www.tebe-trazim.com

Dragi moj Zlatko i ovo je istina sto kazes.B.B.

Ovdje bi dodala jos jednu misao koju sam procitala u onom seminaru od vlc. Suca. Tesko je zrtvovati se. Lakse je ljubiti i podnositi zrtve iz ljubavi. Npr. kad majka se dize po noci da utjesi svoje dijete koje place, to na cini iz ljubavi, i ne razmislja da je to zrtva. Tako bi trebalo raditi i u zivotu. Ne promatrati svoj zivot kroz patnju i zrtvu nego kao potpuno predanje Bogu iz ljubavi prema Njemu kao Ocu. I iz ljubavi Bog nas prima i daje nam okrepu (rebekina misao). Ne mozemo tad biti nesretni. Jer nas Bog ispunja.... i tad, ono sto mi nazivamo krizem, postaje najlaganije perce jer ga Bog nosi s nama - u ljubavi!

Bog ti je položio težak križ. Želiš li se otresti teškog tereta. Znaj, samo ponosan čovjek želi to učiniti. On misli da ga ne treba. Tko je ponizan, zna koliko je važno karanje, koliko je dobro i iscjeljujuće nositi križ. Imaš izbor. Tvoj križ te može tiskati ako se ne sagneš pod njega. Ali, on ti može biti lagan i donijeti blaženstvo, ako hvališ blagoslov koji ti križ donosi. Bog ti ga daje za blaženstvo.

Svaki kriz koji nam Bog daje treba ponosno i hrabro prihvatiti,jer sve sto je od Boga dobro je.No najbitnije je da mi razlikujemo sto je od Boga ,a sto nije ,a to je vec malo teze,zato mozda ponekad prihvacamo i onaj kriz koji nam nije namjenjen dok ne spoznamo da taj kriz nemoramo nositi vec se ga u Ime Isusovo rijesiti i osloboditi.Bog je nas milosrdan Otac i On nam ne namece veci teret nego sto ga mozemo podnjeti,zato ako osjetimo to nam je od Gospodina ,prihvatimo to i nosimo se time ponosno dok Gospodin ne odluci drugacije.Time nas Gospodin mjenja i opominje,a nas kriz je najlaksi onda kada ga sa veseljem prihvacamo.Amen.

ISUSE UZDAMO SE U TEBE

Ne razumiješ zašto se kod tebe ne može ispuniti riječ iz Sv. Pisma: "TRPLJENJE STVARA SLAVU." Bez utjehe i ne možeš vidjeti ni tračak Božje slave u svom srcu. Ali Otac, koji je ljubav, ima put na kojem ćeš biti utješen. On ti poručuje: NE NOSI SILOM SVOJ KRIŽ KAO SLUGA. NOSI GA, PREDAJUĆI SE POTPUNO NJEGOVOJ VOLJI. Tada će tvoj križ početi svijetliti. Bit ćeš sretan i zračit ćeš u njegovoj ljubavi.

Mi smo samo grijesni ljudi i putnici na tom svijetu.Mnogo toga je nemoguce razumjeti i shvatiti,a jos manje prihvatiti.Svi koji vjerujemo u Boga znamo da je On za sve nase slabosti tu,za sve nase patnje i boli,naravno sve mu treba predati i vjerovati da ce sve biti opet dobro.No nekada je to cekanje dugo,jako dugo i tu ponekad covjekova vjera slabi nazalost.Lako je onome koji ima svega u izobilju,a kako je onima koji nemaju?Ima mnogo onih koji su nagomilali kredite,ostali bez posla,imaju djecicu ,a novaca ni otkud.Treba platiti stan,rezije,dugove a gdje je sve drugo ?U takovim se stvarima ljudi gube i tu i vjera nestaje,tu treba snage i mioliti a naravno i vjerovati,ali sigurno nije lako.Nema uvijek dobrovoljaca da pomognu,mozes ti jednoj obitelji pomagati ali takovih obitelji je bez broja i sve vise i kod nas u Hrvatskoj i u svijetu.Zato molimo mi za sve njih da dobe snagu da izdrze dok se nade resenje za njih.Mi koji imamo najprije trebamo Bogu zahvaljivati ,a priznati i pomoci onima koji nemaju,ne samo molitvom vec i samodoprinosom.Amen.

