jana napisao:
Nadam se samo da je moya dobio odgovore na svoje pitanje...
INTERVJU SA FRA ZVJEZDANOM LINIĆEM (VJESNIK -ON-LINE)
Krštenje je prvi egzorcizam u Katoličkoj crkvi
U zagrebačkoj nadbiskupiji nema službeno imenovanog egzorcista. Pojedini svećenici, među kojima i ja, dobiju punomoć nadbiskupa za pojedini slučaj, ali ne više od toga / Molitve egzorcizma su intenzivnije jer se njima baš imperativno zapovjeda sotoni kao osobi da odstupi, napusti i ne uznemirava tu dušu / Ja nisam siguran do sada ni za jedan slučaj da se stopostotno radi o opsjednutosti. Ali sam molio molitve vezane uz egzorcistički pristup vjerujući da će to ljudima pomoći da se izvuku. Ako je to ipak posrijedi onda apeliram na vjeru u Krista i snagu koja se u tom pogledu daje
Fra Zvjezdan Linić, voditelj kuće duhovnih susreta »Tabor« u Samoboru, gdje već sedam godina vodi seminare duhovne obnove karizmatskog tipa, jedan je od rijetkih katoličkih svećenika i duhovnika u Hrvatskoj koji je imao osobna iskustva s egzorcizmom. Prema riječima fra Linića egzorcizam je dio šireg duhovnog konteksta molitava ozdravljenja i oslobađanja koja čine najtraženiji dio programa duhovne obnove, jer su, kako reče naš sugovornik, »ljudi danas duhovno gladni«.
• Ostavimo li po strani popularna tumačenja, recite što egzorcizam prema katoličkom vjerovanju i učenju jest?
- Krenuo bih od samog fenomena. Kad držim seminare duhovne obnove za ozdravljenje i oslobođenje onda su to najprije predavanja u vidu sadržaja Katoličke crkve, vjere, moralnog života jer ljudi dosta toga postanu svjesni: npr. vrijednosti bračnog morala, toga da ne mogu prihvaćati abortus i zajednički život bez sakramenta braka, da nije svaka kontracepcija prihvatljiva.
Neki paušalno žive s nekim slabostima ... U mukama života odlazili su hodžama, vračarama, vidovnjacima, astrolozima, gatarama... To su osjetljive stvari kroz koje ljudi odjednom postanu svjesni da su u teškom neredu u odnosu na čistoću vjere kojoj pripadaju. Odreći se nečega što su do tada smatrali samo po sebi razumljivim, promjeniti život traži i fizičke i psihičke energije. Na duhovnoj razini to znači odmaknuti se od nečega jer reakcije mogu ukazivati da se podsvijest buni, da ne prihvaća to, da ne vidi rješenja...
I na toj razini osjetim da moram moliti za tu osobu, da joj moram pomoći, razgovorma a još više i molitvom. U takvom intenzivnom tretmanu dopuštam da osoba izrazi svu svoju muku iznutra i moli se molitva oslobođenja pa i molitva otklinjanja za one koji to prihvate i žele da im se pomogne, da smognu snage oduprijeti se nekim zlim navikama.
• Koja je specifičnost i razlika između molitve otklinjanja i molitve oslobađanja?
- Molitve otklinjanja su redovite molitve kojima se pomaže svim ljudima da dušom i srcem prihvate evanđeoski život ili program morala Katoličke crkve. Svećenicima koji vode katekumenat za odrasle krštenike u programu obrednika inicijacije predviđeno je da za te osobe češće provode molitve otklinjanja, da im se pomogne odreći se nekih starih navika. Recimo, da prihvate neke nove navike koje spadaju u standard vjernika katolika. I tu postoji niz molitava otklinjanja kojima se želi pomoći da se vjernici odmaknu od nekih stvari koje više ne spadaju na njihov život i da to shvate i prihvate.
