www.tebe-trazim.com

Salieri.Čemu povlačenje u osamu sada kada si došao ovdje među nas.
Ne radi žrtve povlačenjem u osamu jer ti to mozda nije dobro.
Ostani ovdje aktivan jer će ti zajedništvo pomoći.
Kada si sam i u osami lako će te slomiti životni problemi.
Zamisli to ovako
Ti si kao jedna mlada grančica koja moze lako pući na malo jačem vjertu...ali kada si u zajedništvu ovdje s nama..svatko od nas je također jedna grančica..ali hrpu grančica teško je slomiti odjednom.
Predlažem ti da ostaneš ovdje jer ti mnogi svojim pisanjem mogu pomoći.
BTB

"Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu.
Bdijte i molite svaki cas,da biste mogli umaci svemu onomu sta se ima
dogoditi i odrzati se pred Sinom Covjecjim"(Lk 21,34-36)

Gospodine Isuse Kriste,moji su grijesi podpuno uspavali moju savjest,
moja navika na to je tako pisutna,da se stalno vrac na taj put.
Tako se brzo privikavam na zlo.. gdje je moja plemenitost,gdje je moja odluka da necu vise grijesiti,moja vjernost,prava razoritost..

"Gospodine,vise se ne moze.Opet si pao na tlo,ovoga puta tome nije uzrok teret kriza,nego preveliki umor,potpuna iscrpljenost"
Umrtvio mi se pogled i ne primjecujem zapreke,ne gledam vise bliznje na svom putu.Otupile su moje usi,pa ne cujem vise ljudske vapaje...

"Svi zadrijemase i zaspase"(Mt 5,25)
Opet sam na tlu,lezim sama,postranice i daleko od puta koji si mi zacrtao.

Molim te Gospodine Isuse Kriste,obnovi i pomladi moja nastojanja,
sacuvaj me od navika koje uspavljuju i ubijaju...

Evo, hvala Bogu, sutra počinjem raditi. Nakon što mi je gotovo čitava godina prošla na bolovanju od posljedica teške prometne nesreće, gastroenteroloških problema i na kraju loma koljena, sutra na posao. Kako sam se nosio sa svim tim nevoljama i kušnjama što su me zadesile? Vjerujte, sve me to ojačalo, koliko me lomilo izvana, iznutra me jačalo. Imao sam puno više vremena razmišljati o svemu i svima onima koji su u puno težoj situciji nego ja, pa i mnogi ovdje na TT-u, o trajno nepokretnima, odbačenima, zaboravljenima .. Sve je to registriralo i dosad moje oko, moja osjetila, moje srce ali ne i dubina moje duše. Tu dubinu treba otvoriti da bi shvatili i osjetili dio teške muke i žrtve našeg otkupitelja - Isusa Krista, zbog koje nam ovakvima kakvi trenutno jesmo daje šansu da je prihvatimo dostojanstveno, s ljubavlju, zahvalnošću, nadom i vjerom u bolji i vječni život.
Na kraju, svima ovdje na TT-u veliko HVALA koji ste se molili za moje ozdravljenje, pogotovo poslije prometne nesreće kad sam u bolnici puno puta čuo "samo ga je čudo spasilo" a mi znamo da samo molitva čini čudesa a po volji i milosti Oca Svemogućega.BVB.

Sine moj,ako zelis sluziti Gospodinu,pripravi dusu svoju na kusnju.
Ucvrsti svoje srce i budi jak i ne nagli kad napast dodje.Prioni uz Boga i ne odmeci se,da bi bio slavljen na svoj posljedni dan.
Primi sve sto te stigne,budi strpljiv u nestalnosti svoje bijede.
Jer kao sto se u vatri kusa zlato ,tako i odabranici u peci ponizenja.(Sir 2.1-3)

Damire, Gospodin te blagoslovio i cuvao ,obasjao te sjajom svoga lica,
i bio ti milostiv,pokazao ti lice svoje i dao ti mir....
Novu snagu i vjeru,da s ljubavlju se vratis na posao..
Blagoslovljeno ti bilo!

