www.tebe-trazim.com

Ovu temu otvaram u želji da svi malo više razmislimo, a manje pišemo, da bismo mogli biti istinski i pravi Kršćani, živi svjedoci svoje vjere u Isusa Krista, našega Spasitelja!

Htjela bih da ovdje pišu oni koji će se držati nekih nepisanih pravila, bez zachatavanja, kratko i jasno koliko je to moguće, da bi tema urodila plodom.

Želim da svatko tko iznese svoje mišljenje, da ga potkrijepi sa što boljim i kvalitetnijim ARGUMENTIMA, jer oni su nam važni za međureligijski dijalog.

Želim iskoristiti vaše odgovore, savjete za daljnju suradnju s mnogim osobama na koje nailazim i u životu susrećem, pa vas molim da ne pišete samo po inspiraciji, već s Duhom Svetim, kojega zazivam na sve nas, da naučimo razlikovati dobro i loše, da razumijemo ono što se drugima čini neshvatljivim, da to možemo argumentirati i tako braniti svoje stavove i uvjerenja…

Pokušat ću voditi temu nekim pitanjima, a admina i moderatore molim da brišu nepotrebne postove (ako ih bude)

• Poznaješ li nekoga druge religije i drukčijih uvjerenja od tebe?
• Kako gledaš na tu osobu?
• Kako se ponašaš prema njoj/njemu?
• Razgovarate li o njezinoj/njegovoj religiji, kulturi, vjeri?
• Pokušavaš li nužno obratiti tu osobu na Kršćanstvo?
• Tražiš li kompromis ili bilo što zajedničko s tom osobom, radi daljnjeg upoznavanja i održavanja zdrave komunikacije?
• Koristiš li metodu inkulturacije, da približiš svoju vjeru toj osobi?
• Ljubiš li tu osobu jednako kao i brata/sestru kršćanina i onda kada se vaši stavovi razilaze?
• Što možeš učiniti kao kršćanin za tu osobu?
• Što želiš učiniti za tu osobu?
• Što ćeš učiniti?

Molila bih da odgovorite na pitanja na koja možete, što je kvalitetnije moguće.
Svi ste mi dragi, ali bi htjela da upravo zato za sve nas vrijede ista pravila!
Ako ima nejasnoća, javite se na pp, da ne zachatavamo temu!

Unaprijed hvala na razumijevanju!
Neka nas Duh Sveti vodi, budimo olovka u Njegovoj ruci!

Poznajem musku osobu koja je iz katoličke vjere iz revolta prema roditeljima prešla u muslimane.
Često smo pričali o tome i pokušao sam ga shvatiti zašto je to napravio.
Inače često sam mu pomagao oko instaliranja računala i odrzavanja istog.
Pokušao sam s njime razgovarati o tome bili se vratio ponovno u katolike što je on ostavio kao otvorenu mogućnost svremenom.
Čestitam mu njihove blagdane a on meni naše.
Razgovarali smo dosta o toj njegovoj vjeri i složili smo se u jednome a to je da ma u što vjeruješ najvaznije je kakva si osoba u duši.
Inače je jako dobra osoba i nekoliko puta mi je pomogao financijski.
U zadnje vrijeme se baš i ne čujemo jer on često putuje.
Evo dajem si zadaću da ću ga pokusati ponovno kontaktirati i odvesti ga na bar jedan karizmatski susret.

Moj je dugogodišnji bivši dečko bio nepripadnik bilo koje religije. Sam za sebe je uvijek govorio da vjeruje u Boga i ja sam svjedok da je živi izuzetno moralnim životom, u potpunosti se držao života u skladu s Bogom.

