www.tebe-trazim.com

Moli se naše prevoditelje sa TT-a da lijepo prevedu makar ovaj uvod u statut kojim Vatikan priznaje grupe obnove Duha Svetoga I karizmatike tako da se prekine sa nagađanjima.

''Živimo u Crkvi u povlaštenom trenutku Duha" - izjavila je Njegova Svetost Pavao VI u apostolskoj poslanici "Evangelii nuntiandi" (75). Uistinu, brojni su diljem svijeta znakovi po kojima mozemo prepoznati plodove Duha. Tokovi, pokreti i svjedočanstva svetosti obnavliam zajednistvo i poslanje Crkve, izgrađene na hijerarhijskim i karizmatskim darovima. Među njima su Katolička kanzmatska obnova ili Obnova u Duhu. kao i novi oblici života u zajednici koji iz nje proizlaze. "Snaga i plodovi Obnove - rekla je Njegova Svetost Ivan Pavao II. sudionicima VI. medunarodne skupštine karizmatske obnove, održane 15. svibnja 1987. godine - svakako svjedoče o snažnoj prisutnosti Duha Svetoga u Crkvi kroz godine što su uslijedile nakon Drugoga vatikanskog sabora. Duh je, dakako, u svakom vremenu upravljao Crkvom, unoseći veliku raznolikost darova među vjernike. Zahvaljujući Duhu Svetom Crkva neprestano zadržava svoju mladost i vitalnost, a karizmatska je obnova rječito očitovanje te vitalnosti danas snažna potvrda onoga što "Duh govori crkvama" (Otk 2,7), dok se približavamo kraju drugog tisućljeća"

......Kako bi pružio potporu najrazličitijim pojedincima i skupinama unutar katoličkog karizmatskog pokreta još od 1978. godine, Medunarodni servis katoličke karizmatske obnove radi na olaksavanju komunikacije i suradnje među svima.

......Prihvaćajući, dakle, zamolbu za pontifikalnim priznanjem, koju je ICCRS podnio u skladu s važećim Kodeksom kanonskoga prava, cijeneći ciljeve ICCRS-a koji se sastoje u "služenju katoličkoj karizmatskoj obnovi diljem svijeta i njezinom promicanju, pod djelovanjem Duha Svetoga" (čl. 1) uz "posebnu skrb oko vjernosti sudionika karizmatske obnove - kako pojedinaca tako i skupina - Katoličkoj crkvi, te oko njihove vjernosti papi, kao i ostalim biskupima, u skladu s naukom Crkve" (čl. 3), nakon što smo pozomo proučili Statut što nam gaje ICCRS predočio, te se savjetovali s vise stručnjaka kanonskoga prava, te nakon što su u Statut uključene primjedbe koje su 8. srpnja 1993. godine iznijeli Pontifikalno vijeće za laike i sam ICCRS, nastavljajući i jačajući u većoj mjeri institucionalizirani i uredeniji odnos izmedu ICCRS- a i Svete Stolice, napose preko Pontifikalnog vijeća za laike, čijeg je potpredsjednika, biskupa Paula J. Cordesa, Sveti otac imenovao episkopalnim savjetnikom ICCRS-a, "ad personam", umireni pozitivnim svjedočanstvima brojnih kardinala i biskupa u svezi s uslugama što ih ICCRS pruža u zajedništvu i poslanju Crkve, imajući također na umu kako je 30. studenoga 1990. godine Pontifikalno vijeće za laike udijelilo priznanje Katoličkom bratstvu zajednica i udruga karizmatskog saveza, kao privatnoj udruzi vjernika, te u nadi kako će uslijediti plodonosan odnos dijaloga i suradnje između te udruge i ICCRS-a,

Izvanredne karizme su nezasluženi darovi Božji, koji po svome mudrom promislu različite ljude raspoređuje na različite službe. Neovisno o "veličini i sjaju" službe svi smo mi "sluge beskorisne" i udovi jedni drugima. Pape od svih svojih titula redovito najviše vole "Servus servorum Dei".

Naravno da je dobro češće prisustvovati Sv. misi, ali to može biti znak i prave pobožnosti i one krive (tzv. "lizanje oltara"). Ako tko na račun pobožnosti zanemaruje svoje svakodnevne i direktne životne odgovornosti - čini zlo u Božjim očima.

