www.tebe-trazim.com

da da svi smo mi bar jednom u životu bili glumci i glumice na životnom platnu. Samo ti Isuse znaš koliko sam godina , dana živila bez tebe glumeći da sam sretna i da volim čitav svjet. Koja sam nesretnica bila jer Tebi volila nisam. Neželim da patim i kajem se zbog ljubavi koju Ti nisam pružila a Ti si čekao svaki dan na svoje djete da te zovne Tata.
Tatice dragi ovo djete je diglo visoko ruke u zrak pjevajući i moleći se samo Tebi na čast. Volim te Isuse i sad mi netreba razlog za to.

Znaš Isuse da nisam neki govornik al Ti me razumiješ i čuješ i sa tišino na usnama jer moje srce gori gori od ljubavi.
Hvala ti Isuse na još jednom blagoslovljenom danu.
Ljubim Te.

...prokužio si me

..ma nisam jadna.. daleko od toga... i ja sam samo glumac u teatru života
Htjela sam se dotaknuti nekih misli, al očito sam ošla van teme

.....da ne zachatavam previše, preći ću u drugi post sa duhovnim mislima... -->>

razmisljam o tome kako srce najbolje moli...ono doista moze biti cisto i takvo sposobno za molitvu...sve nase rijeci..izrecene ili napisane, sve su suvisne, a opet nuzne, kao da smo osudjeni na uporabu rijecima..mozda jer nam srce tako steka...koliku stetu nanosimo rijecima, sutnjom... kolike neduzne povrijedimo i kolike, pa i neduzni u svojoj nakani, ipak ranimo...sve zbog rijeci kojima nismo ovladali

cisto srce stvori mi Boze...ucini moje srce Tvome nalik... da moje rijeci budu uvijek od srca prema srcu... onome srcu koje ceka... i koje ce po mojim rijecima razabrati da dolaze iz Tvoga srca..darovanog meni.

Koji dan…malo sam neshvaćena, malo izvan samokontrole, smijem se…malo sebi, malo drugima …lupim s vremena na vrijeme koju glupost….pa i koju pametnu kažem…
A On to sve mora slušat, ali ne samo mene…ima nas puunoo…sličnih…

On ne očekuje moje savršenstvo, ne traži od mene da ga dočekam sa gozbom i pjesmom… On dolazi i kad je hladno i kad je prevruće u mom srcu…ništa mu ne smeta… jedino što Mu treba je moja volja,,želja,,čežnja za Njegovim dolaskom… da ga primim u svoj dom, pa i skroman ili prazan… On dolazi…. Samo ga trebam
Pozvati…primiti…

Ne moram se ni puno pripremati..to mogu i kad On dođe…toliko mi popušta….ajme Gospodine moj…Hvala Ti!!!

Ponekad pričam s Tobom ko sama sa sobom…..a nekad si tu samnom, mogu te dotaknuti koliko si mi blizu….
Moj razum je ograničen, pa to ne razumijem…sad te zovem da mi objasniš sve te krajnosti…

Sad mi se spava, al i u snu ostani samnom, kao što si sada...

Gospodine Boze Oce, tvoja nas ljubav mami na slobodu,
oslobadja nas od sila koje nas zele sputati,i svega onoga sto vodi u tamu.
Boze Oce daj da ljubav u nama raste,daj da svakim danom postajemo bolji,da se naucimo slusati,da se naucimo gledati,sa slusanjem ljubavi,sa gledanjem ljubavi,da ta ljubav ima svoj dom u obitelji i u drustvu.
Zelim Ti reci ,Gospodine Boze Oce, da sam neizmjerno sretna i radosna,
sto si ovdje s nama, sto postoji TT, i sto su ovi divni ljudi ovdje...
Zelim Ti reci ,Gospodine Boze oce ..za sve Ti ,Hvala,Cast i Slava..

Predragi moj Isuse,

danas razmišljam o ranama tvojim, o svakom udarcu koji si pretrpio i srce mi se kida od bola.
Koliko puta u svojoj oholosti ili pak u svom neznanju udarih riječju, djelom, mišlju i propustom kao bičem po tvojim leđima.
Koliko puta te okrunih trnovom krunom, koliko puta ti zabih čavle u noge i ruke grijehom i površnim životom.
Kako te gledati u oči kad toliku bol ti zadado? A ti me opra Krvlju svojom, učini me nanovo bijelom i pereš me svaki put kad ti pružim ruku.
Dokle ću, Gospodine moj, za grijeh i nezahvalnost dobijati oprost i ljubav?
Zar zaslužuje moja grešna duša tvoj blagoslov?!
No ti ljubiš mene, bez obzira na sve i da upravo sad odlučim da ću ti svakim dahom svojim davati hvalu, svakim otkucajem srca blagosivati ime tvoje, da ću klicati tvojoj ljubavi svakim atomom, ni vječnost nebi bila dovoljna da ti zahvalim za tvoju ljubav.
Zapali vatru ljubavi u mom srcu.
Neka ovaj Uskrs Gospodine bude dan kada ćeš ti Uskrsnuti u mom srcu, mojoj duši, kada ćeš tamu mog srca obasjati svjetlom svog lica.