No, nikako nisam mogla prihvatiti to što on uopće nije siguran jel Isus - Bog. Za njega je Isus prekrasna osoba, ali ipak ne Bog.
Jako sam ga voljela i u svemu je bio idealan čovjek, ali jaaako su mi ipak smetali njegovi pozitivni stavovi o baš svakoj religiji, sekti, pokretu...
On je u svakom čovjeku vidio samo dobro,
svaka religija i sekta je za njega bila jednako vrijedna i smatrao je da se do Boga može doći kroz razne putove...
Prihvaćam ga, neka misli tako, ali ja sam i danas sigurna da je on u krivu i da ne možeš poštivati i cijeniti SVE.
Nije Saibaba jednak našem Isusu.

Vezu smo prekinuli zbog mog neprihvaćanja njegovih stavova. Ja sam mu govorila ovako: Gle, ja mogu podnijeti tvoju nevjeru u Isusa jer znam da si prekrasna i moralna osoba, ali ne bih mogla podnijeti da našu djecu učiniš također tako religijski ravnodušnima...
On je bio jako uvrijeđen, shvatio je to kao da je on manje vrijedan od mene i da bih na djecu gledala kao na "promašaj" ako bi bili poput njega...

Moj je zaključak da je, barem meni, NEMOGUĆE mirno i lijepo živjeti s mužem ili ženom koja vidi nešto prekrasno u budizmu, hinduizmu i sl.
Ja mogu imati prijatelje pripadnike raznih religija i sekti, imam puno prijatelja i poznanika ateista, ali nikad ne bih mogla živjeti i dijeliti život s nekim tko je budist ili sl.
Uvjerena sam da je moguće prijateljevati s takvim ljudima, ali za životnog partnera odabrati takvu osobu - to je, sigurna sam, veeeliki križ koji mogu iznijeti samo pojedini, izuzetno jaki i vjerni ljudi.
Ja mislim da ja ne bih mogla.
Ma koliko sam voljela svog bivšeg dečka i već smo ozbiljno razgovarali o vjenčanju - bila sam svjesna da mi nedostaje tolerancije i da bi taj život za mene bio jako težak.

Lako je govoriti o međureligijskim dijalozima kad ne živiš s takvom osobom. I ja sam uvijek za takve dijaloge.
Ali živjeti s takvom osobom - to je puuuno više od međureligijskog dijaloga, to je velika muka i patnja.

...Bravo Ela...tako je...!
Neka te i dalje vodi i nadahnjuje
....Duh Sveti... !!

Fighterica nam je rekla da ovdje ne bi trebalo biti zachatavanja, ali ipak bih se osvrnula na podršku koju mi je pružila Miriam ...

Iskreno, ponekad se ipak pitam jesam li baš bila u pravu
i ponekad posumnjam da sam samo ja kriva za prekid,
učini mi se da sam ipak bila jako nepravedna prema njemu.
No, ipak se ne vraćam natrag
jer nisam spremna ponijeti križ suživota s nekime tko ima takve stavove.
Često mi je svećenik na ispovijedi znao reći
(kad bih ispovijedila grijeh netolerancije prema dečku)-
"Pa daj se skockaj! Naravno da je moguće živjeti s nekim tko nije vjernik ili tko ima stavove poput tvog dečka."
I uvijek bih se osjetila krivom i manje vrijednom od svog dečka,
toliko sam htjela postati tolerantna,
ali - nikad mi to nije uspjelo..

Koliko god sam prije odmahivala rukom na vjerske razlike,
to je iznimno važna stvar.
Ako se dvoje tu ne podudara -
jedna strana će sigurno patiti, ako ne i obje.

Znate kako završe moji međureligijski dijalozi?
Sve lijepo saslušam s uvažavanjem, saslušaju i mene -
ali svatko ostane pri svome i ipak se nikako ne slaže s drukčijim mišljenjem. Niti ja pridobijem njih za svoje, niti oni mene za svoje. I dalje se lijepo družimo,ali smatramo kako je jedno od nas ipak na krivom putu...

