|
duša i duh duše čine duhovnost čovjeka,
.Um je ,odraz tog stanja , njegov odsjaj...
.koji sjaji kroz naše riječi i naša dijela..
.kroz psihičku i tjelesnu scenu..
-------------------------------------
..psihička i tjelesna scena često zna biti u diskrapanciji..
.s duhovnošću čovjeka..(manje ili više)
.zbog djelovanja na razini duha..(djelovanja zloduha)
..ili na razini..psihosomatskih oboljenja..
..bolesti poput
..depresije, maničnodepresivne psihoze, šizofrenije, epilepsije, itd..
..često su simptomi ...djelovanja na te dve razine..slični..
..ali su uzroci različiti...
..pa svećenici kojima dovode osobe s problematičnim ponašanjem
..i stanjima..prvo traže..mišljenje pshijatra...
..prije nego li neku osobu, podvrgnu molitvi egzorcizma..
.ponekad osoba ima simpotme epilepsije..
.a poslije se uspostavilo da je bila riječ o posjednuću zloduhom..
.ili obrnuto..osoba ima znakove posjednuća..
..a u pitanju je bila..šizofrenija..
------
neki opisi bolesti
.Depresija
Definicija
Depresija spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja (unipolarni poremećaj). Depresivno raspoloženje karakterizira povlačenje bolesnika u sebe, potištenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, gubitak apetita, opsjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomoćnost.
Svi ponekad padnemo nisko i osjećamo se jadno. Stanje je tako često među ljudima da ga neki smatraju ekvivalentom prehlade zbog svoje učestalosti.
Ali za neke osobe, niska razina raspoloženja može biti mnogo ozbiljniji problem. Može paralizirati osobu u svakodnevnim životnim aktivnostima, može im se činiti da nema nikakve nade, nikakvog smisla nastojati dalje u životu.
Koji su simptomi?
Kao i kod mnogih drugih mentalnih poremećaja postoje brojni simptomi; ali ipak je vrlo rijetko da se svi mogući simptomi pojave kod jedne osobe. Kao što bi i očekivali, simptomi depresije uključuju opći osjećaj jada, a uz to postoje slijedeći simptomi:
-promjene raspoloženja tijekom dana. Često je stanje teže jutrom, a raspoloženje se popravlja kako dan napreduje. Ipak, način promjene raspoloženja može biti potpuno obrnut.
-poremećen san, često s ustajanjem vrlo rano ujutro, i nemogućnost nastavljanja normalnog sna. To se često događa zbog brojnih misli koje "zuje" kroz glavu
-opće usporavanje misaonog rijeka, ali i govora i tjelesnih kretnji
-osjećaj tjeskobe
-manjak energije
-nesposobnost uživanja u stvarima
-manjak koncentracije
-osjećaj zaboravljivosti
-negativne misli o budućnosti
-osjećaj krivice
-okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja
-osjećaj beznađa
-preokupiranost bolestima
-gubitak apetita kao rezultat gubitka težine
-smanjena želja za seksom.
Ovo je tek ogoljen prikaz stanja. Ipak, potrebno je upamtiti da depresija nije apsolutno stanje, tj. ne radi se o tome da li ste depresivni ili ne. Postoji postupno pogoršanje od lakših stanja, do pune kliničke slike opisane ranije u tekstu. Čak ni tada, neće se pojaviti svi simptomi. Također je važno pamtiti da je depresija stanje koje se da liječiti, a ako poduzmete prave korake, takvo stanje može se i izbjeći.
Opsesivno-kompulzivna neuroza (prisilna neuroza)
Definicija
Prisilnu neurozu oblikuje posebna organizacija karaktera (prisilni karakter) i ponavljajuće prisilne misli i radnje, koje se doživljavaju kao nametnute, a kojima se bolesnik ne može suprotstaviti.