Pobožnost se mora očitovati na različit način: drukčije kod čovjeka na visokom položaju a drukčije kod nadničara, drukčije kod kneza, drukčije kod podanika, drukčije kod djevojke, a opet drukčije kod žene ili udovice. Bilo bi neprikladno da jedan biskup živi kao pustinjak, da plemići žive kao kapucini koji se moraju odricati vremenitih dobara, ili ako bi jedan trgovac čitav dan htio provoditi u crkvi. (Sv. Franjo Saleški, "Filotea")


Kao prvo, ovaj odlomak zvuči ružno i bahato (opet). Što je to Sunašce napravila da bi ti (ili bilo tko drugi) imao pravo reći da nećeš više "gubit vrijeme" na nju? Ne vjerujem da takav razlog uopće može postojati. Možeš se povući na neko vrijeme ako shvatiš da tvoja nastojanja nemaju ploda, ali nije nam dopušteno ikoga odbaciti i smatrati "gubitkom vremena".

I nije baš najjasnije što u tom odlomku uopće hoćeš reći - sumnjam da ikoji isusovac ne zna ili ne poštuje stav Crkve glede molitve i blagoslova laika (u koje spada i "polaganje ruku"). Sve je to izrijekom dopušteno (Katekizam), ali treba jasno razlučiti od sakramentalnog polaganja ruku svećenika i biskupa.

A o ovoj zadnjoj rečenici o "Injigu" (dakle Sv. Ignaciju Lojolskom) uistinu ne znam što da mislim. Tko to misli da Sv. Ignacije "ne valja" i da bi ga trebalo zabraniti? Pa on je jedan od najvećih svetaca Crkve! I o kakvoj to proceduri govoriš? Koliko ja znam, Crkva nema nikakvu proceduru za "skidanje svetaca s oltara", niti je ikad tako što napravila.


Vjerujem da bi činila sve ono što po svojoj savjesti i razumu spozna da joj je dužnost. U podložnosti i pod vodstvom pastira Svete Crkve.

Timoteju ono što Marica radi zove se Injigo i ako nevalja može se zabranit.Neću gubit vrime na bezvezne i neargumentirane rasprave i ti počinješ pisat gluposti nisam reko da nevalja sveti Ignacije pa se potrudi bar moj post pažljivo čitat ako ga već citirat oćeš.Nisam spominjao polaganje ruku koje ti navodiš već sam tražio da se napiše gdje je to opisano u crkvi ili svetom pismu.Tko je ikad dosad izrekao zabranu za to i gdje navedite mi.Što se tiče poslušnosti ja sam svom voditelju i duhovniku poslušan.Ja sa suprugom veći dio tjedna idem zajedno na svetu misu i neližemo oltare a nekad idem sam a nekad ide ona sama da ja čuvam djecu.Ne zapostavljam svoje dužnosti i obaveze i nevidim zašto si to sve lijepo spomenio ali možda mi pojasniš.Napisao sam više puta da se osobni stav ne podvaljuje pod stav crkve jer stav crkve mi je dobro poznat pa zato pazim da se ne ogriješimo o to.Ako misliš da nisam upravu napiši argumente svoje i ako su točniji od mojih ja ću se javno preko medija ispričat i tebi i svima ovdje a ako nisi u pravu samo tražim da se neke stvari prestanu pisat.Ne sumnjam da sunašce nema ljubavi za nas a znam i da nas Isus ljubi kako ona reče ali ja samo želim da se piše istina i zato sam reagirao tako.Ti reče da sam bahat opet a to mi liči na sud i osudu a ja tražim od tebe da bar 5 postova napišeš iz srca i bit će mi draži od cilog portala.BOG NEKA POGLED SVOJ SVRNE NA NAS.

ma sve je okey draga sestrice
zna učenik biti grub, nepažljiv u izrazima...možda nam se ponekad pričini i bahat, ohol, pun sebe, zna postavljati ultimatume tipa -odlazim sa foruma ako netko ne prestane pisati onako kako bi on htio... , ali to je vjerojatno samo njegov malo škrtiji stil pisanja kako reče sestra ela bredi

ja ga osobno neznam, pa me ponekad njegovo pisanje zna štrecnuti i začuditi, pogotovo što većina karizmatika koje poznam je jako ponizna, samozatajna i blage naravi, oprezni na riječima isl.
ali kako sam od nekih prijateljica koje ga bolje znaju čuo da je u biti dobra osoba, osoba koja moli za druge i preko koje Isus liječi grešne i bolesne... vjerujem da je dobar i koristan cijeloj zajenici, te da o karizmatskom pokretu puno zna jer je u njemu
nešto je sam spominjao da će nam svjedočiti o svojim iskustvima...jedva čekam ista...