Prije nekoliko dana sam pisala kako se ne osjećam baš najbolje ali evo sada je to iza mene, prošla sam jednu malu "kušnjicu". Tih dana me doslovce nešto "gušilo", nekakav osjećaj tjeskobe, nemira, ne mogu opisati taj osjećaj, uglavnom to me izluđivalo. Misli su mi bile uzburkane, ništa jasno nisam vidjela, nikakav pravac, kao kada se krećete kroz maglu, nema ruke vodilje.I stalno sam razmišljala što da učinim, ispovijedala sam se nedavno i mislila da nemam više grijeha iz prošlosti da nisu ispovjeđeni.Nisam ništa drugo znala nego sve to predati Isusu.Prošlo me to nakon nekoliko dana. I kad me prošlo tada me Isus opet uzeo za ruku, osjetila sam mir i radost i kad na moje iznenađenje dogodio se "klik" i niz grijeha iz prošlosti pojavio se pred očima.Nevjerojatno je kako sam samo par dana prije mislila kako sam sve ispovjedila. Pa eto hvala Isusu što mi je to pokazao i kako kušnje i padovi imaju smisla u našim životima.
HVALA ISUSU I MAJČICI!

Jučer sam doživio pravu kušnju.
Došlo mi je da da ostavim ovaj svoj križ.
Već sam se zapitao pa dobro Bože što hoćeš od mene.
Obuzela me totalna zbunjenost,samosažaljenje,žalost.
Sinoć su mi potonule sve lađe.Nemam pojma zašto je to tako.
Obuzeo me neki strah od budućnosti.Jednostavno sam se osjećao bespomoćno i daleko od Boga.Kao da je Bog zaboravio na mene.
Jednostavno se nisam mogao ni moliti.Evo sada se osjećam bolje.
Jedan prijatelj iz molitvene se pomolio za mene.
Takve stvari mi se događaju obično kada snažno evangeliziram ili kada se spremam na karizmatski susret.A to se upravo i desilo.
Prekjučer sam evangelizirao u jednoj obitelji koja je izrazila želju da im donesem dvd-a sa karizmatskih susreta i izrazili su želju da odu na seminar Zlatka Suca.
Jeli se i Vama kada takve stvari dešavaju?

Evo, i ja sam u nekoj "umornoj" vjerskoj fazi...
Nije da mi je došlo da ostavim Isusov put ili da gubim vjeru,
ali sam se baš nekako umorila od događaja zadnjih tjedana.
Nekako sam bez snage (psihički i tjelesno),
puno se toga događa u zadnje vrijeme u mom životu
(ništa loše...barem tako ne izgleda)
i baš sam nekako "rastrgana", kao da lagano gubim mir koji je u meni...
A kad nemam mira - kao da nemam ništa...
Jer taj mir u sebi uvijek prepoznajem kao sigurna znak
da slijedim Isusa i da je sve pod kontrolom...
No, sigurna sam da će se već za dan-dva vratiti mir...

Dragi Zlatko, to su normalne faze svakog čovjeka,
svakog vjernika:
dani kad nam se čini da nam je svih i svega dosta...
Dani kad nam je teško ustati iz kreveta
i suočiti se sa svime što nas čeka...
Teško je udovoljiti svim ljudima oko nas,
a to se gotovo uvijek od nas očekuje...
Sve to nas s vremena na vrijeme umori...
Bilo bi lijepo da tad imamo mogućnost otići u neku osamu
na duhovne vježbe ili sl.
No, rijetko kad imamo takvu mogućnost,
ali i ta postoji rješenje - pokušajmo "ukrasti" barem sat vremena za sebe i Isusa nasamo... U takvim teškim danima
zaista nam je potrebno biti potpuno sam s Isusom...
Predati mu svoje žalosti, svoj umor...
Doći plačući u Njegov istinski i najtopliji zagrljaj...
I sve će opet biti dobro...
Vratit će nam se snaga i osmijeh, lsusov zagrljaj će nas potaknuti
da ustanemo i da ponovno prenosimo Njegov osmijeh i mir!!

