www.tebe-trazim.com

U Pretvorbi se predaju Isusu potrebe,a kad primimo Tijelo Kristovo onda imamo priliku sa Isusom razgovarati,zahvaljivati itd. Zurila sam na krizni put pa nisam imala vremena vise sve do kraja reci.

... Dok svecenik prinosi vino, mi prinosimo
sav svoj duhovni i dusevni zivot, misli, osjecaje, zelje,
htijenja. Prinosimo Bogu sav bolni, mucni, tegobni dio nas, svoje
padove, pogreske, slabosti, jad i nemoc, sve ono sto je grijeh u
nama osakatio - da sve to Bog ponovno ozdravi, iscijeli, da njegov Duh
obnovi, posveti i ucini savrsenim kao sto je to u Bogu. To je
predanje zivota. Sve sto prikazujemo Bogu, pobozanstvenjuje se,
preobrazava. Svecenik prikazuje kruh koji ce postati tijelo
Kristovo, a mi predajemo same sebe i sve sto nas okruzuje da
postanemo Tijelo Kristovo - Crkva.

joakime i te kako na korist nisam to znala sada znam

Da,to je u molitvi vjernika,znači zajedništvo je prisutno,a to što svećenik kaže nakon opće molitve svih vjernika, da u tišini sada ponaosobno svaki izreče u srcu molitvu za neku svoju nakanu,spada u duh zajedništva molitve...ona jest "osobna" molitva,molba,prošnja,no ona kao takova na poziv predsjedatelja misnog slavlja i jest osobna molitva,ali u zajednici okupljenoj u misnom slavlju,po redu i kanonu...


Manje više dragi moji, svaki na svoj način ste dali odgovor...u biti naglasak je bio,ono što nažalost većina radi...kad počinje sv.misa,još se meškoljimo,tražimo bolje i ugodnije mjesto za sjesti...trčimo da što prije stignemo na sv.ispovijed,još uvijek molimo započetu krunicu,kasnimo na sv.misu i odmah trčimo pred kip bilo sv.Ante ili koji drugi da se poklonimo,a ono već s ambona sluša se Riječ Božja...itd...znači ne poznajemo dovoljno dubinu i značenje sv.mise,kojoj s e trebaju ukloniti sve zapreke koje nas na bilo koji način "odvajaju"od sv.misnog slavlja...

Iako ovo spada u ponašanje na sv.misi,želio sam samo malo skrenuti pažnju u ovom vremenu,da kada dolazimo na slavlje sv.euharistije,svaku molitvu osobnu,šaputanja i ostale stvari treba ostaviti pred crkvom i usredotičiti se na misno slavlje...jedino tako i na taj način moći ćemo kazati da smo bili u zajedništvu s našim Gospodinom i s braćom svojom..

A što s e tiče mog konkretnog pitanja,vrijeme koje nam je dano da doista u tišini možemo porazgovarati s Isusom i izreći mu svo stanje naše duše i potrebe,ili jednostavno hvaliti i slaviti Ga,jest vrijeme nakon svete pričesti...vrijeme u kojem se vraćamo na svoje prvotno mjesto i u tišini nekoliko trenutaka razgovaramo s živim i prisutnim Gospodinom koji je sada u nama,u našem srcu,duši,u cijelom biću...

Inače u Rimskom misalu,postoji točan propis reda sv.mise u kojem stoji da se održava tzv.sveta šutnja(to je taj trenutak,to vrijeme,između mene i Isusa) i jako me žalosti,što nakon svete pričesti,svećenik odmah ustaje i nastavlja s misnim završnim obredom...a trebalo bi ostati u tišini kao zajednica i zahvaliti osobno Isusu...čast izuzecima,ali volio bih da je više toga i da na taj način uz osobnu zahvalu,dadnemo Isusu čast i slavu,što smo uopće mogli biti dionikom Njegova Stola,blagovati Njegovo Tijelo i Krv!

Eto,ispričavam se na malo podužem postu,nastavljamo s kvizom dalje...

upravo sam nedavno cula svecenika kako blago opominje da se postiva sveta sutnja, rekao je cak kako mu nije drago da se uvijek nadje netko tko misli da tu sutnju treba prekinuti, pa cak i kad je to sa Duso Kristova posveti me...ta sutnja je upravo propisana i lijepo je da je tako.