www.tebe-trazim.com

Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 10. lipnja 2007.


Draga i braćo i sestre!
Svetkovina Tijela Kristova, koja je u Vatikanu i drugim zemljama proslavljena prošlog četvrtka, poziva nas na promišljanje o najvišem otajstvu naše vjere: o presvetoj Euharistiji, stvarnoj prisutnosti Gospodina Isusa Krista u oltarskom sakramentu. Svaki put kad svećenik obnavlja euharistijsku žrtvu, u posvetnoj molitvi kaže: "Ovo je moje tijelo... ovo je moja krv." Kaže to posuđujući svoj glas, svoje ruke i svoje srce Kristu, koji je htio ostati s nama i biti živo srce Crkve. No i nakon slavljenja božanskih otajstava, Gospodin Isus ostaje živ u svetohraništu; stoga mu se odaje posebna hvala u euharistijskom klanjanju, kao što sam to napomenuo u nedavnoj posinodalnoj apostolskoj pobudnici Sacramentum caritatis (usp. br. 66-69). Postoji zapravo i nutarnja veza između slavlja i klanjanja. Sveta misa doista je u sebi samoj najviši čin poklonstva Crkve: "Nitko ne jede ovo tijelo - piše sveti Augustin - ako mu se prije nije poklonio" (Enarr. in Ps 98,9: CCL XXXIX, 1385). Klanjanje izvan svete mise produžuje i osnažuje ono što se dogodilo u liturgijskom slavlju, te omogućuje istinsko i produhovljeno primanje Krista. O ovom se blagdanu, u svim kršćanskim zajednicama, odvija euharistijska procesija. To je jedinstveni oblik javnog štovanja Euharistije, obogaćeno lijepim i tradicionalnim iskazima pučke pobožnosti. Htio bih iskoristiti ovu priliku, što mi je pruža svetkovina Tijelova, kako bih živo potakao pastire i sve vjernike na običaj euharistijskoga klanjanja. Izričem svoje priznanje ustanovama posvećenog života, kao i družbama i bratstvima, koji su tome na osobiti način posvećeni. Oni svima služe kao podsjećanje na središnju ulogu Krista u našem osobnom i crkvenom životu. Raduje me što mogu istaknuti da mnogi mladi otkrivaju ljepotu klanjanja, kako osobnoga tako i zajedničkoga. Pozivam svećenike da u tome ohrabre skupine mladih, ali i da ih prate kako bi oblici zajedničkoga klanjanja uvijek bili prikladni i dostojanstveni, praćeni potrebnim razdobljima tišine i osluškivanja Riječi Božje. U današnjem životu, često ispunjenom bukom i rastresenošću, još veću važnost ima obnova sposobnosti stvaranje nutarnje tišine i sabranosti: euharistijsko klanjanje dozvoljava čovjeku da to učini ne samo oko svoga "ja", nego i u društvu onog "Ti" punog ljubavi koja je Isus Krist, "s nama Bog." Djevica Marija, euharistijska Žena, neka nas uvede u tajnu istinskoga klanjanja. Njezino srce, ponizno i jednostavno, uvijek je bilo usredotočeno na otajstvo Isusa, u kojem se klanjalo prisutnosti Boga i njegove otkupiteljske ljubavi. Neka svojim zagovorom učini da u cijeloj Crkvi poraste vjera u euharistijsko otajstvo, radost sudjelovanja u svetoj misi, osobito nedjeljnoj, i polet u svjedočenju ogromne Kristove ljubavi.



ovdje zelim da pisemo sto za mene znaci klanjanje?..te razlicite dozivljaje..milosti..osjecaje koje klanjenje u nama budi..?..te kada sam otkrio ljepotu klanjanja???...bvb

Najljepši pozdrav svima!

Od svih oblika pobožnosti, najviše volim upravo klanjanje. Mislim da sam ga onako jako zavoljela tek početkom ove godine, prije mi je uvijek znalo biti pomalo dosadno.

Zašto sam zavoljela upravo klanjanje? Negdje sam bila napisala da sam neodlučna osoba, de često imam osjećaj da sam donijela krivu odluku. Eto, otkad idem na klanjanje, tamo Isusa pitam o svim svojim nedoumicama ili problemima i moram priznati da čak i ja, koja sam oličenje neodlučnosti i koja neprestano u sebi kao da čujem 5 različitih glasova o tome što bi bilo najbolje napraviti - tamo čujem onaj pravi glas, tamo mi Isus govori što trebam učiniti. Tad više nemam dvojbi koje me inače često prate.
I prekrasno mi je odati mu svoju ljubav prema Njemu upravo klanjanjem i pjesmom...

Evo, danas je moj dan za klanjanje...

Mogu priznati da nisam davno otkrila ovaj oblik pobožnosti, al doista je probudio jake emocije u meni.
Prije svega obično u periodu skrušenosti i šutnje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, osjetim kajanje za grijehe koje sam počinila. Krist me upućuje na to koga i kad sam povrijedila, kome trebam oprostiti, koga zamoliti za oproštenje, koje su moje loše navike. Osjećam da mi Gospodin oprašta. Nakon kajanja osjećam bliskost s Gospodinom, molim za svoje najmilije i za moje vlastite potrebe, osjećam se voljeno i ljubljeno od Gospodina.
Osjećam da sam mu draga, jedinstvena, posebna i da me ljubi bez obzira na sve moje nedostatke.
Za mene je upravo taj trenutak neprocjenjiv.
Osjećati koliko te Bog voli.
Dođe ti da povičeš: "Hvala ti što me ljubiš"
Osjećam neizmjernu sreću, dragost.
Molim Isusa da uđe u moje srce i učini ga po Srcu Svome.

ja se isto ne mogu pohvaliti da sam davno otkrila ljepotu klanjanja..al evo hvala Bogu prije par mjeseci jesam..(nekada ce to biti davno pa cu se moci pohvaliti )...

...mogu reci da mi je svako klanjanje drukcije..moram priznati da je bilo dana kada se nisam nikako mogla opustiti te bi samo mislila kako me bole koljena i kako cu sjesti..

...al jedan dan dok smo u tisini i marku klanjali pred Presvetim oltarskim sakramentom..molila sam Boga za milost..da izvadi to srce od kamena i da mi srce od mesa..da ucini srce moje srcem svojim..otvorila sam svoje srce, i zaista po prvi put stverno vjerovala da se nalazim ispred zivoga Krista..ljudi moji..meni su nadolazile svakakve stveri..kojih nisam bila ni svjesna..a onda plac..suze su samo tekle niz moje lice..al ja sam znala da su to suze koje ciste moju dusu..bila sam tako sretna zbog njih..i svaka nova koja bi skliznula niz obraz brisala je neki grijeh ..ili me oslobađala nekih strahova..Bog mi je tada dao veliku snagu..nakon toga klanjanja sam znala da mi nitko vise nista ne moze osim Boga..bila puno puno jaca osoba nego dosada..HVALA ISUSU..!!!

p.s. klecala sam vise od sat vremena a nisam ni osjetila..
naravno..nije mis vaki put tako intentenzivan osjecaj..ali otkrila sam da je to nesto predivno..i svaki put nanovo uzivam u tome..Bog stalno iznenađuje necim