www.tebe-trazim.com

1. Ne znam gdje vidiš ulogu islama u Postanku? Jišmael je blagoslovljen, ali u vrijeme blagoslova nije bio musliman. On je praotac Arapa, ali ne i muslimana. Nisu svi muslimani Arapi, ali ima i Arapa kršćana.
2. Slažem se da islam u odnosu na poganstvo donosi vjerski napredak. Ipak vidimo da je i u njemu preživjelo previše čudnih stvari (hodžini zapisi su čista magija) koje su nam neprihvatljive. A nije iskorijenio mnoge druge oblike pučke magije. Također nisam uvjeren da je odbacio astrologiju kao praznovjerje.
3. Nije istina da islam nije zadao kršćanstvu ozbiljne udarce: "pobrao" nam je Malu Aziju i cijelu Sjevernu Afriku koje su nekad bile kršćanske. Prema nekim procjenama u vrijeme Osmanskog carstva u tursko ropstvo je odvučeno oko 10 milijuna ljudi. Dobar dio je bio iz kršćanskih naroda, od Grčke do Ukrajine.

Ipak, bilo bi u redu da i sam kažem što mislim o problematici bratstva s muslimanima i židovima.
Koliko vidim, u Bibliji se pojam "brat" spominje samo u kontekstu pripadnika istoga roda, istoga naroda ili iste vjeroispovjesti. Židovi su se međusobno zvali braćom zato što su pripadali istom sustavu. Nisu pogane zvali braćom, niti kršćane.
Isto vrijedi i za rane kršćane. Sveti Pavao nigdje Židove ne naziva braćom. Braća bismo bili kad bismo imali iste roditelje ili kad bi nam svima Bog bio Otac.
To međutim ne znači da Bog ne voli nekršćanske narode. Voli ih drukčije od kršćanskih. Da nije tako, već bi oni odavno potonuli u čisti sotonizam. Međutim, zbog objektivne zapreke koje predstavljaju nekršćanske religije Božja veza s njihovim pripadnicima ne može biti tako duboka i prisna kao s kršćanima. Božja bit i ljubav tu ne mogu tako doći do izražaja. Stoga je i mogućnost spasenja pripadnika tih religija manja, ali postoji zbog Kristove milosti, unatoč tim religijama, a ne po njima. Tko osim Krista pozna tajne njihovih srdaca? Tko će neke od njih osuditi na pakao ako su u životu provodili evanđeoske vrijednosti (davali živote za svoje bližnje), iako o tome nisu imali pravu spoznaju?
Ne vidim razloga zašto prema Židovima i muslimanima ne upotrijebiti onaj prekrasan biblijski izraz "bližnji"? Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe... No, ako je taj moj bližnji prema meni agresivan i mrzi me bez razloga (ne mislim nužno na Židove ni muslimane), čuvat ću se pred njim.

Vita jela zelen bor, stiže žuran odgovor.



1) Narafski. Jišmael je imao dvanaest sinova.
Muslimanski Arapi smatraju se potomci upravo Jišmaela.
O tome je lijepo pisao Solovjev (Povijest i budućnost teokracije) čije sam misli "posudio".
"I pred licem sve mu braće on će sebi stan podići" (Post 16,12)

2) Ne znam da li hodžine zapise prakticiraju svi muslimani?
Što se tiče astrologije:
http://www.greaterkashmir.com/full_stor ... D=2&cat=12
A da je raja uvijek raja – nisu ni katolici izuzeti od iskrivljavanja vjere u tzv. "pučkim pobožnostima".

3) Vrlo brzo sam uvidio svoju grešku: pi, ni Vladimir Sergejevič nije pouzdana referenca.
Istina, mnogi velikani ranokršćanske misli bili su iz Sjeverne Afrike.

[quote="Natanael"] 1) Narafski. Jišmael je imao dvanaest sinova.
Muslimanski Arapi smatraju se potomci upravo Jišmaela. [quote="Natanael"]

Arapi su kao narod postojali i prije pojave islama i bili su rašireni već tada na Bliskome Istoku. Blagoslov se ispunio prije pojave islama. Istina je, doduše, da su tek islamizirani Arapi postali svjetska sila i veliko carstvo koje je puno značilo u svjetskim razmjerima, nažalost dobrimdijelom i na štetu kršćanskih naroda (pritisli Bizant, okupirali Španjolsku i prodrli u Južnu Francusku). A još je zanimljivije da su to carstvo dokrajčili Turci, a propasti Turskog carstva pripomogla je arapska pobuna u prvom svjetskom ratu.

[quote="Natanael"] A da je raja uvijek raja – nisu ni katolici izuzeti od iskrivljavanja vjere u tzv. "pučkim pobožnostima".[quote="Natanael"]

Slažem se potpuno. Naravno da ne mogu dokazati niti uvjerljivo tvrditi da svi hodže prave zapise. Na jednom forumu su se muslimanski sudionici distancirali od takve prakse, ali priznali su da ona u islamu postoji. Smatraju je pogrešnom, Bogu hvala.

