www.tebe-trazim.com

Dragi moji prijatelji,volio bih,da u ovom topicu,zajedničkim snagama,pokušamo na jednom mjestu,staviti neke podatke i znanje o povijesnoj,kulturnoj i društvenoj baštini onoga vremena,prije Isusa i u njegovo vrijeme,služeći se svom vrstom literature,kako bi nam naša Biblija bila još razumljivija.Sigurno da ste čitajući Bibliju,postavljali sebi mnoga pitanja,od tipa,o kojim s e tu narodima govori,kada i kako su živjeli,kada su se neki od navedenih događaja zbili?

Vjerujem da nas sve interesira, o arheologiji i Bibliji,o povijesti i razumijevanju Biblije,o životima obitelji,gdje su stanovali,što su jeli,kako su s e oblačili ,o raznim životinjama i biljkama,o mjestima u Bibliji,o narodima,ma sve ono što znamo i ne znamo,neka s e nađe na ovome mjestu,kako bi još više mogli proniknuti u sadržaj ove nam svete Knjige.Nadam se, da ćemo s e svi uključiti,pa ovdje možemo pronaći možda odgovore koji nam se već duže nameću a željeli bi nešto o njima znati.Vjerujem da ćemo svi zajedno u tome uživati....

Biblija i arhelogija

Dio inter.sa bibličarom prof. dr. o. Tomislav Vuk


Mnogi možda i ne znaju mnogo o biblijsko j arheologiji, možete li ukratko opisati o kakvoj je grani arheologi je riječ.

O. Vuk: Pojam biblijske arheologi je danas je potpuno zabačen među stručnjacima. Arheologija je zapravo zasebna znanost koja ima svoju metodu i svoj predmet istraživanja. Nema nikakve izravne veze s Biblijom. Biblijska egzegeza istražuje tekst, a arheologi ja materijalne ostatke civilizac ija. U multidisciplinarnom pristupu valja se služiti jednim i drugim da bi se dobila potpuna slika. Često arheologi ja donosi na svjetlo dana predmete, ali da bi se njih razumjelo, treba ih staviti u živi kontekst, a za to najbolje služi tekst, i obrnuto, da biste shvatili tekst koji govori o nekim predmetim a, morate znati kakvi su bili predmeti. Prema tome, jedno je navezano na drugo. To je dakle biblijska arheologija. Ona nam pomaže doći do životnoga konteksta u kojem su nastali tekstovi i u kojem su se oni prenosili.



Gora Sinaj


Oltar nakon pobjede nad Amalečanima


Lokacija Noine arke

Ebla i Biblija ( Drevni grad izranja iz zaborava )

Jedan članak objavljen 1976. u časopisu Biblical Archeologist izazvao je zanimanje bibličara.Stručnjak koji je dešifrirao tekst pločica iz Eble spomenuo je kao mogućnost da su na njima, između ostalog, navedena imena ljudi i mjesta o kojima je stoljećima kasnije pisala Biblija.Neki koji su si možda uzeli preveliku slobodu tumačenja onoga što je stajalo u tom članku počeli su pisat da je Ebla dala arheološki dokaz točnosti Prve knjige Mojsijeve ( Postanak ).

Isusovac Mitchell Dahood tvrdio je da ''glinene pločice iz Eble, rasvjetlj avaju nejasnoće u Bibliji''.On, je primjerice, vjerovao da bi se uz pomać tih pločica mogao riješiti '' problem starosti imena izraelskog Boga''. No, sada se ti tekstovi proučavaju s velikom objektivnošću. S obzirom na to da i hebrejski i eblaški pripadaju semitskim jezicima, ne može se isključit mogućnost da imena nekih gradova i osoba mogu biti slična ili identična onima u Bibliji. Ipak, to ne dokazuje da se ona doista i odnose na ista mjesta ili ljude. Budućnost će pokazati u kojoj će mjeri otkrića iz Eble, utjecati na izučavanje Biblije.







Grad s bogatom poviješću. Najdrevni ji gradovi gradili su se u naplavnim nizinama, poput one između rijeka Tigrisa i Eufrata, gdje je bila moguća intenzivn a poljopriv reda. Prvi gradovi spomenuti i Bibliji nalaze se u Mezopotam iji ( 1. Mojsijeva 10,10 ).

Ime ''Ebla'' po svemu sudeći znači ''bijela stijena'', što bi se odnosilo na vapnenački sloj na kojem je taj grad izgrađen. Izgleda da je taj lokalitet bio odabran jer vapnenački sloj ukazuje na blizinu izvorske vode, što je područje udaljeno od glavnih rijeka itekako važno. Količina oborina na području Eble nije dozvoljavala da se u većem omjeru uzgajaju žitarice, vinova loza i masline.No zemlja je zato bila dobra za uzgoj stoke, naročito ovaca.