Bolest se počinje razvijati već u djetinjstvu, ali se najčešće javlja između 20 i 30 godine života
U osnovi prisilne neuroze leži prisilni karakter oboljelog kojeg karakteriziraju samokontrola i pre-skrupuloznost, sumnjičavost, rigidnost i perfekcionizam u obavljanju poslova i ponašanja, emocionalna hladnoća i distanciranost, sumnjičavost, manjak maštovitosti, smisla za rizik, pa i manjak kreativnosti.
Kako nastaje ovaj poremećaj?
Prema mišljenjima psihoanalitičara, tijekom života, kada treba realizirati vlastite seksualne poticaje, osoba sa problemima u psihofizičkom razvoju i fiksacijama iz analno-sadističkog stupnja zapada u konfliktne situacije iz kojih se rađa strah. Da bi neutralizira takav strah, osoba počinje s regresivnim ponašanjem. Strah se konačno, psihičkim mehanizmima pretvara u prisilne simptome.
Možda čudno zvuči-ali tek nas nekolicina ima potpunu kontrolu nad vlastitim mislima.
Većina ljudi je doživjela iskustvo kad zna da je nešto napravila - zaključala vrata od kuće, zatvorila plin-ali ipak nakon toga dvoje da li su to zaista napravili. Nekada, može biti potrebno da se iznova provjeri ono za što znate da ste napravili, da bi ste mogli dalje nastaviti dan i početi misliti o nečem drugom.
Kad se zna koliko često osobe s poremećajem tjeskobe i depresije gube kontrolu nad svojim negativnim mislima- nije toliko čudo da mogu postojati stanja kad se gubi kontrola nad nekim drugim misaonim sadržajima.
Mnogi od nas imaju svoje male rituale, često s razlogom da rutina pomogne u sprječavanju zaboravljivosti. Ali ponekad poprime svoj poseban tijek- uvijek zaključavanje vrata na poseban način, ili serviranje hrane na poseban način. Za neke ljude, ovakvi rituali mogu izmaći kontroli i njihovim životima ovlada stalna briga o malim stvarima i potreba za izvođenjem beskrajnih ritualnih radnji.
Koji su simptomi?
Najčešći prisilni poticaji povezani s provjeravanjem i brojenjem: oni stalno provjeravaju ono što čine, ili pak broje i računaju do iscrpljenja ili dok ne zadovolje "magični broj puta".
Korisno je odvojeno promatrati opsesivne i kompulzivne poremećaje. Kod opsesije simptomi uključuju napadne i ometajuće
-riječi
-ideje
-neodlučnosti
-prizore
-sumnje.
Osoba prepoznaje da oblik ovakvih misli dolazi iz njenog vlastitog uma, i želi ih spriječiti- ali nije u mogućnosti. Opsesije mogu biti vrlo ružne naravi-seksualne, nasilne, bogohulne- i u sukobu s moralnim standardima bolesne osobe.
Kompulzije su često radnje koje rezultiraju kao posljedica postojanja opsesije, i jedan od rijetkih načina kojima osoba može reagirati na svoje misli.
Neuspjeh u formiranju kompulzija često dovodi do teške tjeskobe ili panike- dok življenje prema ritualima često dovodi do depresije. Mnoge osobe s ovim problemima žive dugo godina bez traženja pomoći. Vrste kompulzija koje osobe iskuse jesu:
-ritualne radnje- izvođenje radnji po posebnom redoslijedu ili u ponavljanom broju puta
-čišćenje
-provjeravanje već završenih i obavljenih radnji
-uređivanje i slaganje npr. namještaja na poseban način.
Kompulzije mogu poprimiti mnoge oblike, a gore nabrojeni primjeri pokazuju samo najčešće oblike.
Ponešto o shizofreniji
Malo je bolesti oko koje postoje tolike kontroverze kao što je shizofrenija. Čak se ne možemo dogovoriti niti oko njenog naziva, pa je danas neki nazivaju shizofrenija, dok drugi ustrajavaju na nazivu šizofrenija. Naziv dolazi od grčke složenice: "shizo" - cijepam + "fren" - duša, razum).
Objašnjavanje šizofrenije može početi s definicijama što sve ona nije:
-podvojena ili višestruka osobnost
-uzrokovana ponašanjem roditelja ili načinom kako je netko odgajan
-neizlječiva
-garancija da će se oboljela osoba ponašati nasilno
-garancija da će oboljela osoba boraviti u bolnici do kraja života.