Pogledat ću onaj link. Ako islam odbacuje astrologiju, to mi je drago čuti. Bilo mi je donekle nejasno mišljenje ef. Ševka Omerbašića o tome na temelju jednog interviewa u Veritasu: ticalo se stajališta islama o ezoteriji. Evo što on kaže:

"Ezoterizam je islamu poznat od njegovog početka, i nije bilo perioda u njegovoj povijesti a da se netko nije bavio tim poslom. U nekim periodima ovaj je zanat "inteziviran". Tako na primjer halife iz dinastije Abbasida su imali svoje službene astrologe koji su im nastojali proricati sve važnije događaje. Osnivač astronomije i astrologije Ebu Ma-šer el-Feleki napisao je nekoliko djela iz ove oblasti. U islamskom svijetu bilo je vrlo popularno proricati ljudsku sudbinu gledanju u horoskope i utjecaje zvijezda. Tumačenje snova jedna je od specijalnosti astrologije, a zagovornici ove struke nalaze opravdanje u islamskom učenju, držeći da je jedna od nadnaravnih osobina Božjih poslanika. I sam Kur-an spominje Jusufa (Josipa) koji je izvrsno znao tumačiti snove. Mnoštvo je djela napisano o astrologiji. Od spomenutih osoba u Vašem pitanju vrlo dobro poznajem Fatmu Nur Džennet (Indira Honjić), mlada žena, mislim da je diplomirala na pravu i da se bavi tim poslom isključivo iz materijalnih interesa. Ima međutim lošu stranu što misli da je stvarno predodređena za to zanimanje. Što se pak tiče njenog znanja iz oblasti astrologije, čime se ona konkretno bavi, mislim da vrlo malo znade o toj 'znanosti', a zapravo i ne može znati jer literatura na arapskom jeziku o toj vrsti djelatnosti kod nas nije niti prevedena. Imao sam mnogo puta priliku sa njom razgovarati o njenoj 'pasiji' uvjeravajući je da se tim ne bavi, ali eto nisam uspio, jer su prevagnuli materijalni interesi. Svakako da kroz takve osobe Bog ne progovara. Božji poslanici su svoju proročku zadaću obavljali, poduprti upravo tim moćima koje nisu zlorabili, niti su za svoje misije tražili bilo kakvu nadoknadu. Ono što ja znadem o tim osobama jeste da su u pravilu neznalice, manipulatori ljudskim patnjama, djelujući duboko sugestivno na svoje 'pacijente', koji s vremenom stvarno vjeruju da su ih podjarmile zle sile.
U toj činjenici, duboke sugestivne moći, i leži tajna 'njihova uspjeha'. Kur-an tvrdi da zapravo samo je sugestija na 'bolesnika' istina, a sve drugo laž."

Da, mislim da je upravo u ovome srž ideje da se upravo u Arapima – muslimanima vidi ostvarenje kompletnog proroštva o Jišmaelovim potomcima.



Uistinu nisam kompetentan govoriti ozbiljnije o Islamu: o toj temi sam čitao sve i svašta, i vidio kolika je rascjepkanost ideja unutar istog – od liberalnih do konzervativnih. Od onog Islama koji želi - i financira! - Saudijska Arabija (teški fundamentalizam i radikalizam) i koji se pokušava uspostaviti u BiH (gdje ima i suprotnih primjera, rastakanja vjere u liberalizam) pa do posve drugačijih ideja (Turska npr. – sa naglaskom na želje naroda). Ili pak razlike između šijita i sunita, i posljedične subdivizije na različite ogranke unutar ove dvije grane.
Tako da ako predsjednik mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj podržava astrologiju kao vid proricanja budućnosti, možda već njegov prvi susjed reis-ul-ulema Cerić smatra drugačije. Nadamo se mi : )

Mnogi krscani vole reci kako krscanska vjera pociva na uskrsnucu Isusa Krista. Ako je dakle Isus Krist uskrsnuo kao sto vjerujemo mi krscani, tada pokusajte spojiti ono sto Kuran govori oko uskrsnuca Isusa Krista. Da bi uskrsnuo, Isus Krist je prosao sto je u Starom zavjetu proreceno, a u Novom zavjetu ostvareno i iznova objasnjeno zasto je Isus Krist sve to prosao. Biblija i Kuran potuno drugacije tvrde o uskrsnucu Isusa Krista. Isus Krist u Bibliji i Kuranu je potpuno druga osoba.
Ovo ne pisem iz mrznje prema ikojem drevnom spisu, vec radi pouzdanja u ono sto je Isus Krist rekao o uskrsnucu Njegovom, o razlozima, povtratku i Sudu.
Kuran takodjer izricito negira Oca, Sina i Duha Svetoga, Trojedinog Boga, a Isus Krist govori o Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Kuran govori da se ljudima pricinilo ono sto pise u Bibliji oko Isusova uskrsnuca, a za Oca, Sina i Duha Svetoga govori da se ne zavaravamo oko toga kad im se molimo, jer cemo radi toga biti kaznjeni. Isus Krist kaze da cemo radi toga biti nagradjeni.
Namece li vam se kakva misao zasto se najvaznije izmedju Biblije i Kurana nikako ne podudara, dok se sve ostalo gotovo u svemu podudara?