Molitve egzorcizma su intenzivnije jer se njima baš imperativno zapovjeda sotoni kao osobi da odstupi, napusti i ne uznemirava tu dušu itd. Ima takvih molitvenih obrazaca koje onda svećenik može ubaciti u kontekstu svih tih molitava otklinjanja.
• Mogu li katoličkom obredu egzorcizma pristupiti i pripadnici drugih vjera?
- Ja mogu moliti i za nekrštene ili one koji nisu katolici. Konačno ja to i molim recimo kada spremam odrasle za krštenje, u vidu njihove priprave za primanje sakramenata. Rado ću se pomoliti za mir duše ako kod mene dođe, npr. musliman, ali prvo što mu kažem je da ide svom vjerskom službeniku. Jer to je logično, da ne mješa duhove u sebi, pa može imati više štete nego koristi. Ako ipak inzistira da se pomolim za njega, onda mu rastumačim da molim u ime Isusa Krista da mu Bog pomogne da vidi jasnije i primi Božji blagoslov kako bi živio po Božjem zakonu. Za osobu koja nije uklopljena u Katoličku crkvu mislim da ne bi bio razborit neki egzorcizam, jer prvi egzorcizam u Katoličkoj crkvi zapravo je krštenje koje također ima jednaku egzorcističku snagu. I na temelju toga imamo pravo na sve daljnje molitve, milosti i sakramente unutar Crkve.
l Može li osoba koja nije religiozna i ne vjeruje u onostrani svijet i duhove, postati »opsjednutom?«
- Može! Sve se može dogoditi. Nije nemoguće da đavo djeluje i u osobama tih opredjeljenja, đavo ne bira.
• Da preciziram, na koji način utvrđujete radi li se kod pojedine osobe o opsjednutosti ili o psihičkim poremećajima, pogotovo kada su simptomi vrlo slični?
- Uvjek volim imati suradnju s psihijatrima i konzultirati se s njima. Neke osobe pošaljem psihijatru i on mi pomogne razlučiti. Na neki način, to je komplementarno. Drugo, koliko ja imam iskustava i psihijatri su negdje na granici nečega što razumiju i ne razumiju. I oni meni ponekad šalju slučajeve za koje pretpostavljaju da imaju duhovne, a ne samo duševne probleme. Želimo surađivati da ljudima pomognemo.
l S kojima ste se karakterističnim slučajevima opsjednutosti u praksi susreli?
- Ja nisam siguran do sada ni za jedan slučaj da se stopostotno radi o opsjednutosti. Ali sam molio molitve vezane uz egzorcistički pristup vjerujući da će im to pomoći da se izvuku. Ako je to ipak posrijedi onda apeliram na vjeru u Krista i snagu koja se u tom pogledu daje.
Prvo, ne idem nikad za dijagnozom koju oni sami sebi postavljaju. Dođu mi ljudi i kažu: »Molite za mene, ja sam opsjednut!« To uopće ne uzimam u obzir dok sam ne provjerim. Kod molitve se već mogu primjetiti stanovite reakcije, npr. reakcije na sveto, na molitvu, neprijateljsko držanje ili otpor prema najsmirenijoj molitvi, što me upozorava na neku duhovnu poremećenost i na temelju čega onda pokušavam sabrati neki sud.
Ima i klasičnih simptoma koje je Crkva postavila: nadljudska sila neprimjerena toj osobi ili spoznaje jezika i stvari koje osoba po sebi ne bi mogla znati, što upozorava na neko duhovno biće koje bi moglo uznemiravati tu osobu. Na primjer, jedan mladić je u molitvi imao vrlo jake reakcije. Iz razgovora nakon molitve zaključio sam da se stvarno radilo o stanovitom duhu osvete i mržnje koji je on gajio u sebi i koji nije htio pustiti iz svog srca, opirući se tome da bi mogao oprostiti i prijeći preko toga. Đavo može iskoristiti takvu situaciju da ga stvarno blokira i ne dozvoli mu "ni makac" dalje od toga.