ISUSE UZDAMO SE U TEBE

Višnja - AMEN!
i Bogu hvala na ljubavi koju nam iskaza!

Kad smo ojadjeni i bespomocni uzviknimo glasno rijec iz sv. Pisma: "Imamo Boga koji pomaze" (Ps 68, 21). Bog moze pomoci, jer je svemoguc. On i zeli pomoci, jer je ljubav, a ljubav uvijek mora pomoci. Time nam je osigurana pomoc. Samo onda je ne cemo iskusiti kada samisebe presudjujemo, ostajemo u bijedi i mislimo da nam pomoc ne ce doci.

Osjecano da vise ne mozemo nositi svoj teret. Slusajmo sto ti utjesno porucuje Otac kao svojem djetetu: Uskoro ces proci kroz mracnu dolinu. Uskoro te ocekuje svjetleca radost i blazenstvo. Suze ce biti zamijenjene smijehom. Zato, "Blazeni oni koji sada placu, jer ce se veseliti" (Lk 6, 21). Ocekujmo vrijeme kada cemo plac zamijeniti veseljem. Dolazi cas i jednom u vjecnosti ne ce biti kraja radosti. Medjutim ta radost ocekuje te vec ovdje na zemlji - mozda vec sutra.

Bozje srce je puno ljubavi i nama naklonjeno nama. To je cinjenica koja nas uvijek iznova ohrabruje da mi dolazimo kao djeca s molbama. To je nacin i odlika jednog oca koji se raduje kad moze usreciti i obdariti svoju djecu. Ali on trazi od nas. " Budi prema meni kao dijete. Dodji mi dnevno kao ocu sa svim svojim molbama, velikim i malim bez ikakvog stida i straha. "Isus nam obecava da ce Otac ciniti dobro onima koji ga za to mole" (Mt 7, 11). Isprobajmo to..!

