www.tebe-trazim.com

evo predragi moji.. zapocela bih ovu temu...
dosta sam plakala zbog ovog a placem i sada..
no o cemu se tu uopce radi..
zadnjih par mjeseci sam se pod utjecajem karizmatskih susreta i predivnih govora svih koji su na njima bili dosta produbila u vjeri i pocela malo razmisljati..
Kao sto neki znaju, a neki ne znaju kao mala sam bila 8 godina zlostavljana u osnovnoj skoli (psihicki i fizicki) i dakako da je to ostavilo trag na meni... jer trpjela sam nepravdu.. I prije kojih mjesec dva odlucila sam se boriti.. Boriti i oprostiti i moliti se za pravdu i mir. No slucajno sam otisla korak dalje..
U temi "vjeronauk u skoli" pisala sam o jednom profesoru pedofilu.. e, tu cu sad malo produbiti tu temu.. Neki su me pitali zasto.. Zasto sam bas JA reagirala? i to nakon 6 godina nakon sto sam zadnji put izasla iz te skole. Buduci da mi je brat, i njegova prijateljica ispricali svoje price i cuvsi njihove osjecaje, odlucila sam se trgnuti.. Nisam mogla vise sutjeti i zatvarati oci pred tom nepravdom. Neki glas u meni je govorio da je to bas moja zadaca. Jer njihova ogorcenost i tuga je bila prevelika.. To me je bilo toliko deprimiralo da sam istog trena odlucila otici u tu skolu..
sva sreca - informacije tog profesora.. propustila sam sve roditelje ispred sebe tako da budem zadnja, jer nisam htjela da netko cuje moje optuzbe.. (za koje sam bila sigurna da su istinite jer vec predugo traju) bila sam svjesna opasnosti kojom se izlazem.. stres, moguca njegova optuzba na sudu, radi moje "klevete", nerazumijevanje mojih roditelja (sto se kasnije pokazalo opradvadim) i tako dalje.. no ja sam stisla zube i usla u njegovu ucionicu.. Ja sama pred njim i gledam ga u oci.. Uopce se nisam tresla.. niti bojala.. Tako hrabra sam bila... A u njemu vidim toliku masku! da mi se gadio!!!!! to nevino lice, taj smijesak.. odmah su mi na oci dosle sve te curice koje placuci idu doma.. jer ih profesor zlostavlja.. a oni jadni nemocni i boje se da im se ne pokvare ocjene. I rekla sam mu sve. sve sto se prica o njemu.. nisam ga napadala, nego sam samo htjela pitati sto on ima reci o tome.. Odgovor nisam dobila, nego sam bila potjerana iz njegove ucionice, uspkros mojim rijecima:"skola je javna ustanova i svatko se ima pravo informirati o njoj." brat je dobio opomenu u imenik.. (a ja si mislim, kakve on veze s time ima??) pa ne zastupam ja njega! nego sve njih zajedno! sutradan slijedi poziv iz skole! moram na razgovor kod ravnateljice.. starci doznali. a stari je poludio.. njega volim toliko puno da me je uzasno pogodilo sto me je toliko izvrijedao da sam mu svasta rekla.. ne zelim ni ponoviti to... odmah mi suze idu na oci.. REkao je da nisam normalna. da tko sam ja da provodim pravdu??? da ne glumim BOGA! da nisam nikakav sudac i da pustim druge da rjesavaju svoje probleme. pokusavam mu objasniti da sam osjetila potrebu da to rijesim.. jer me je to mučilo.. i opet bih to ponovila... padaju grde riječi.. lupanje vratima.. moj plač, njegova zabrinutost i lose raspoloženje.. gdje sam pogriješila???? glumim li ja Boga?' mogu li ja i otkud mi pravo da se borim za druge? jer to su ipak tudi zivoti!
danas opet,, slična situacija. vec dugo vremena gledam i slusam kako mi ujaka materijalno iskoristavaju njegovi prijatelji... stavljaju mu olupine od auta u prelijepo dvoriste puno smeca, glumeci mehanicare... prestrasno..
i pitam ja tog covjeka:"a zasto ovaj auto jos stoji tu, a ne moze se iskoristiti.. zar ne bi bilo bolje da se odvede na smetliste?" a mama odmah viće:"Ana suti! to nije tvoja briga! prestani gledati tuđe probleme i gledaj sebe! ne glumi humanost!"
ne mogu vam ni opisati koliko mi je tesko bilo pri srcu.. a uistinu osjecam da sve lijepo radim.. stvarno nista krivo nisam napravila.. savjest mi je cista.. znam to! nikoga nikad nisam ocrnila.. ako jesam slucajno nesvjesno, neka mi oprosti!
no, ta borba za pravdu... za koju se mi forumasi i vjernici borimo...
zasto nekima to smeta?
kako objasniti mojima da ono sto radim radim iz srca?
nekako me guse, jer nemogu biti radnosna pored njih kada se radi o takvim stvarima...
kako se vi nosite s tim?