Nisam ja tu prozvao nikoga imenom..
Neznam čemu obrambeni stav..ali dobro drago mi je da se ipak stvar izgladila..
Ja samo trenutno razmisljam o tome kako ni Isus nije nikoga osudjivao ni odbacivao..cak ni Judu Išk.samo ga je pokusao upozorit a nije ga ni na jednom mjestu grdio ili napadao..eto to mi je sad palo napamet
lijepi pozdrav
BVB

Ako govoriš i pišeš radi to na način da te ljudi razumiju, a ne "sebi u bradu". A i stil ti je očajan, bez odlomaka i razmaka poslije točke - nije to posebno važno područje, ali pozvani smo u svemu težiti savršenosti.

Dakle, objasni ti meni koju to Maricu (i Baricu) spominješ? Jesu li to stvarne osobe (nitko ih nije spomenuo na ovom topiku) ili je to pak nekakva tvoja čudna govorna figura?

"Injigo" je pravo ime Sv. Ignacija, a može se odnositi i na program njegovih duhovnih vježbi. Opet ponavljaš da se "mogu zabranit ako nevaljaju", ne objasnivši pri tome tko to misli i zašto.


Ne samo tebi, nego i svima koji čitaju. Krive pobožnosti ima koliko hoćeš u našem narodu. Trče ljudi okolo po misama i hodočašćima, a Sv. Pismo praktički ni ne čitaju. (A da o Katekizmu i ne govorim.)

Već i samo pitanje "koliko puta u tjednu idete na misu" mi je čudno zazvučalo - pa nije valjda da misliš da time možeš ojačati svoju poziciju u raspravi i poklopit drugoga? Što tebi može značiti podatak da ja idem na misu i pričest svaki dan? Sumnjam da ćeš na račun toga moje argumente spremnije prihvaćati. Svećenici služe misu svaki dan, pa si svejedno jednom rekao da ne poznaš niti jednog koji je "čist".


Ti jesi sklon bahaćenju, to nije osuda nego činjenica. I ja sam često bahat, pa me slobodno upozori i ukori kad to primijetiš. Ukazati nekome na grijeh ili zabludu nema nikakve veze s osuđivanjem. Osuđivanje u biblijskom smislu je odbacivanje i preziranje, često povezano sa samopravednošću. Naravno da je nama kršćanima zabranjeno bilo koga prezirati, pa čak i "neprijatelje", tj. one koji nas otvoreno mrze. Ali to ne znači da trebamo prešućivati istinu jer mislimo da se ona nekome neće svidjeti, a pogotovo ne možemo tvrditi da to radimo iz ljubavi.


A ja tražim od tebe na napišeš barem 5 razumnih i koherentnih postova (stil i pravopis mogu pričekati), i bit će mi draži od svih tvojih (?) izvanrednih karizmi zajedno. Ugledaj se u Sv. Pavla:

Hvala Bogu, ja govorim drugim jezicima većma nego svi vi. Ali draže mi je u Crkvi reći pet riječi po svojoj pameti, da i druge poučim, negoli deset tisuća riječi drugim jezikom. (1 Kor 14,18-19)

I brate, nemoj biti toliko ponosan na svoju službu, loše ti je to. Koliko bi onda tek svećenici trebali bit ponosni? Kojima je dana moć prikazivanja Kristove žrtve i sakramentalnog otpuštanja grijeha? Jedna sv. ispovjed je važnija i moćnija od bezbroj čudesnih izlječenja. Jer puno važnije je liječiti moralno zlo od onog fizičkog, zapamti to.

dr. Marica Čunčić i Barica Deanović voditeljice Vježbi sv. Ignacija u svakodnevnom životu (za Hrvatsku, BiH i Sloveniju).

Više na http://www.injigo.com

Tako dakle, thanks.

