duhom Svetim u djelima ljubavi na spasenje duša (Pisma 16. 6. 1962.).
Dnevnim slavljenjem Euharistije kojom sudjelujemo u Kristovoj otkupiteljskoj žrtvi, prikazujemo sebe, naša odricanja i nade, te težnje i patnje naše braće, po Kristu, našem posredniku, slavimo i zahvaljujemo Ocu što nas je učinio svojom djecom i baštinicima svoga kraljevstva.
Svakodnevnim blagovanjem euharistije, koja sadrži samoga Krista, naš vazam i živi kruh, raste naše jedinstvo s njime i produbljuje duhovno i crkveno zajedništvo. Iz euharistije rađa se apostolski žar za djelatnu ljubav i karitativnost.
Redovitim sakramentalnim i liturgijskim životom, sve u zahvalnosti (usp. Fil 4, 6), i u dnevnom susretu s Božjom Riječi, otkrivamo Božje očinstvo u sebi i oko sebe Božje kraljevstvo milosrdne ljubavi u malenosti srca i životnim optimizmom. Hvalidbenom molitvom i prošnjom radosno priznajemo svoju ovisnost o Očevoj dobroti i suobličujemo svoj svakidašnji život i rad, kušnje i teškoće, životu Krista milosrdnoga i raspeta kao dragovoljne žrtve ljubavi na slavu Vječnog Oca.
Slavljenjem Časoslova naroda Božjega sudjelujemo u javnoj molitvi Crkve koja bez prestanka hvali Gospodina i posreduje za spasenje svega svijeta, (SC 98, 83).
Redovničko posvećenje neprestani je odgovor na poziv Božje ljubavi. Da bismo ga vjerno obnavljale, nastojimo se povući u samoću za vrijeme mjesečne duhovne obnove i godišnjih duhovnih vježba i pojačanom molitvom i razmatranjem upoznati vlastito stanje, otkriti znakove volje Božje i poticaje njegove milosti.
Ljubav prema Vječnom Ocu glavna je pobožnost Družbe koja nas potiče na zajedništvo molitve i apostolata da bi po nama svi ljudi upoznali ljubav i milosrđe nebeskog Oca .
Posebnu pobožnost gajimo prema Isusu, raspetoj Ljubavi. Slijedimo ga vjerno noseći strpljivo križ životnih teškoća prema pouci sv. Pavla: Daleko od mene da se ičim uznosim osim križa Gospodina našega Isusa Krista, po kome je meni raspet svijet i ja svijetu (Gal 6,14).
Otvorene preobraziteljskoj snazi Duha Svetoga – Duha ljubavi i istine i Oca ubogih (Pouka 24-5-1931.), molimo da nas svojim darovima učini dostojnim svojim prebivalištem da bismo išle stazama kreposti, ljubeći i slaveći Oca nebeskoga i njegovu utjelovljenu Riječ, raspetu Ljubav (Pouka 21.5.1961.).Sve se povjeravamo kćerinskim pouzdanjem Djevici Mariji, Isusovoj i našoj Majci, uzoru svetosti. Od nje, Majke Božje milosti i Bezgrešnog Začeća, molimo pomoć za savršeno jedinstvo s Bogom i s bližnjima kao Marije, majke milosrđa trpećem čovječanstvu (Pismo 19.4.1937.).
Slavimo Boga s našim nebeskim zaštitnicima nastojeći nasljedovati njihove kreposti: sv. Josipom, sv. Franjom Asiškim, slijedeći njegovo siromaštvo, malenost, pokoru, jednostavnost, ljubav za sve stvoreno i životni optimizam te pokornički život sv. Klare Asiške i «duhovno djetinjstvo» sv. Terezije od Djeteta Isusa. Njihove blagdane svetkujemo kao povlašteno vrijeme Božje milosti.
Svoj posvećeni poziv Božjih suradnica u djelima milosrđa ostvarujemo u životu sestrinstva, kao zajedništvu ljubavi i raspoloživosti za služenje, mjestu osobnoga i zajedničkog rasta i dozrijevanja, u izmjeni vlastitih dobara i darova, u povjerenju i uzajamnom praštanju, kao znak buduće stvarnosti.
Budite velike u ljubavi
Budite jake žene sa srcem majke
Karizma
Sadržaj karizme izrečen je u imenu Družbe da bi se povijesno oživljavalo poslanje koje sestre vrše u Crkvi i u svijetu na izgradnji Kraljevstva.
Kćeri Milosrđa znači da smo rođene iz milosrđa Očeva i poslane u svijet nastaviti njegovo djelo milosrđa i bratske ljubavi prema trpećim ljudima (Pouka 13. 12. 1942).
Sestre moraju biti prava slika milosrđa nebeskoga Oca (Pouka 13. 12. 1942) i kao baštinice njegove milosrdne naravi pružati našoj braći, napose najmanjima i najpotrebitijima, dokaze i plodove dobrote i ljubavi kojom nas Otac ljubi. Svaka je Kći Milosrđa pozvana svjedočiti milosrdnu ljubav Očevu, slijedeći raspetoga Krista po uzoru sv. Franje Asiškoga i naše prve duhovne Majke, tako da i same postanemo živo evanđelje u Crkvi.
Milosrđe uključuje uslužnost, gostoljublje, prihvaćanje bližnjega i spremnost na praštanje, kao i priznanje vlastitih ograničenja da bi se u nama očitovala snaga Božje ljubavi.