Eblin strateški položaj-između mezopotamske nizine i sredozemne obale-pokazao se izvrsnim za trgovinu drvom, poludragi m kamenjem i metalima.Grad je upravljao područjem s oko 200 000 stanovnik a, od kojih je skoro desetina živjela u samom glavnom gradu, Ebli. Ostaci jedne velike palače svijedoče o sjaju tog razdoblja u eblaškoj civilizac iji.U palaču se ulazi kroz portal visok otprilike 12 do 15 metara.

Ona se sa vremenom nadograđivala, usporedno s rastom administracije. Dvorski službenici imali su iznad sebe složenu hijerarhi ju-kralju i njegovoj supruzi pomagali su ''knezovi i starješine''.Iskopavan jem je pronađeno preko 17 000 glinenih pločica i fragmenat a.Prvo bitno je vjerojatn o bilo preko 4 000 cijelovit ih pločica, koje su se nalazile uredno posložene na drvenim policama.

Ti dokumenti svjedoče o velikom opsegu trgovine koja se odvijala u Ebli. Naprimjer grad je trgovao sa Egiptom, kako pokazuju kraljevsk i simboli dvojice faraona. Pločice su ispisane uglavnom sumerskim klinastim pismom no neke su bile i na eblaškom, vrlo starom semitskom jeziku, koji se zahvaljujući tim dokumentima, može dešifrirati.Stručnjaci koji izučavaju orijental ni jezik iznenadil i su se kao su otkrili tako stari semitski jezik.


Tabela pomoću koje se dešifriralo semitsko pismo



Ove prično neugledne glinene pločice najsenzacionalnije su od svih novih otkrića pronađene u Elbi.
Datiraju iz 2300.god. pr.Kr.pokazuju da su se već tada rabila osobna imena dobro nam poznata
iz Biblije.

Kamen iz Rozete



Godine 1798. Egipat je zauzeo francuski vojskovođa i državnik Napoleon Bonaparte (1769. - 1821.). Godinu dana kasnije jedan vojnik njegove okupacijs ke vojske u selu Rozeta sasvim je slučajno kopajući rov pronašao ravni kamen od crnog bazalta na kojem su se nalazila tri natpisa. Gornji dio sadržavao je 14 redaka hijerogli fskog teksta, srednji 32 retka demotskog pisma, a donji 54 retka grčkog pisma. Jedan oficir je odmah pročitao grčki natpis sljedećeg sadržaja:

U Memfisu su se 196. g. pr. Kr. sakupili svećenici iz cijelog Egipta. Vijećali su o tome kakve će se počasti dati mladom faraonu Ptolemeju V. koji je mnogo učinio za hramove i svećenike. Odlučeno je da se u svakom hramu postavi po jedan kraljev kip s pločom na kojoj će se na tri pisma ovjekovječiti taj događaj.

Trojezični tekst na ploči odmah je privukao pažnju učenjaka koji započinju njegovo proučavanje. Egipatsko slikovno pismo, hijerogli fi, privlačilo je pažnju stručnjaka još od antike, ali kako je pismo izašlo iz upotrebe potkraj antike nitko nije znao njegovu tajnu. Početkom XIX. stoljeća nekoliko je stručnjaka (istovreme no pokušavalo naći odgovor što su točno hijerogli fi i kako se hijerogli fski tekstovi mogu čitati. Ipak najveći doprinos dešifriranju hijerogli fa dali su Englez Thomas Young (1773. - 1829.) i Francuz Jean-François Champolli on (1790.- 1832.).

Thomas Young je od rođenja bio čudo od djeteta. Naučio je čitati i pisati s dvije godine, a već kao četrnaestogodišnjak se služio s dvanaest jezika među kojima su bili i jezici Bliskog istoka. Nakon studija postao je liječnik. Kako ga njegova ljubav prema jezicima nikada nije napustila počeo se zanimati za povijest i jezik starog Egipta. Dugo je proučavao natpis na kamenu iz Rozete. Young je 1814. dokazao da demotsko pismo s kamena nije alfabetsk o, a primijeti o je i da su kraljevsk a imena zasebno označena ovalnim znakovima . Tako je naslutio tajnu hijerogli fa nekoliko godina prije Champolli ona, ali je zbog nemogućnosti daljnjeg financira nja morao napustiti svoja istraživanja.

Jean-François Champolli on već je od malena bio stručnjak za jezike. S dvanaest je godina znao osnove hebrejsko g i arapskog, a s vremenom je naučio čitav niz istočnih jezika. Studirao je na sveučilištu Grenoble gdje je već zarana proučavao egipatski i koptski jezik. Ubrzo je zavolio egipatsku povijest i kulturu o kojoj se tada još vrlo malo znalo. Još je tijekom studija u Grenoblu primijeti o da je koptski jezik mlađa verzija egipatsko g jezika. Već je 1808. g. identific irao 15 demotskih znakova s koptskim istoznačnicama. Nastavio je svoja istraživanja sve do 1822. g. kada je prvi puta objasnio metode svojeg rada. Dvije godine kasnije za vrijeme boravka u Torinu gdje je istraživao u tamošnjem muzeju (Museo Egizio) objavio je novu studiju u kojoj je objasnio sistem hijerogli fskog pisma.