Bilo je dosta osoba koje su bile duboko u trendovima te sotonističke glazbe, teško-metalne glazbe koja može paralizirati ljudska osjetila. Takva glazba, kao i sotonizam, nespojiva je s katoličkom vjerom, to sigurno može raniti dušu. Slično kao i kod osoba koje su se upuštale u magiju, rei ki i neke druge religijske prakse. Tako se pomiješaju duhovi što dovodi do sličnih reakcija dok se ne oslobode i očiste za katolički ispravan život.
l Što osobu primarno predestinira da bude otvorena za upliv »demonskih« utjecaja?
- Susretao sam se sa slučajevima koji su stvarno misterij, kao što je primjer neke djece... Čovjek razmišlja je li to neko prokletstvo ili opterećenje obiteljskog stabla? Pošto je dijete upućeno na odrasle tu se mora raditi o utjecaju njegove okoline. Doživio sam da se djeca od 10 do 11 godina toliko promjene, načisto izobliče kad se počne za njih moliti. Izbacuju iz sebe psovke što dijete nikako ne bi moglo, psuju Boga i sve svetinje... Ali izvan toga konteksta, ako ga pustiš na miru - onda nema reakcija. Stoga u sklopu našeg programa često molimo za oslobođenje od tereta obiteljskoga stabla.
• Što je teret obiteljskog stabla? Znači li to da osoba nije lično kriva već odgovara za grijehe predaka?
- Svi nosimo u svojim genima nešto od svojih roditelja, i fizički i psihički i duhovno. Konačno, jedna od temeljnih istina je istina o istočnom grijehu čime djelimo to opterećenje grijeha i zla od Adama i Eve do sudnjeg dana. Dakle, dio smo tog opterećenja kao što smo dio hrvatskog naroda sa svim njegovim mukama, povijesti, ratovima. I u nama postoji taj stanovit naboj - a tako postoji i u obiteljima i obiteljskom stablu. Nije svejedno živi li dijete u obitelji gdje se ne psuje, gdje se ide u Crkvu, gdje se živi normalno ili živi u obitelji gdje se psuje, gdje je preljub i bludnost prisutna, gdje je bilo ubojstava ili samoubojstava. Sve to opterećuje cijelu obitelj - i svjesno i podsvjesno. Đavo zna naše slabosti pa tako zna i pukotine okruženja u kojem smo nastali.
l Zašto je u Katoličkoj crkvi sve manje, u Hrvatskoj pogotovo, svećenika koji se bave egzorcizmom?
- Zato jer je to naporno i zahtjeva cijelog čovjeka, predanje tom poslu za koji treba imati afinitet i volju. U zagrebačkoj nadbiskupiji nema službeno imenovanog egzorcista. Pojedini svećenici, među kojima i ja, dobiju punomoć nadbiskupa za pojedini slučaj, ali ne više od toga.
• Dolazi li egzorcist u opasnost da bude izložen utjecaju demonskih sila?
- Ja vjerujem Isusu koji je rekao: »Ako vjerujete - u moje ime ćete izgoniti zle duhove!« Dakle, đavo se boji, a ne ja. Prvo zlo koje nam može učiniti je da živimo u strahu i panici.
• Moderna teologija pokušava tzv. demonska bića razumijeti, manje kao osobe a više kao stanja svijesti, stanja odvojenosti tj. okrenutosti od Boga. Kako vi vidite čitavu tu demonološku fenomenologiju?
- Ja mislim da su demoni osobe, bića. Dakle, nisu ideje, nisu neki pokušaji tumačenja, psihološki fenomeni, već su stvarni, kao što je i Bog stvaran. Žao mi je što moderni teolozi pokušavaju to psihologizirati jer smatram da nam Biblija daje dovoljno garancija da prepoznamo personalnu dimenziju zloga, i zahtjev i poziv da se u tom pogledu borimo ovim sredstvima vjere u Isusa i molitvom.
Login
FAQ
Chat
Traži