Ljubim te i molim da me čvrsto zagrliš i da me nikad ne ispustiš iz svog zagrljaja.

Danas bih voljela da jesam!
Zakoračila sam u blagoslov jutra-kao da jesam;
A šta ako nisam?
Odlučujem...
Evo me..koračam...dolazim svijete
razmaknite se..
stižemo ja i moj osmijeh!
Želim te zagrliti grade moj..
svijete moj...
Ja danas - želim biti!

Opet ja o mladosti i starosti....

Nije da previše razmišljam o tome, ali svako malo se šokiram kad spoznam da imam 28 godina... Osjećam kao da to nisu moje godine i pitam se kad sam ih uspjela toliko skupiti???

Kad sam ove godine slavila rođendan, prijatelji su na tortu iz šale stavili brojku 19 - sjećam se da sam u jednom trenutku onako gledala u tu brojku i pomsilila: Pa i 19 mi zvuči "zrelo"...i to je previše za me...
Nekako se osjećam baš kao da mi je 17..Sjećam se svog razmišljanja tada, svog stanja duha i tijela...Kao da je bilo jučer..Sjećam se svakog svog veselja, radosti, straha, problema...No, puuuno je više bilo veselja i radosti, ljepote i bezbrižnosti, nego straha...
Da, duhom sam sad ipak malo drukčija..ali opet - potpuno ISTA kakva sam bila i s npr. 11 godina..
Imate li i vi takav osjećaj?

Na moju je rođendansku proslavu ove godine zalutao jedan cimeričin prijatelj koji je mislio da stvarno slavim 19. rođendan jer je ta brojka bila na torti...O, kako je to bilo lijepo čuti (eh, mladosto, mladosti..)...Bilo je to najljepše što sam čula te večeri!!!
Tek sad razumijem što znači kad se kaže da godine nisu važne, da je važno stanje duha i srca...
Nadam se da će moje srce uvijek ostati srce one 17godišnje djevojčice...
Ja bih ipak bila najsretnija da tijelom ne starimo...Da smo zauvijek mladi...No, nije da ne mogu prihvatiti starenje - mogu, ali baš šteta što ćemo postati stari! No, tko zna, možda neki od nas ni neće...

Hvala Ti, voljeni Isuse, za moju divnu mladost, za divne dane srednje škole i studiranja, hvala ti za svaki trenutak...Žao mi je što te nisam uvijek znala prepoznati...A Ti si uvijek bio uz mene...
Hvala Ti i na ovom mladenačkom duhu koji imam, hvala Ti na mojim godinama i hvala Ti na svakom dosadašnjem trenutku - svi su bili divni...

ponekad....kad mislim da sam se pomirila s ljudima....dočeka me udarac u leđa....upitam se zašto svi tako često imamo potrebu kad želimo izvući se iz nekog problema, ako to zahtjeva potopiti nekog drugog....u većini slučajeva spremni smo zgaziti da bi nama bilo dobro....gdje je tu istina, gdje je tu ljubav, gdje je tu Bog???
Danas sam opet doživjela da sam zbog vlastitih interesa radne kolegice u očima moje direktorice ispala lažljiva.
Ono što sam ja rekla bila je čista istina..., ali ne želim se pravdati i nadmudrivati, Gospod je tu da sudi i prosuđuje.

O draga Zozy....Teško je na poslu ne primati udarce...
Meni se čini da ih upravo na poslu i najviše primamo...

Sve su to naše žrtve..prikažimo ta naša trpljenja u neku nakanu...Ali ako možeš - pokušaj ipak objasniti šefici da nisi ti ta koja je lagala...
Slažem se da ponekad moramo pretrpjeti, ali ipak ne dopustiti da se baš gazi po nama...Treba se othrvati kad je to moguće...na način dostojan Kristovih učenika...

I kod mene je sve puno kolegica koje su otresite i drske, pune sebe... Jednom sam napisala tekst reklame za novi bankarski proizvod i taj je tekst uzela jedna kolegica i rekla da ga je ona napisala...Tad je jedna druga kolegica kojoj sam se povjerila u zgodnom trenutku rekla šefu da sam zapravo ja napisala tu reklamu, ali njemu je to bilo svejedno - glavno da je napisano - uopće nije važno tko je napisao, nije važno kakvog si karaktera - glavno da je posao obavljen...
Teško je na poslu..mislim da malo tko od nas uživa na poslu...Čini mi se da nam je svima to neka vrsta križa..
Pogotovo je teško kad radiš nešto što uopće nije u skladu s tvojim duhom i Božjim darovima...kad moraš davati pet puta više energije od drugih za to područje u kojem se uopće ne vidiš..

Draga Zozy, pokušaj ti ipak reći šefici da nisi lagala ako ćeš imati prilike!