Naravno. Kristov križ je za muslimane sablazan, jednako kao i za Židove, odn. ludost je to za pogane.
Zato mi ih je nekako teško i neprimjereno zvati braćom, što ne znači da ih ne poštujem. Ako smo braća, tada nemamo potrebe svjedočiti im niti ih evangelizirati. Ako smo braća, tad imaju pred Bogom jednak položaj kao i kršćani, što znači da su judaizam i islam jednako spasenjski vrijedni i učinkoviti kao i kršćanstvo, a Krist im nije potreban. To bi za kršćanstvo u cjelini bilo doktrinalno samoubojstvo.
Jedno je reći "brat" u vjerskom smislu, a drugo nekog druge vjeroispovjesti zvati "bratom" zbog ljudske ili prijateljske bliskosti (Bogu hvala, ima toga).

Kakogod bilo, ja baš ne bih volio imati blagoslov kakvog je dobio Jišmael: "on će biti kao divlje magare, svačija će se ruka dizati na njega i njegova ruka na svakoga..." neukrotiv, sad malo on udara druge, pa drugi njega.
Odnosi li se to i na druge muslimanske narode koji su nerijetko s Arapima ratovali-Turke, Perzijance, itd?

Hm, onako na prvu loptu, s obzirom da je Islam nastao nakon kršćanstva, te nepriznavanja Isusove mesijanske uloge spašavanja kroz otkup grijeha, moglo bi se zaključiti da je Islam kao religija djelo sotone s ciljem upropaštavanja velikog broja ljudskih duša. No, da li kao kršćani zaista možemo brzopleto donijeti takav zaključak?

Kao prvo, postavlja se pitanje zašto bi jedini Bog koji daje život nekima dao prednost u mogućnosti spasenja rodivši ga kao kršćanina, a drugima otegotne okolnosti jer znamo jako dobro koliko je teško promjeniti religiju kad si jednom rođen u nekoj religijskog zajednici i odmalena učen na jedan način razmišljanja. Osim toga, svi kršćani bi trebali znati da naš Bog isto tako daje mogućnosti spasenja i npr. židovima kroz poštovanje njihovih (vjerskih) zakona, na čemu se i danas temelji njihova vjera s obzirom da isto tako nisu prepoznali Isusa kao svog mesiju. I kad pored toga razmotrimo iz priče o Jobu da sotona iako može činiti svašta ipak ima "supervizora" koji mu to dopušta ili ne, ovdje sugeriram zaključak da ne bismo trebali donositi zaključke o stvarima koje dobro ne poznamo.

Premda se zalažem za to da svijetlost treba propovijedati, a ne "držati pod pokrivačem", istovremeno se zalažem za umjerenost, prije svega u donošenju raznoraznih zaključaka, da ne padnemo u zamku taštine prema vlastitoj vjeri, čije su manifestacije ponos i lažna skromnost, dok zapravo prave "kreposti ne znaju za sebe".

S obzirom na osjetljivost pojedinih forumaša, molio bih lijepo da se ovaj upis ne shvati kao kritika, već jednostavno iznošenje mojeg mišljenja.

Dobro govoris, umjerenost kod donosenja zakljucaka, no valja znati ono sto pise.

1. Taj dio je proročki iako se može implicite očitati i kao blagoslov – posebno kako će Jišmael "pred licem sve mu braće on stan sebi podići" (Post 16, 12).
Onaj eksplicitni blagoslov je uslijedio kasnije i nekako mi izgleda usputan (Post 17,20).

2. Zanimljivo pitanje, ali ako bih išao odgovarati napeo bih se povrh svojih mogućnosti i prebacio preko vlastite sjene.
Možda ti je poznat vic:

Pijanac hoće uzjahati konja i ne može. Pa kaže: "Pomozite svi sveti!" - napne se, ali padne s druge strane konja. Gleda što se to dogodilo, pa se dosjeti i kaže: "Polovica svih svetih odstupite!" ...

Eto, da ne padnem na glavu.

Sve sam skloniji ne promatrati ove retke kao nagovještaj Islama.
Iako mi nije nikakav problem reći za Islam da je anti-kristovski jer otvoreno negira Kristovo božanstvo.
Problem mi stvara dogmatska konstitucija o Crkvi II. vatikanskog koja uči da se mi i muslimani klanjamo istom Bogu.
Na što se tu misli – na Oca?
Jer Isus kaže da tko odbacuje Sina odbacio je i Oca koji ga je poslao ...