Ova bolest predstavlja jako teško stanje i za oboljeloga, ali i za njegovu obitelj - međutim nada postoji. Kod oko 1 osoba koje razviju sliku shizofrenije dolazi do potpunog oporavka. U posljednjih nekoliko godina napravljen je napredak u liječenju ove bolesti - stoga, oboljeli od shizofrenije mogu većim djelom nastaviti s normalnim načinom života, što uključuje i održavanje uspostavljenih društvenih i socijalnih kontakata u obitelji, i među prijateljima.
Koji su simptomi shizofrenije?
Simptomi kod shizofrenije mogu se podijeliti na pozitivne i negativne.
Pozitivni simptomi se češće javljaju u akutnim fazama ili u početnim fazama bolesti. Negativni simptomi se češće javljaju kod dugoročnog tijeka bolesti.
Pozitivni simptomi uključuju:
-halucinacije: javljaju se kad bolesnik nešto vidi, čuje, osjeća, ili miriše, a da za to ne postoji stvarni izvor podražaja. Iskustvo osjeta i doživljaja nastaje u samim osobama.
-lažna uvjerenja, obmane: često postoje dokazi koji ukazuju da se radi o obmanama, no osoba bez obzira na bilo koje logično objašnjenje i dalje vjeruje čvrsto u njih. Druge osobo doživljavaju bolesnikove obmane kao nevjerojatne za koje očito ne postoji utemeljenje u stvarnosti.
Osobe će često izvlačiti zaključke iz svojih obmana, koje će ga odvesti do drugih obmana. "Često postoje ljudi ili organizacije koje ih proganjaju i pokušavaju uhvatiti (paranoidne obmane, obmane proganjanja)".
-problemi u razmišljanju: tijek misli može postati brz dezorganizirani tijek koji premeće po mozgu, a može biti povezan i sa iznenadnim pražnjenjem uma od svih misli (blokada). Također mogu postojati i obmane u vezi samih misli: bolesnici misle da sve što razmišljaju svi oko njih jednostavno mogu ćuti, da su zamijenjeni s nekim drugim i sl.
-raspoloženje: može se brzo izmjenjivati i često je neprilagođeno situaciji.
Ostali simptomi:
Zbog svih gore spomenutih promjena nije iznenađujuće da bolesnici često postaju ekstremno preokupirani nečim, lagano se ometaju i dekoncentriraju, ili pak postaju povučeni. Različiti ljudi će iskusiti različite obrasce ponašanja - s različitim stupnjem ozbiljnosti simptoma.
Gotovo uvijek postoji nemogućnost bolesnika u shvaćanju svoje bolesti.
Kada jednom prođe akutna faza bolesti, bolesnik može stupiti u kroničnu fazu u kojoj prevladavaju tzv. negativni simptomi. Oni mogu uključivati manjak motivacije, povlačenje, izbjegavanje drugih ljudi. Često, simptomi iz akutne faze mogu ostati i duže, kroz kroničnu fazu, međutim u kroničnoj fazi nisu tako teški i jako izraženi.
Obmane i halucinacije se mogu nastaviti, ali bolesna osoba će biti u mogućnosti odvojiti takve pojave od drugih uvjerenja i svakodnevnih društvenih interakcija. Bolesnika je potrebno kontinuirano uvjeravati da su njegovi simptomi zaista plod bolesti.
Ove činjenice mogu deprimirati svakoga čiji je prijatelj ili bliski član obitelji šizofreničar. Međutim, treba napomenuti dvije važne činjenice:
-postoje različiti stupnjevi težine bolesti - neće svaka osoba s dijagnosticiranom šizofrenijom iskazivati potpunu kliničku sliku bolesti
-ova bolest se može liječiti - psihološkim tretmanima i lijekovima koji, posebno ili zajedno, mogu znatno poboljšati sliku bolesti i njen konačni ishod.
Kako je čest ovaj poremećaj?