U potpunosti te razumijem ,pa svakog normalnog čovjeka bi trebala boljet tuđa nepravda,ja sam ista takva mrzim nepravdu ali teško je to postić.
LJudi nerazumiju ,namaju samilosti a to je za mene najveći grijeh!
A tek kad nešto hoćeš dobro napravit,a shvate te drugačije čak ispadneš i kriv kakva li tuga i bol....
Ali ja uvjek kažem :zna Bog!
On sve vidi ,ma sestrice draga samo nastavi i čak ako nešto neuspiješ Isus će te blagosovit za tvoj trud!
BTB

...Draga Anci.. ...
Ovo je ozbiljna djetinja priča...i ja je shvaćam tako..!
Imam jedno pitanje..Dali u školi znaju za
nepodobne avanture dotičnog profesora..?
Dali zna ravnatelj i ostali profesorski kolegij..?
Ako su upoznati...a šute...mogli bi kazneno odgovarati..
Anči...pokušaj reći roditeljima...vjeroućitelju...!
Izlaz uvijek postoji...neboj se...malo si mi komfuzna..
možda uplašena...?
Bog te blagoslovio!

sudeci po razgovoru s ravnateljicom njoj je to bila prva vijest o njegovom ponasanju koje granici sa ludilom... I znam da je to kaznjivo, da bi mogao dobiti otkaz i da bi to nastetlio njegovom ugledu...

i znam da je to velika odgovornost.

a vjerojatno sam zbog te tezine odgovornosti bila na piku svojih roditelja.. a tesko je kad te tvoji ne razumiju...

i trudis se nesto dobro napraviti, a stalno te netko vuce natrag za rukav....

Dobro si ucinila, vazda reci istinu, a ako ovo sto napisa i ne bijase istina, Bog pronice u svacije srce i nakane tvoje bolje od ikoga poznaje.
Vjerujes li da ti je savjest cista kako kazes, a Boga prizivas svaki dan svim svojim srcem, tada te vodio strah Bozji i iskreno srce. Nije zapisano da bolje moze.
Kakav god spor da je u pitanju, znas li istinu i grize li te da je izreces, ucini to, rastumaci i ukazi, a sve kako ne bi sagrijesila pred Bogom.
Neka te ne cude ljudi oko tebe koji te sprijecavaju govoriti istinu, makar to bili i tvoji roditelji. Plasljive ljude blago i ponizno gledaj, voli ih jos vise, jer tako cinis Njegovu volju, a obratno cinis volju sotone.
Srditost Bozja, gnjev Njegov, Njegovo rasrdjeno Lice oboriti ce se u Onaj dan, a ti ces biti svjedokom tog naizgled malog dogadjaja.
Razmisli trezveno, koji te duh poslao svjedociti istinu, Duh Sveti ili zlobni duh...
Kao i Isus Krist, do smrti budi poslusna Istini, koja je Put do Zivota.

Ako imaš dokaze da je taj profesor pedofil, moraš se boriti protiv njega. Netko mora pomoći toj jadnoj dječici.

koja je razlika izmedu humanog pomaganja i rješavanja tuđih problema, te bavljenje onim sto nije tvoja briga? Te postoji li uopce granica?

Granice ponekad nisu toliko važne, niti su u centru pozornosti...

*Biti human i pomoći nekome je ono najiskrenije, što činimo od srca, da drugi niti ne primjete, s jedinom željom da pomognemo

*Riješavati tuđe probleme možeš direktno, tako da "uzmeš u svoje ruke" svu odgovornost i učiniš po savjesti ono što je ispravno na dobrobit jedne i više osoba.. ili indirektno, dajući adekvatne savjete i pomažući osobi oko njezinih/njegovih problema...

*Bavljenjem onim što nije tvoja briga može biti opravdano u situaciji, kada se nitko drugi ne usuđuje ili ne želi baviti, jer to nije "njihova briga"... svi smo mi ljudi i sva je odgovornost na svakome od nas, pogotovo kada su nam bližnji u pitanju, tj. kada se mi nađemo u blizini osobe koja treba pomoć...
Bog ti sigurno neće zamjeriti to što si nekome pomogla i pomažeš...

On te najbolje poznaje, zna što ti je u srcu i zašto to činiš!

BTB!

Anchi draga..to ti je slicno kao moj "Mobbing"...koji me u bolnicu odveo,
procitaj,na temi od Mrion...Istina moze da bude nad istinama,ali ako ljudi ne zele istinu,jer u takvom svijetu zivimo,bitice tesko...
Ipak cestitam ti na hrabrosti,ali budi oprezna...jer ako se nista ne dokaze,a ako se to godinama cini tesko ces....uspjeti..!
Ali u svakom slucaju dobro je da zna..."ugled si je sam narusio"

ma znam... ne brine mene to sto cu ga ja strpati u zatvor.. Nego mi uzasno tesko pada sto neki ljudi nisu uz mene, jer misle da guram nos tamo gdje mi nije mjesto.. A i kad kazem starcima da zivim po vjeri - onda mi odgovore:"Da ti zivis po vjeri ne bi stalno tjerala pravdu i svađala se s ljudima. To je Božji posao, a ne tvoj."