www.tebe-trazim.com

anđeli su duhovna bića, koja je Bog stvorio
oni okružuju Božje prijestolje, slave ga i zahvaljuju mu
dobri anđeli vrše volju Božju, ostvaruju planove Božje providnosti , čuvaju i štite ljude
Crkva naučava da svaki čovjek ima anđela čuvara koji ga prati od rođenja do smrti
časteći anđele zahvaljujemo Bogu što nam po njima daje tolika dobra i milosti

sveta Brigita je često imala viđenja i razgovore sa anđelima

" nakon nekog vremena upitah: tko si ti?
on uzvrati - ja sam jedan od sedam duhova koji dan i noć stoje pred prijestoljem Božjim i slave Ga bez prestanka
taj anđeo je bio vrlo lijep, a njegova ljepota dolazi od uske povezanosti s Bogom
...slijedeće jutro za vrijeme svete mise prije pretvorbe, započne ovaj anđeo pjevati riječi: svet , svet, svet...
njegov glas bio je lijep kao glas tisuća
nemoguće je to opisati. Moj duh se sjedinio s Bogom
u jednom trenutku vidjela sam neshvatljivu Božju veličinu i svetost, a istodobno i moju ništavnost, što sam po sebi samoj
jasnije nego ikad spoznah Tri Božanske Osobe: Oca , Sina i Duha svetoga
njihovo biće je jedno, kao i jednakost i slava
tko je sjedinjen s Jednom od Tri Osobe , već je sjedinjen s Presvetim trojstvom , jer Njihovo jedinstvo je nedjeljivo0
to viđenje ili spoznaja ispunila je moju dušu neshvatljivom srećom, zato jer je Bog tako nvelik
to je trajalo do konca svete mise
sad se to kod mene češće događa , i ne samo u kapeli , nego i za vrijeme rada i onda kad to najmanje očekujem..."

jedan nas dobar svecenik (cuvaj ga Isuse) znao je reci kad je nas kor pjevao na misi "Svet, Svet svet"..sada pjevate sa andelima...ovo je tren kad se nebeska i zemaljska Crkva spoje, nebo i zemlja...budite svjesni ovoga trenutka da andeli pjevaju sa nama..

dobra je duša taj svećenik
da li je iz zagreba ili linza?

on je inace iz durmanca i bio je u linzu to jest welsu ali su ga istjerali njegovi "vjernici"..jer je bio pre dobar..znas on je poceo zlo tjerati..pa su ga ogovarali..ali onako kao su i Isusa njegovi..koliko je samo patio..u tisini.. joj Isuse Hvala ti na njemu..sada je u drugom gradu u Austriji..Isuse cuvaj ga i brani od svakog zla i svojim Tjelom i Krvlju ga hrani! Fra Zvjedana ja on vise puta zvao kod nas u Linz i dosao je;

evo još jedne objave od svete Brigite
spominju se prvi anđeli, odnos zlih anđela prema čovjeku i Bogu:

Krist mi je rekao:
"Ja sam Stvoritelj svih duhova, dobrih kao i onih koji su postali zli
Ja sam i Gospodar svih duhova i vodim ih
na isti način sam i Stvoritelj svih ostalih živih bića i svih beživotnih stvari koje jesu tu

Ja sdam Bog, Stvoritelj svega
Ja sam anđelima i ljudima dao slobodnu volju tako da oni koji hoće ispuniti moju volju kod mene ostaju vječno , no oni koji se odlučuju protiv moje volje , od mene će biti odijeljeni
neki od anđela su postali zli duhovi , jer mene ne ljube niti su mi se htjeli pokoravati
a kada je bio stvoren čovjek i Zli zamujetio moju ljubav prema čovjeku, započeo je voditi rat protiv mene tako da je prve ljude zaveo prekoračenjem moje zapovijedi

ja želim da čovjek živi po mojoj volji , no Zli teži tomu da čovjek slijedi svoju požudu ..."