Otprilike 1% ljudi će razviti sliku šizofrenije tijekom svog života. Izgleda da postoji genetska predispozicija za razvijanje bolesti. Među ljudima čiji je roditelj bolestan, ili brat ili sestra, njih 10-15% će razviti poremećaj. Kod djece čija oba roditelja imaju šizofreniju, njih 40% će razviti bolest. Stopa rizika ostaje nepromijenjena, bilo da su djecu odgajali roditelji, bilo da su djeca bila posvojena u drugu obitelj.
Muškarci su u najvećem riziku za razvijanje šizofrenije između 15 i 35 godine života, s najvećim rizikom u dvadesetim godinama. Žene imaju najveći rizik također u dvadesetim godinama života - dok je rizik kod žena manji u tim godinama nego što je to slučaj među muškarcima, nakon 20-tih godina rizik ne opada kao muškaraca, nego čak on postaje veći kod žena.
Što se događa s osobama kod kojih se razvije shizofrenija?
20-25% osoba više nikad neće razviti akutni relaps, 20-25% će imati više od jedne akutne faze, ali će biti stabilni tijekom terapije lijekovima. 40-50% će razviti dugotrajne kronične faze. Među mlađim bolesnicima na početku akutne faze postoji izraženi rizik od pokušaja samoubojstva.
Poremećaj ličnosti
Odakle početi? Znamo i sami koliko je čovjek zamršena pojava. I sama definicija ličnosti jako je složena. Neki stručnjaci smatraju npr. da je besmisleno davati šture definicije nečeg tako kompliciranog i dinamičnog kao što je ljudska ličnost. Osim toga, psiholozi i psihijatri iz te skupine predlažu cijele svoje teorije, dakle cijeli svoj opus djela, kao definiciju ličnosti. Ipak, neki su pokušali dati krate definicije ličnosti koje su proizašle iz tradicije stvaranja definicija o različitim stvarima i prirodnim pojavama.
"Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizičkih sustava koji određuju njegove specifične prilagodbe okolini" - Allport.
"Ličnost predstavlja jedan sustav relativno trajnih dispozicija da se doživljavaju, razlikuju ili manipuliraju stvarni ili percipirani aspekti okoline pojedinca, uključujući i njega samog" - Bronfenbrenner.
"Ličnost je ono što dozvoljava predviđanje nečeg što će neka osoba učiniti u danoj situaciji (...) Ličnost se odnosi na cjelokupno ponašanje pojedinca kako javno tako i ono ispod kože" - Cattel.
"Ličnost je više ili manje stabilna i trajna organizacija karaktera, temperamenta, intelekta i fizičke konstitucije neke osobe koja određuje njegovu osobitu prilagodbu svojoj okolini" - Eysencek.
"... ukupan zbroj obilježja pojedinca i načina ponašanja koji po svojoj organizaciji ili obrascu opisuju jedinstveni način prilagođavanja tog pojedinca njegovoj okolini" - Hilgard.
"... relativno trajan obrazac ponovljivih međupersonalnih situacija koje obilježavaju ljudski život" - Sullivan.
I da ne duljimo. Nadam se da ste stekli uvid u zamršena tumačenja nečeg svakodnevnog i opće prisutnog; ljudske ličnosti. Nećemo se zamarati problemima znanstvene nomenklature, problemima s kojima se susreću psiholozi u proučavanju prirode ličnosti i sl.
Dalje ćemo spomenuti poremećaje ličnosti i njihovu osnovnu podjelu. No, prije toga pokušat ćemo ukratko sažeti sve gore citirane definicije ličnosti. Prema tome, ličnost bi bila skupina karakteristika koje određuju ponašanja, misli i emocije svake osobe.
Kad smo otprilike definirali ličnost, sada možemo nešto reći i o poremećajima ličnosti.
Poremećaji ličnosti
Poremećaj ličnosti prisutan je kad su crte ličnosti neprilagodljive i kad nisu fleksibilne, uzrokujući tako ozbiljne poteškoće na socijalnom i poslovnom planu ili subjektivne poteškoće.