Nabasao sam na te stranice i prije, ali nisam zapamtio imena voditelja. Dobro, učeniku još ostaje da jasnije objasni tko misli da bi ih trebalo zabraniti i zašto.

Ja bih odgovorila (iako me nitko nije ništa pitao!!! ) na pitanje o Marici i Barici - da, to su stvarne osobe i dosta ih je naših članova spominjalo na temi - Duhovne vježbe sv. Ignacija.

Gle, po meni stvarno nije važno ako netko ne poklanja pažnju ili jednostavno ne osjeća pravopis, gramatiku, odlomke i sl... Mislim da se BIT ipak da iščitati i iz "lošijeg stila"...
Ma znate, najveća je prepreka ovog Foruma što onoga kojeg nismo osobno upoznali - često shvatimo krivo...Naravno, možemo tu osobu shvatiti krivo i ako smo je upoznali osobno, ali kad jednom nekoga upoznaš "u dušu" - tad te ne može sablazniti niti začuditi ništa što ta osoba napiše...I nećeš nikad više krivo shvatiti ono što ona ponekad i nespretno napiše...

Meni je baš žao što neke stvari ovdje ne smijem reći, a tako bih ih rado izrekla! Tako bih rado i ja dala svoje svjedočanstvo da barem malo svima vama koji ga niste upozali - približim tog dragog čovjeka...Našeg Učenika... I nije važan ni stil pisanja, niti loš pravopis niti neosjećaj da se istinu napiše na malo blaži i profinjeniji način..Pa čak i nezgodno sročena pitanja..Ma ništa vam to nije važno...Važno je samo ono što je u srcu...A to je srce prepuno Boga...
Kad se samo sjetim koliko je miline bilo u mom srcu kad sam sjedila s Elenorom i Učenikom u Međugorju i promatrala i slušala njihov razgovor... i jela špagete carbonara... Topila sam se od miline, a mojim su licem potekle čak i suze (a ja stvarno rijetko, rijetko plačem)...Samo gledanje i slušanje Učenika bilo je dovoljno da osjetim neopisivu Ljubav prema sebi, prema Bogu, prema njemu... prema svima..Ja sam samo slušala i suze su mi lagano klizile..Suze radosnice...Suze neopisive sreće što nam Isus progovara kroz ljude..Što nas grli njihovim rukama i gleda kroz njihove oči...Što nam kroz njihovu molitvu šalje rijeke blagoslova, izliječenja...
Sad će Timotej reći da ni vjera ni ljubav nisu osjećaj... O, znam da nisu. Ali osjećaji Radosti i Mira čak i u bolima i u patnjama se ipak mogu nazvati i vjerom i ljubavlju...
To mi se nikad nije dogodilo - da u nečijoj blizini osjećam takvu milinu, Mir i Radost... A Učenik je tad govorio o sasvim uobičajenim stvarima...
Odmah sam shvatila da je Učenik "uživo" neopisivo divniji od "Učenika na forumu"!
Dragi moji, koji niste za sad upoznali osobno Učenika - mislim da stvarno ne možete donositi svoje procjene niti sudove o njemu...Ma kako nam ponekad izgledale njegove riječi - on misli i želi samo Dobro... Nema u njemu ni bahatosti ni isticanja sebe...
Da, riječi ponekad možda govore drugačije..Ali tko od nas nije ponekad bio krivo shvaćen? Koga nismo krivo procijenili jer ga zapravo i ne poznajemo...Tko se od nas ponekad nije krivo izrazio?

Meni ništa ne vrijedi nijedan post koji je napisan savršeno, ako u njemu nema ljubavi i topline. Ako u njemu nema osjećaja, života...Ako je pun tehničke savršenosti, lijepih i ispravnih riječi koje sjaje i blješte, ali se ne nazire srce koje ljubi..Koje ljubi i kad mu se ne ljubi...

Ma svi će se naši nesporazumi i kriva shvaćanja izgladiti, ako ne prije, ma onda kad malo bolje osobno upoznamo jedni druge.

Ja ovdje barem petero ljudi poznajem jako dobro, mislim da ih poznajem kao dugogodišnje prijatelje jer smo puno toga već podijelili zajedno..I tuge i radosti...I nevolje i lijepe trenutke... I njih čitam "drugačije"..Ma što napišu, točno znam što su i kako mislili, ... I kad se izraze "malo čudno" - znam što su mislili...