( objave , knjiga VII, pogl.11)

gledajte braćo i sestre kolika je ljubav anđela i Božja prema svim dušama, posebno dušama u čistilištu:

U međuvremenu, za vrijeme njenog kraćeg ili dužeg boravka u Čistilištu, anđeo čuvar će često posjećivati dušu da joj donese olakšanje i utjehu.
U tekstovima svetih očeva, otkriveno je da anđeli silaze na zemaljske oltare, i izvlače Predragocjenu Krv Isusovu iz zlatnih kaleža za vrijeme tisuća svetih Misa koje se svakodnevno slave, zatim je prolijevaju kao blagotvornu rosu na plamenove Čistilišta. “Kakvu neizrecivu sreću,” uzvikuje otac Walz, “stvara ovo svakodnevno nuđenje Predragocjene Krvi preko anđela u Čistilištu. Trpeće duše koje smo učinili blaženim duhovima na ovaj način, uistinu postaju ‘svećenici’ na nebu, i ‘vladaju na zemlji’ prema riječima Apokalipse, pomažući našim potrebama preko svog posredovanja na Prijestolju Božjem.”

Kada je konačno duša oslobođena od svake vrste mrlje i duga grijeha, na “Marijinu zapovijed, zapovijed Kraljice Anđela i Svetih, anđeo čuvar će poletjeti s njom u nebeski Jeruzalem, u pratnji, kako Crkva lijepo pjeva, veselog društva mučenika i zbora anđela, svih razdraganih s njim, jer je kruna dobivena,” Predragocjena Krv će konačno trijumfirati. Sretni i blaženi ćemo biti, ako našim povjerenjem u našeg anđela, i ljubavlju našeg nebeskog sudruga, zaslužimo da nam on posebno pomaže u našem posljednjem času. Neka on prinese za nas, Bogu milosrđa, Božansku Krv, naše otkupljenje i našu propusnicu u nebeske vječne radosti.

Budući da je Bog povjerio brigu o našim dušama našim anđelima čuvarima, ovi nebeski prijatelji su potaknuti iskrenom željom da nam osiguraju sretnu smrt. Na svaki mogući način se trude da nas hrabre i pripreme se za nju; posebno nas potiču da vodimo plodonosne živote. Kada vide da se približava trenutak smrti, udvostručuju svoju brigu i pažnju. Oni potiču budnost onih koji su oko nas. Naš Gospodin je dozvolio sv. Filipu Neriju nekoliko puta da vidi anđele nagovještati onima oko bolesnih, riječi koje bi im trebali reći. Oni čine sve kako bi mi mogli napustiti ovaj život tek poslije “pranja naše odjeće i njenog izbjeljivanja u Krvi Jagančevoj”.“Čitamo u životima mnogih svetaca da su njihovi anđeli čuvari bili vidno prisutni u njihovu posljednjem času, tješeći ih u njihovoj završnoj bitki, jačajući ih protiv udvostručenih napada pakla, objavljujući im sat smrti i dajući im sigurnost da će biti nasljedovatelji nebeskog kraljevstva. Nije mali broj svetaca kod svoje smrti bio viđen kako ih nose razdragani anđeli u Raj. Također su, često, sveti anđeli čuvari pribavljali za svoje štićenike milost sretne smrti pozivajući svećenika da da posljednje sakramente.

Anđeli - bića nepomućene radosti

Gotovo da nema djeteta kojem u djetinjstvu baka, teta, mama nije recitirala ili ga učila molitvu Anđelu čuvaru. Prije spavanja, ili pri ustajanju... "Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili".

Tko se ne sjeća ili, tko nema bar jednu malu sličicu kod kuće s prikazom dvoje male djece koje anđeo čuvar vodi preko mosta, dok pod njima pijeni virovita rijeka! Vjerovanje, omiljeno u puku, da svaka osoba ima svog anđela čuvara, nalazi opravdanje u Isusovim riječima: "Pazite da ne prezrete nijednog od ovih najmanjih, jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima". (Mt 18, 10).

Dakle, tko su i što su anđeli!? Na grčkom jeziku riječ "aggelos" znači vjesnik, glasnik. Javljaju se u Bibliji kao bića koja prenose Božje poruke, objavljuju njegovu volju, javljaju se u snu, ili slave Boga na nebesima. Oni su posrednici između Boga i čovjeka, kao što su to bili često puta upravo po anđelima nadahnuti proroci, a kasnije i sveci.