Pazljivo procitaj Knjigu Postanka br.3,Prvi covjekov grijeh,tamo je sve receno,odnosno u zapovjedi Bozjoj prije toga"Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,govori Bog,ali sa stabla dobra i zla da nisi jeo.U onaj dan u koji s njega okusis,zacjelo ces umrjeti."Bog je postavio medu kojom je od propasti zastitio covjeka i otkrio ju covjeku.U covjekovoj je moci bilo da ne prijede: da ne sagrjesi.Vjernost ga je mogla sacuvati.Nista vise od vrsenja zapovjedi nije trebao uciniti.I danas je tako.Ako hocemo mozemo vrsiti Bozje zapovjedi,cim ih saznamo.No mozemo ih i ne poslusati te neobuzdanom pozudom uciniti prjestup.Sve su Bozje zapovjedi samo radi ocuvanja nasega zivota.A kada smo vec sagrjesili,On je vlastita leda podmetnuo pod terete nasih grijeha da nas otkupi.Za uzvrat trazi obracenje.Tim cinom postaje ocito da je vjecna i neizmjerna Njegova ljubav prema nama.Da nebismo neprestano grjesili,prognao nas je u privremeni zivot gdje cemo svi u svim generacijama,tek djelomice iskusiti posljedicu grijeha, te imati priliku sklopiti savez mira s Njim i bastiniti Njegov vjecni zivot.Dakle , nije Bog nepravedan,i tekako je pravedan i te kako dobro zato mu je poznaje nasu narav,zato nam je mudrost Njegova providjela vec na samom pocetku spas.U funkciji spasa je bila i kazna radanja u mukama i rad u znoju lica svoga. Patnja nas vodi do obracenja,,a obracenjem primamo milost.Po patnji kao posljedici grijeha i blazenoj milosti sasvimjasno znamo sto nam je Bog u svojoj zapovjedi ponudio,te se mozemo izmedu dviju vjecnosti odluciti.
Nemilost je plod neposluha kojem je prva podlegla Eva.Neposluh je davolski,jer ne samo sto je prekrsila Bozju zapovjed,nego je odmah postala i zavodnica.Za njom se poveo Adam.Tako su oboje pali u grijeh, naravno i u nemilost.Premda su znali nisu htjeli priznati da su sagrjesili.Tako se pokazalo da ih je po neposluhu i davolska oholost ispunila.Zbog nje su oboje morali,a moramo i svi mi,njihovi potomci,djelomice okusiti posljedicu grijeha da bismo priznali krivicu i tako se obratili.Svi moramo proci tjelesnu smrt, duh i dusa ne umiru.Tom prvotnom kaznom nije nam obuzeta slobodna volja ,te ako hocemo mozemo se vratiti k Bogu ili ostati u nemilosti..Niko nas ne prisiljava na raj,ima takvih koji ga nece.Za njih je-za njihov izbor,kao dar pripravljen pakao.Kao dar velim.On sam po sebi jest osuda grijeha i osuda gresnika:osuda na koju su se sami osudili , ali i dar Bozji njihovoj slobodi.. Jer sto su izabrali to ce bastiniti.Nije ih Bog na pakao prisilio.Nije jedva docekao njihov geijeh da ih gurne u propast,nego ih je svega vjeka strpljivo podnosio,cekajuci njihovo obracenje! Izabrali su grijeh i zato im se kao dar pakao daje,bez obzira na to sto je on sam po sebi najstrasnija kazna.Nije Bog stvorio covjeka da ga kazni(Mudri 2,23),nego mu je ponudio zivot i pokazao opasnost u kojoj ga moze izgubiti.Ali mu je darovao slobodu jer je covjek trebao biti potpuno slican svome Stvoritelju,a takav i covjek treba biti.Ovako gledajuci i kad kaznjava i kad nagraduje,Bog je sama ljubav,svemoguci darovatelj tako oprecnih stvarnosti covjekovoj slobodnoj volji.Bog je covjeku sve dao i zato je za svoj opstanak u svemu odgovoran covjek sam.

Iz knjige Rajka Bundala-Pogled u krajeve svjeta-II izdanje Zagreb 2006

Vjerujem da ce vam koristiti.

ISUSE UZDAM SE U TEBE

Bog nas ljubi.Stalo mu je do toga kao sto Sveto pismo kaze, imamo radost i izobilje do dolaska njegova Sina. Tko dozivljava tu radost ? Onaj koji vec ovdjetrpi zajedno s Kristom . Ta radost nece nam se dati tek kod njegova dolaska. Ne rijecima :"Radujte se ako trpite s Kristom". poziva nas apostol u ime Bozje ,da se vec sada radujemo patnjama. On govori o patnjama radi Krista kao posebnoj prednosti:Imat cete udjela u trpljenju Krista, njegovom ponizenju. Zasto je to prednost ? Zato sto su te patnje put k velikoj radosti, koju nas Otac daje svakome. jer nas nemoze vidjeti zalosne. Ako Bog dopusti da zbog njegova imena budes odbacen od drugih, posramljen i naruzen, kazi; Zahvaljujem ti sto sam dostojan trpjeti radi tvog imena(1Pet 4,13). Tada ce veselje vec sada poceti u tvom srcu.Pao si,uprljao si se,. Ne osudujes se izaci pred Boga. On ti izgleda daleko. Ali upravo tada ceka Otac na tebe. Ceka na palo dijete, kao sto ovozemaljska ocekuje uprljano dijete, da bi ga opet ocistila. On ce te oprati krvlju svog Sina. Zato dodi !