Djelatnosti
Naše apostolsko služenje u Crkvi u službi je Kraljevstva i čvrsto ukorijenjeno u stvaralačkoj ljubavi Očevoj koja se spasiteljski širi kroz povijest i prostor. To ižarivanje božanske ljubavi (agape) prožima cjelovitost našega posvećenja. Zato želimo biti živi znak neiscrpiva Božjega milosrđa koje nebeski Otac ima za sve ljude ljubeći ih i žrtvujući se za sve bez razlike, jer svi su naša braća u Kristu (Okružnica 1947.)
Duh naše djelatne nazočnosti u Crkvi sjedinjuje molitvu s apostolatom kao uzajamna sredstva kojima se traži Bog iznad svega. Posvećujemo se kršćanskom odgoju i izobrazbi djece i mladeži, napose siromašne i siročadi, župnom pastoralu, vjeronaučnoj pouci u župama i školama , njezi ostarjelih osoba i karitativnoj skrbi za potrebite, promičući svagdje dostojanstvo ljudske osobe i ekumensko zbližavanje.
U odgojno-obrazovnim djelatnostima, mlade usmjerujemo:
1. prema kršćanskoj vjeri i uljudbi i vrijednostima obitelji, poštovanju ljudske osobe i otvorenosti za potrebe svijeta i solidarnost s ugroženima
2. prema duhovnim vrednotama, s osobitim obzirom na franjevačku duhovnost i humanizam, ljubav za prirodu, karizmu naše Družbe, njezin duh i apostolske djelatnosti
3. prema stručnoj spremi da bi se korisno i lakše uključili u društvo i prema društvenosti da bi se olakšala njihova afektivna stabilnost
4. prema evangelizaciji okružja u kojemu žive i založenosti u suradnji sa župnom zajednicom
Dječje jaslice i vrtići
U odgoju najmlađih slijedimo kršćansku i pedagošku baštinu naše Majke Utemeljiteljice. Njegujte u svom srcu ljubav i brigu za djecu (Pisma 12. 8. 1944.) za koju sam spremna dati i svoj život i želim da ih i vi tako ljubite (Pisma 4. 2. 1945.).
Odgojno-obrazovnu djelatnost vršimo u svojim dječjim vrtićima klasičnom i suvremenom Montessori metodom (Subotica). Osobitu pažnju posvećujemo siromašnijoj djeci i siročadi nastojeći im pružiti toplinu obiteljskog ozračja i doma, a ponekad im zamjenjujemo i roditelje.
Župni apostolat
Djeci i mladima dajemo pouku u vjeri i ljudskim vrednotama, a prikladnom katehizacijom pomažemo i odraslima da postanu osobe kršćanske vjere i ljubavi i da svojom blagošću pobuđuju svakoga na mir, dobrotu i slogu (Konstitucije 128).
Svojom duhovnom i stručnom spremom sudjelujemo u pastoralnim potrebama i pothvatima župne zajednice. Uz vjeroučiteljsku dužnost, vršimo i dužnosti crkvenih orguljašica i zborovođa, te sakristansku službu, ures i ređenje bogomolje. Prema potrebi vodimo i Treći svjetovni franjevački red i prigodna udruženja djece, mladih i odraslih vjernika, kao liturgijske, molitvene i druge grupe.
Prihvaćamo i vodstvo župnih obdaništa i suradnju sa župnim Caritasom. Kao posvećene osobe i franjevke, slijedeći crkveno učiteljstvo, nastojimo svojim radom i primjerom promicati mir i pravdu i braniti dostojanstvo ljudske osobe, gledajući u ljudima koji su žrtve nepravde Isusa, siromašna i ponižena kojemu je potrebna naša skromna pomoć.
Apostolat milosrđa
Po djelotvornoj ljubavi svima želimo pokazati put spasenja. Meni ste učinili koliko ste učinili jednom od ove moje najmanje braće (Mt 25, 40).
U bolesnima i potrebitima služimo i ljubimo Isusa koji nastavlja trpjeti u svojim udovima. U susretu s ljudskom patnjom nastojimo im istaknuti nadnaravnu vrijednost trpljenja, kao povlašteno sredstvo koje zbližava s Isusom patnikom. Potičemo ih da dragovoljno prime kršćanske sakramente, kao izvor jakosti i sudioništvo u spasenjskoj žrtvi Gospodinovoj.
S dužnim poštovanjem hrabrimo bolesnika i njegovu rodbinu da s vjerom prihvate iskušenja bolesti i starosti, a nerijetko i osamljenosti. Kao vjerne kćeri sv. Franje koji je bio tako osjetljiv na potrebe bližnjih, smatramo svojom dužnošću posjećivanje i pomaganje starijih i bolesnih osoba u njihovim domovima. Molitvom ispraćamo svoje štićenice, dobročinitelje i znance na odlasku s ovoga svijeta.
Za vrijeme Domovinskoga rata prihvatile smo mnoge izbjeglice i prognane u naše kuće, a sestre su ostale s našim narodom i u vrijeme neprijateljske okupacije (Cavtat), i okruženja (Dubrovnik), pomažući im i hrabreći vjerom. Iskazujemo gostoprimstvo siromašnijim osobama, koje trebaju privremenu liječničku ili drugu pomoć.
Također odvajamo godišnje od vlastitih dobara za najpotrebitiju braću i sestre. Za sve ljude, napose za svoje štićenike i naše suradnike u milosrdnom služenju, molimo mir i dobro.
Hrvatska provincija Krista Kralja
Provincijsko sjedište
10000 Zagreb, Mallinova 4
Tel. 01/46-77-609; Faks 01/ 46-77-986
E-mail:
kceri.milosrdja@zg.t-com.hr