Uglavnom prevladava mišljenje da su oni nematerijalna bića, bespolna, savršena jer gledaju lice Božje i služe mu na nebeskom dvoru. Biblija spominje, tri arhanđela: Mihaela, Gabrijela i Rafaela, te anđeoske vojske, no u kršćanskoj tradiciji među raznim njihovim podjelama, ustalila se ona iz kraja 5. stoljeća Dionizija Aeropagita. On je anđeosku hijerarhiju podijelio na devet korova podijeljenih na tri reda. U prvom redu su Serafini (Seraphim), imaju šestora krila plamteće crvene boje sa mnogo očiju na njima. Jednim parom lete, jednim pokrivaju noge, a trećim zakriljuju lice jer stoje najbliže pred Svevišnjim. Serafini se često javljaju u prikazu stigmatizacije sv. Franje, kada iz njihovih krila izvire Krist na križu i daje stigme svecu. Kerubini (Cherubim) imaju četvora krila, nebesko su modre boje, te stoje uz prijestolje. Prijestolja (Throni) rijetko se prikazuju, nemaju antropomorfni oblik, već kao plameni kotači s krilima na kojima počiva prijestolje Božje. U drugom redu su Gospodstva (Dominationes). Nose oklop te krunu, a u rukama žezlo i vladarsku jabuku. Moći (Virtutes) obično imaju knjigu u ruci, Vlasti (Potestates) također imaju žezlo i krunu. U trećem redu su Poglavarstva (Principatus) odjeveni u dalmatike, ili drugo liturgijsko ruho, a u ruci drže ljiljan.

Arhanđela (Archangeli) ima sedam. Svaki ima ime i svoju individualizaciju. Mihael, "Tko je kao Bog", nebeski je vojskovođa, pobjednik nad Sotonom, najčešće prikazivani anđeo u umjetnosti, često puta zasebno personificira posljednji sud. Odjeven u ratničku odjeću: mač, štit, kacigu, a ujedno mu je i vaga simbol na posljednjem sudu, jer je on onaj koji važe duše. Gabrijel, "Božji glasnik", uz Mihaela najpopularniji. On donosi i prenosi obavijesti od Boga, u ruci mu je glasnički štap ili ljiljan, a ponekad i upaljena svjetiljka, ili zrcalo od zelenog jaspisa (dragi kamen) na kojem su ispisane Božje riječi. Najpoznatiji je po prikazima navještenja Bogorodici. Rafael, "Bog liječi", pratitelj malog Tobije, i izlječitelj sljepoće njegovog oca. Nosi posudicu s lijekom ili vodi Tobiju za ruku. Urijel, "Svijetlo Božje", ima plameni mač u ruci, i anđeo je koji čuva ulaz u raj. On je istjerao plačućeg Adama i Evu iz raja. Barahijel, "Božji blagoslov", on se javio Mojsiju iz gorućeg grma. Oznaka su mu bijele ruže. Jehudijel, anđeo zatornik i kažnjavatelj, ima zlatnu krunu i trostruki bič. Sealtijel, anđeo koji je spriječio žrtvovanje Izakovo, ima ruke sklopljene na molitvu. Na kraju hijerarhije stoje "obični" anđeli (Angeli) kao zaštitnici ljudi, i Božji poslužitelji.

Zbog kompleksne ikonografije, tokom povijesti, svi su se oni pojednostavnili, tako da su u umjetnosti najviše u opticaju Arhanđeli (Mihael, Gabrijel i Rafael), te anđeli, a rjeđe serafini i kerubini. Kada bi samo pokušali nabrojiti koliko se puta javljaju u Novom Zavjetu, došli bismo do vrlo velikog broja anđeoskih intervencija. Gabrijelovo navještenje Bogorodici, ili silna anđeoska vojska koja se pojavila na nebu u božićnoj noći. Upravo najmasovnije scene anđela, uz posljednji sud, su kod Kristova rođenja, bilo da dvore malog Isusa, ili mu pjevaju, sviraju, ili nose svitkove sa tekstom Gloria in excelsis Deo - et in terra pax hominibus.

Početno su se anđeli prikazivali kao mladići u bijelim haljinama, bez krila, ali su od četvrtog stoljeća "dobili" krila, najprije bijela, a kasnije šarena i zlatna. Njihova krila znak su nepripadnosti svijetu, te označavaju njihov boravak na nebu i u sferi savršenstva Božje blizine. O njihovom služenju Kristu govori Evanđelje nakon kušnje u pustinji: "Tada ga ostavi đavao, a pristupiše anđeli te su mu služili" (Mt 4, 11). Anđeli uvijek označavaju mistiku, i utjehu. Tako na primjer kod Kristove tjeskobe na Maslinskoj gori: "I ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri" (Lk 22, 43). Taj prizor se često prikazuje kako anđeo donosi Isusu kalež, ili mu briše znoj s čela. U Evanđelju se ponajbliže opisuje anđeo kod Isusovog uskrsnuća: "I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg" (Mt 28, 2-3). No, u umjetnosti i zapada i istoka, "proslava anđeoskog služenja" je u Apokalipsi, ili u Posljednjem sudu: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje" (Mt 25, 31). Anđeli u Posljednjem sudu glavni su akteri - oni izvršavaju Kristovu presudu. Sviraju u trublje, vode pravednike u raj, osuđene izručuju paklu. Pripravljaju prijestolje (hetoimasia), nose znakove Kristove muke...