Ja vjerujem da je jedini Put, Istina i Život ovaj po Kristu i stoga su svi oni koji su imali priliku upoznati Isusa (poput mog dečka), a ipak se nisu odlučili za Njega - na krivom putu...
Nije to vrijeđanje s moje strane, nije da ih smatram manje vrijednima, ali smatram da su odabrali - krivo... Neću im to nabijati na nos, ali neću s odobravanjem i s "Da, tako je... Ma u pravu si..." slušati njihove hvalospjeve o tome kako su pronašli mir i istinu u Hare Krishna sekti, u budizmu, u Jehovinim svjedocima...
Ma ja uvijek kažem:"Da, vi mislite da je to istina. Po meni, samo je jedan pravi put do Boga, a to je preko Isusa."

I nisam ja nimalo bolja od njih jer sam izabrala pravi put.
Ali ne mogu im reći da su oni na pravom putu ako tako ne mislim...

...Ponovno potvrđujem Ela...na pravom si putu...
..Kristovom Putu..jer On je Jedini i Pravi Put...!!
..Isus je Put..
..Isus je Istina..
..Isus je Život..

I svaki Katolik...kršćanin..koji napusti svoju Crkvu
svoga Isusa..i ode u bilo koju drugu konfesiju, smrtno
griješi...i ako se ne vrati ponovo u krilo Svete Crkve Katoličke..
..neće se spasiti nikada...!
Svi oni drugi...koji žive u svojoj vjeri....neznam kako se sve zvali..
i neznaju za Krista..ili Ga nisu upoznali..oni se spašavaju u svojoj
vjeri po svome zakonu...!!
Osobno tvrdim...Tko je istinski upoznao Krista i Njegovu Ljubav
nemože otići nikuda...jer tko se napio Žive Vode.....svaki drugi
izvor mu smrdi...!! I ja se družim s ljudima različitih vjeroispovjesti
ali za zajednički život...biram samo Katolika...kojem vjera nije igračka..
..već ozbiljan i odgovoran put...!
Zar me mogu privući neki daleki hinduisti..budisti...šamani...neki čudesni
iscjelitelji modernog doba...kad znam, da mi je Isus izliječio dušu..
kad znam, da je prisutan u maloj bijeloj Hostiji...kad znam, da mi
pere dušu u ispovjedaonici...kad znam, da sam Mu veoma važna...
kad znam, da me čeka u malom Svetohraništu...kad znam, da će
ponovo doći na ovu zemlju...znam... jer On je to rekao...!!
...A ja Mu vjerujem...

Prekrasno, Miriam...

Dali to znači da se ostali nikad neće spasiti i da su zauvjek izgubljeni?

..Susret s Isusom, može biti i u trenu smrti..
..no..mnoge duše s nevjericom...doživljavaju susret...
..jer ga nisu susrele za Života..

..i odbijaju..ga..kao jedinog GOSPODARA I SPASITELJA..

..TEK..tu...počinje ZAUVIJEK IZGUBLJEN....

Bilo bi dobro da se malo podsjetimo što nam o tome kaže KKC....


CRKVA I NEKRSCANI

839 "Oni koji jos nisu primili Evandjelje, na razlicne su nacine usmjereni k Bozjem narodu":

Odnos Crkve sa zidovskim narodom. Crkva, Bozji narod u Novom savezu, razmisljajuci o svom vlastitom otajstvu, otkriva svojuvezu sa zidovskim narodom, "kojemu je Bog prvom govorio". Za razliku od drugih nekrscanskih religija, zidovska je vjera vec odgovor na Bozju objavu u Starom zavjetu. Zidovskom narodu "pripada posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogostovlje, i obecanja; njegovi su i oci, i od njih je, po tijelu, Krist" (Rim 9,4-5), jer "neopozivi su Bozji dari i poziv" (Rim 11,29). 840mOsim toga, kad se promatra buducnost, Bozji narod Staroga saveza i novi Bozji narod teze k slicnim ciljevima: ocekivanju Mesijina dolaska (ili povratka). Ocekivanje s jedne strane smjera povratku Mesije, umrlog i uskrslog, priznatog kao Gospodina i Sina Bozjega, a s druge strane dolasku Mesije, cije crte ostaju skrivene, na svrsetku vremena: to ocekivanje, prati drama nepoznavanja ili nepriznavanja Krista Isusa. 841 Odnosi Crkve s muslimanima. "Odluka o spasenju obuhvaca i one koji priznaju Stvoritelja, medju kojima su u prvom redu muslimani, koji se, ispovijedajuci da drze vjeru Abrahamovu, klanjaju s nama jedinomu, milosrdnom Bogu, koji ce suditi ljude u posljednji dan".