i meni je tako jucer bilo, kao da je íSUS tako daleko, i kao da se ljuti na mene, i svaki korak mi je bio tako tezak, svaki osmjeh, svaki razgovor sa ljudima...ali se navecer bura smirila...vapila sam dugo za Isusom, eto kako sam slaba bila, par sati se Isus samo zaklonio, a ja vec sam skoro svakih pet minuta upala u sotoninu zamku,
hvala Mu da se vratio, kad se on malo sakrije onda tek vidis kako si slab..i da bez Njega nista nejde, i kako ubiti naginjemo bez Njegove milosti zlu...i kako smo bespomocni...i naravno da je zli pokusao napasti...misli su mi se nakupile, da zasto tako dugo cekati sa cistocom prije braka, to je tako dugo 1 godina...strah...ali samo sam pogledala sliku molosrdnog Isusa i rekla u sebi: Isus ce mi dati da cekam i sto godina ako treba... uzdam se u Isusa, onda sam se u sebi smijala zlu, jer je opet pobjedio Isus..sto si ti cno nspram Isusu, svijetlu svijeta?

i na kraju dana vec pod noc, kad sam bila stvarno u bedu, onda me je Isus nagradio, i bilo mi je jasno kakav divan dar je On meni dao i daje sa predbracnom cistocom, da je to najvrijednije na mome tijelo, kakav divan dar, i koliko sam mu draga bas zbog toga..hvala Ti Isuse

aleluja, ustraj, nemoj odustati, izdrži- Gospodin će te obdariti mnogim svojim blagoslovima. Ovo mi je tako krasno svjedočanstvo, kao poticaj tebi a i ostalima koji žive u čistoći prenijet ću vam kratko jedno svjedočenje od prije desetak dana. Jedna djevojka i mladić iz moje molitvene zajednice su se upoznali prije godinu dana baš u mol. zajednici i počeli su vezu koju su predali Bogu u ruke i posvetili se Gospi. Odlučili su živjeti u čistoći dok se ne ostvare uvjeti za ženidbu. Izdržali su taj period , puno su molili, hodočastili i prije mjeseci pol dana dana smo imali njihovu svadbu. A u prošli petak su obznanili svima da "čekaju bebu", svi smo bili tako radosni, poručili su svima da je njihova veza, a i brak blagoslovljen, da silno osjećaju Božji blagoslov u svom životu i da vrijedi ustrajati i na takav način krenuti u bračni život.
Ja te podržavam aleluja u tvojoj odluci, to je jako teško i razumljive su tvoje kušnje i emocije, ali Hvala Bogu da ti snagu daje Milosrdni i da u Njemu nalaziš milost i pouzdanje u takvim teškim trenucima. Bog te čuvao i vazda blagoslivljao!

Kad se krscanin posveti Bogu i bliznjemu djavao postaje nezadovoljan.Postoje trenutci pa i dani ,kada ga jace ili slabije uznemiruje,zavodnjacka pjesma napasti,koja bi htjela zatomiti Njegovu ljubav. Bog nam dopusta ovakve krize.Koji put se oglasuje na zazivanje svoga djeteta..(svih nas) da ga prokusa i privede jos vecem pouzdanju.
Kad covjek ocekuje sve od sebe,"a ne od Boga",ne moze biti u miru.
Treba postati sasvim malen,DA BI NAS BOG MOGAO NOSITI..

"Kada udje u ladjicu,podjose za njim njegovi ucenici.Najedanput se na moru podize tako visoka oluja,da valovi gotovo pokrise ladjicu.
A On je spasavao .Tada pristupise ucenici k njemu,probudise ga i rekose mu:"Gospodine ,spasi izgibosmo" "Maovjerni-rece im -zasto se toliko strasite?"Tada ustade,zapovjedi vjetrovima i moru,i nastade duboka tisina.(Mt 8,23 -26)
"Zaista ,kazem vam,ako ponovno ne postanete kao mala djeca,sigurno necete uci u kraljestvo nebesko"(Mt 18,2-3)

Svaki covjek prozivljava napasti i kusnje,to dozivljavaju i svecenici i poglavarstvo Crkve,to su dozivljavali i Sveci,
a zasto onda da ne dozivljavamo i mi,nismo mi nista posebno..
To je jedino dobro,da dokazemo Bogu koliko ga stvarno volimo..!