Renesansa je uz anđele uvela i male putte - gole dječačiće ili anđelke, kao direktni uzor na antičke amore i kupide. Vrlo su karakteristični za to razdoblje anđeli svirači koji muziciraju, bilo da prate neki događaj na nebu ili sudjeluju u njemu na zemlji. Anđeo s violom (prikazan na slici uz tekst) muzicira prateći Krista u slavi, nekada se nalazio kao dio freske u apsidi crkve Svetih Apostola u Rimu, a kasnije je prenesen u Vatikanske muzeje. Naslikao ga je Mezzo da Forli 1477. godine i predstavlja sjajan primjer renesansne živosti i ljupkosti. Razdoblje povijesti umjetnosti koje je najviše voljelo anđele svakako je barok, koji je u njima vidio posrednike i sponu neba i zemlje, uostalom kao i u svecima. Nikad prije, a ni poslije, nije bilo toliko razigranih anđela, ne samo na slikama ili oltarima, nego i na štukaturama, freskama, liturgijskom posuđu, odjeći, ogradama pjevališta, grobovima... Razdoblje koje je toliko njegovalo anđele, dalo je i najsavršenijeg majstora koji ih je izrađivao - Gian Lorenza Berninija. Njegovi anđeli po rimskim crkvama i mostovima postali su više od ideje pretočene u mramor. On je posve uspio dematerjalizirati materiju i u njihovim licima pokazati nedužnost, nadzemaljsko raspoloženje, nepomućenu radost koja ne izlazi iz njih samih, nego iz blizine Onoga kojeg licem u lice gledaju.

Danas, sve se više čini da su nam potrebniji oni anđeli iz ranokršćanskog vremena, kada su ih prikazivali bez krila, kao obične ljude koji su uvijek spremni pomoći, i priteći u nevolji, koji su poput anđela čuvara. Uz anđele čuvare smo sigurniji, ali potpuni tek kada se okrenemo, a iza nas stoji anđeo kojemu možemo pružit ruku i osjetiti čvrsti prijateljski stisak.


2.10.2004 piše: Damir Tulić

Anđeli

Fr. Petar Galić OP

Tekst je prenesen iz Izazova istine, glasila mladih dominikanaca, broj 2 (26), Zagreb, prosinac 2002.

-------

Uvod


Ništa ne postoji što svoje postojanje ne bi imalo zahvaliti Bogu Stvoritelju. A da je Bog osim vidljivog stvorio i nevidljivi svijet jasno je naznačeno već u prvom retku Knjige Postanka gdje piše: U početku stvori Bog nebo i zemlju (Post 1, 1). Nebo označava «mjesto» duhovnih stvorova – anđela, a zemlja materijalni svijet. Dakle, nebo i zemlju – duhovno i materijalno, sve je stvorio Bog.


Istina vjere


Jedna od temeljnih vjerskih istina je vjera u postojanje duhovnih, nevidljivih bića ili nadosjetilnog anđeoskog svijeta. Anđeli nisu nikakva apstrakcija niti slikoviti govor. Oni su konkretna Božja stvorenja koja kroz svu vječnost slave svoga Stvoritelja i izvršavaju njegove naume.

Katolička Crkva to ispovijeda, vjeruje i uči, istom sigurnošću kojom ispovijeda vjeru u Boga stvoritelja. Svjedočanstvo Pisma o tome je jasno kao što je i Predaja jednodušna.

Sabor u Niceji 325. i sabor u Carigradu 381. proglašavaju zajedničku vjeru u jednoga Boga koji je stvorio vidljivi i nevidljivi svijet: «Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga...». Tako je utvrđeno i jasno izraženo već na samom početku ono što nas ovdje zanima, a to je postojanje anđela. Sv. Augustin izričito kaže da je vjera u nadosjetilni svijet dogma Katoličke Crkve o kojoj nitko ne smije dvojiti. Četvrti lateranski sabor (1215.) o toj tematici jasno poručuje i ponovno iznosi zajedničku vjeru: Bog je svojom svemogućnošću iz ništa stvorio jedno i drugo stvorenje, duhovno i tjelesno, tj. anđele i svijet. Sabor u Firenci (1442.) ponovno donosi nauk Niceje i Carigrada. Prvi vatikanski sabor (1870.), da bi istakao važnost, navodi doslovce tekst Četvrtog lateranskog sabora. Konačno Drugi vatikanski sabor potvrđuje da vjernici s pravom štuju anđele (LG 50). Također pojašnjava da su anđeli određeni doći s Kristom u njegovoj slavi (LG 49) i da su u nebeskoj slavi podložni velikoj Majci Božjoj.