842 Veza Crkve s nekrscanskim religijama jest prije svega veza zajedni-ckog podrijetla i svrhe ljudskoga roda: Svi su narodi jedna zajednica; isti im je iskon jer je Bog sav ljudski rod nastanio po svoj povrsini zemaljskoj; svima je posljednji cilj Bog, cija se providnost i svjedocanstvo dobrote, i naum spasenja protezu na sve (ljude), dok se izabrani ne sjedine u svetom gradu. 843 U drugim religijama Crkva priznaje trazenje, "jos u sjeni i slikama", nepoznatog ali bliskog Boga, jer on svima daje zivot, dah i sve drugo i jer hoce da svi ljudi budu spaseni. Tako, Crkva smatra sve dobro i istinito sto se moze naci u religijama "kao pripravu na Evandjelje i kao dar Onoga koji rasvjetljuje svakoga covjeka da bi napokon imao zivot".

844 Ali, u svom religioznom vladanju ljudi pokazuju i granice i zablude koje u njima izoblicuju Bozju sliku: Prevareni od Zloga, ljudi su cesto u svojim mislima bili zaludjeni te su Bozju istinu zamijenili lazju, sluzeci vise stvoru nego Stvoritelju ili su ziveci i umiruci bez Boga u ovom svijetu izlozeni skrajnjem ocaju. 845 Otac je cijelo covjecanstvo htio skupiti u Crkvu svoga Sina da ponovno ujedini svu svoju djecu, koju je grijeh rasprsio i zaveo. Crkva je mjesto gdje covjecanstvo treba pronaci svoje jedinstvo i svoje spasenje. Ona je "pomireni svijet". Crkva je onaj brod koji "u ovom svijetu dahom Duha Svetoga sigurno plovi punim jedrima Gospodinova kriza" ili, prema drugoj slici dragoj crkvenim Ocima, nju predstavlja Noina korablja koja jedina spasava od potopa.

"IZVAN CRKVE NEMA SPASENJA"

846 Kako valja shvatiti tu tvrdnju koju su cesto opetovali crkveni Oci? Iskazana pozitivno, znaci da svako spasenje dolazi od Krista-Glave po Crkvi koja je njegovo Tijelo: Oslanjajuci se na Sveto pismo i Predaju, Sveti sabor uci da je ta putujuca Crkva potrebna za spasenje. Jedino je naime Krist Posrednik i put spasenja, prisutan medju nama u svome tijelu, koje je Crkva; a naglasavajuci izricito potrebu vjere i krstenja, on je potvrdio i potrebu Crkve, u koju ljudi ulaze po krstenju kao kroz vrata. Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je od Boga po Isusu Kristu Katolicka Crkva ustanovljena kao potrebna, ipak ne bi htjeli u nju ili uci ili pak u njoj ostati. 847 Ta se tvrdnja ne odnosi na one koji bez svoje krivnje ne poznaju Krista i njegovu Crkvu: Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo Evandjelje i njegovu Crkvu, a ipak iskreno traze Boga i pod utjecajem milosti nastoje Njegovu volju, koju su spoznali u glasu savjesti, djelom izvrsiti, mogu postici vjecno spasenje. 848 "Iako Bog putevima koje samo on zna moze ljude koji bez vlastite krivnje ne poznaju Evandjelje dovesti do vjere, `bez koje je nemoguce omiljeti Bogu', Crkvi je duznost i ujedno sveto pravo da navjescuje Evandjelje" svim ljudima.