Kako prepoznati poremećaj ličnosti?
Osobe s poremećajem ličnosti imaju poteškoća na poslu, što se očituje viškom aktivnosti, "ubijanjem" od rada ili upravo suprotno, kada osoba radi daleko ispod svojih mogućnosti. Osim na poslovnom planu poteškoće kod ovakvih osoba javljaju se i na društvenom planu. One teško sklapaju nova poznanstva, a teško zadržavaju stare odnose. Osobe koje se druže s njima teško ih podnose i često im "idu na živce" svojim nerazumljivim postupcima. Općenito, bolesnici s poremećajima u ličnosti teško podnose stres bilo kakve prirode.
Podjelu poremećaja ličnosti koju ćemo navesti izvedena je iz "Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje", 4. izdanje (DSM-IV) (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th edition).
U DSM-IV opisano je 10 različitih oblika poremećaja ličnosti. Zbog međusobnih sličnosti u crtama ličnosti, njih 10 podijeljeno je u 3 veće skupine. Skupinu A sačinjava čudna ili ekscentrična grupa; skupinu B čini dramatična, emocionalna i nepostojana grupa; skupinu C čini tjeskobna i ustrašena grupa.
Skupina A. Čudna ili ekscentrična grupa uključuje paranoidne, shizoidne i shizotipne poremećaje ličnosti.
Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije, a mogu imati i sklonosti prema psihotičnim mislima. Projekcija se odnosi na pridodavanja neugodnih misli i osjećaja na drugu osobu (npr. predrasude, paranoja). Fantaziranje se odnosi na stvaranje izmišljenog svijeta pomoću kojeg se osoba nosi sa problemom samoće. Paranoja je osjećaj proganjanja ili nepoštenog odnosa od strane okoline (npr. osjećaj da se uvijek govori o njima, da se samo njima smije).
Skupina B. Dramatična, emocionalna ili nepostojana grupa uključuje histrionske, narcisoidne, antisocijalne ili "borderline" poremećaje ličnosti.
Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije, poricanja, gledanje na svijet "crno-bijelo" (engl. "splitting") i nekontroliranog motoričkog izražavanja misli i emocija (engl. "acting out"). Disocijacija se odnosi na nesvjesno zaboravljanje neugodnih osjećaja i asocijacija. Proces nijekanja, odnosno poricanja usko je vezan uz mehanizam disocijacije. U poricanju bolesnik odbija primiti na znanje neku misao ili osjećaj, ili pak želi, ali to ne može. "Splitting" je pojava kada bolesna osoba vidi druge osobe ili kao potpuno dobre ili kao potpuno zle. Takva "romantična" podjela svijeta na crno-bijelo otežava uspostavljanje kompleksnijih, svakodnevnih ljudskih kontakata i socijalnih veza.
Osim opisanim obrambenih mehanizama osobe se često žale na poremećaje raspoloženja.
Skupina C. Tjeskobna i ustrašena grupa uključuje izbjegavajuće, ovisne i opsesivno-kompulzivne ličnosti.
Osobe zahvaćene ovim problemom koriste obrambene mehanizme izolacije, pasivne agresije i hipohondrijaze. Izolacija je pojava karakterizirana odvajanjem neprihvatljivih ideja ili djela od emocija. Pasivna agresija se javlja kada je otpor neizravan i često je okrenut prema sebi. Hipohondrijaza je često prisutna kod bolesnika s poremećajima ličnosti, posebno kod ovisnih, pasivno-agresivnih bolesnika.
Što je epilepsija?
Epilepsija je jedna od najčešćih neuroloških bolesti. Javlja se u 1% opće populacije. Šansa da će pojedinac oboljeti od epilepsije tijekom života iznosi 2-4%, a da će imati barem jedan epileptički napadaj tijekom života - 8%. Danas u svijetu od epilepsije boluje oko 50 milijuna ljudi.
Prema definiciji, epilepsija je povremeni poremećaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu, u pravilu praćen abnormalnostima u elektroencefalogramu.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
...pišeš to iz svoje glave...ili.....???
...
^^ ...