«Anđeli su svjetla zapaljena na Svjetlu što nema početka" - sv. Ivan Damaščanski.


U istinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno,
da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi i da u tvojim
anđelima pjevamo slavu tebi, Gospodine, sveti Oče,
svemogući vječni Bože:
tebi pripada sva čast što je iskazujemo anđelima
koji su tvoja vjerna slika; njihova uzvišena ljepota očituje tvoju dobrotu
po Kristu našem Gospodinu.
Po njemu tvoje veličanstvo hvali mnoštvo anđela,
a njihovu se klicanju i mi pridružujemo kličući
zajedničkim hvalospjevom...

(Rimski misal, Predslovlje anđela)

-------

Veritas, 7. ožujka 2003.

Od moje majke majka-moja baka ima 86 godina i već nekoliko godina je skoro nepokretna, slaba i reklo bi se "vegetira", ponekad se uključi u "stvarni svijet", uglavnom sjedi i spava, ali se njene kćeri, moje tete i moja majka danonoćno brinu o njoj i mole za nju. Bakica je to s krunicama u rukama, potrošena kroz godine života, radeći na seoskom imanju, obrađujući zemlju i uzgajajući stoku kako bi se preživjelo uz mnogobrojnu čeljad. Otkako je dida umro prije 5 godina, polako se i ona počela gasiti i povlačiti u neki svoj svijet, pri čemu samo njena mršava figura i živahne oči odaju da je još prisutna ovdje na Zemlji. Ponekad ima trenutaka kad je svjesna i teška na riječima, zahtjevna, oštra, što onima koji je služe ranjava dušu i otežava križ.
Baš sam se prije par dana vratila od nje, otišla sam na tjedan dana, sama, bez djece- provesti neko vrijeme s njom i ostalima mojim dragima iz obitelji. Bili su to dani molitve, blagoslivljanja i istinske radosti zbog susreta. Bilo nas je oko 15 i svi smo spavali u jednoj kući, motali se jedni oko drugih a da nitko nikome nije zasmetao. Hodočastili smo u obližnja svetišta i Crkve, polazili Križni put, ujutro i navečer slavili Boga, pjevali Marijanske pjesme i molili ružarije. Sad vidim da je to bio djelić Kraljevstva Nebeskog, srca su nam žarila.
Već neko vrijeme ukućani govore da se baka ponekad čudno ponaša i da vidi anđele i Gospu i da stalno čuje molitvu u kući, pa i kad se trenutno ne moli. Iako oni svi vjeruju u anđele, pa iako joj ne proturječe kad ona o tome progovori- poneki iz obitelji odmahnu rukom, misleći da baka sve to umišlja ili da joj je u nekom djeliću mozga ostala molitva koja je u toj kući stalno prisutna. Jedno jutro, nakon doručka, dok smo svi sjedili u blagovaoni, šaleći se - baka me zazva imenom i reče:"Viki, čuj anđeli pjevaju :"Svet, svet, svet-Gospodin Bog Sabaot, nad vojskama, puna su Nebesa i Zemlja tvoje slave! Slava Ocu, Slava Sinu, Slava Duhu Svetomu! Ponovila je to isto tri puta, tako razgovjetno, izgledala je potpuno zdrava, oči su joj čudesno svjetlucale, a moj ujak odmahnu rukom i reče: "Evo je
opet "-halucinira!
Ja sam joj povjerovala. Vjerujem da vidi anđele i čuje njihov pjev. Jer to je upravo njihova pjesma, anđeli tako slave Gospodina! Drago mi je da su uz nju i Gospa, koju stalno spominje. Vjerujem da će onog trenutka kad ispusti dušu, ti njeni anđeli biti uz nju sa svojom Kraljicom neba i da će je svojim nježnim krilima i Majčinskom zaštitom sigurno sprovesti do onih uskih vrata, pazeći da zli ne otme dušu i predati dušu njezinu Gospodinu. Ja naprosto tako vjerujem!
Amen!
Bvb