Champollion je usporedbom nekoliko egipatski h spomenika s hijeroglifskim pismom i grčkog natpisa s Kamena iz Rozete uspio odgonetnuti ime Ptolemej i Kleopatra .Pronašao je slova p, t, l, m, i s, k, e, a, v, i te znak za slovo t. Na obelisku i na još dva predmeta pronašao je kraljevska imena Ptolemaio s i Kleopatra ukvirena ovalom (kartušama). Otkrio je da se egipatsko pismo sastoji od fonetskih i ideograms kih znakova. Primijetio je da je pismo kroz dugu povijest Egipta doživjelo neke promjene pa je tako nastalo hijeroglifsko, zatim pojednostavljeno hijeratsko i jednostavno demotsko pismo.

Pojava Izraelaca u Kanaanu

Kuća s četiri prostorij e (Hazor, 11.-10. st. p.n.e.)Arheološka nalazišta iz željeznog doba I (oko. 1200.-900. p.n.e.) svjedoče o novoj društveno-ekonomskoj prekretni ci na području Izraela i Palestine . Krajem brončanog doba dio gradova je uništen, a civilizac ija se posebno nastavlja u seoskim naseljima . Za ovo su razdoblje tipične kuće sastavlje ne od po četiri prostorij e, kameni silosi, te cisterne za vodu izdubene u stijeni (npr. u Hazoru). Počinje upotreba željeza, a zemlja se obrađuje na terasastim površinama.



Prema biblijskom izvještaju ovdje bi trebalo smjestiti dolazak Izraelaca u Kanaan i osvajanje zemlje, no nema arheoloških dokaza o nasilnom prekidu civilizacije mlađeg brončanog doba ili o širokim razaranjima. Nema niti pisanih izvora, izuzme li se Merneptin natpis. Naučnici općenito smatraju da se više ne može govoriti o stvarnom nasilnom osvajanju Kanaana, pa su preostale druge dvije teorije. Prva pretpostavlja sedentari ziranje nomadskog stanovništva, koje je moglo pristići i iz Transjora danije, a druga, vjerojatnija, pretpostavlja da je bila riječ o unutrašnjoj pobuni seoskog, već sedentariziranog, stanovništva.

S druge strane, teško je odrediti etnički sastav ovog novonastalog elementa u Kanaanu. Uz Izraelce, tu su još uvijek i Kanaanci, dok obalne i nizinske dijelove obitavaju Filistejc i, a možda i drugi "Narodi s mora".


Biblijski izvještaj o dolasku Izraelaca u Kanaan


Približan raspored izraelskih plemena... Prema Bibliji Abraham, praotac Židova doselio se iz planinskih predjela Mezopotamije u zemlju Kanaan. Živio je nomadskim životom, a bavio se stočarstvom. On i njegovi potomci bili su neka vrsta plemenskih vođa, patrijarha. Zbog teških uvjeta života i gladi u doba patrijarha Josipa odselili su se u plodni Egipat. Ondje su prihvatili sjedilački način života i počeli se baviti poljoprivredom. U novoj domovini su ispočetka živjeli kao slobodni seljaci, a pojedinci su se uspjeli uzdići i na visoke položaje u Novom kraljevst vu. Zbog rasta utjecaja ubrzo su došli u sukob s faraonima XIX. dinastije .

Kako bi se spasili od ropstva, oko 1235. p.n.e., pod vodstvom Mojsija ponovno kreću u seobu preko Crvenog mora (najvjerojatnije ovdje nije riječ o današnjem Crvenom moru) i Sinaja u Kanaan. Mojsije, čije historijsko postojanje nije potvrđeno, smatra se osnivačem židovske vjere. Prema Petoknjižju on je oslobodio Izraelce iz egipatskog ropstva, a Bog Jahve mu je na gori Sinaj objavio Deset zapovijed i i Zakon, utemeljivši židovski narod.


Nakon bijega iz Egipta Židovi su pod vodstvom Jošue stigli u Kanaan. Dolaskom u novu-staru domovinu uskoro su se sukobili s tamošnjim stanovnic ima Filistejc ima i Kanaancim a. Izraelska plemena zauzimaju svoja područja, a biblijski je opis o tome često idealan, te pojedinim plemenima pripisuje više teritorij a nego što je to realno bilo moguće. Osobito se to odnosi na područja istočno od rijeke Jordana, kao i na pripisiva nje Danu područja Šarona i Šefele (vidi: 12 izraelski h plemena).



Tokom dugotrajnih borbi sa starosjediocima na čelu naroda izdvojili su se suci, karizmatske plemenske vođe. Biblija donosi niz izvještaja o sukobima Izraelaca s Kanaancim a i Filistejc ima, a među njima posebno je značajan onaj koji opisuje pobjedu Izraelaca, predvođenih Deborom i Barakom nad Kanaancim a u Tanaku oko 1125. p.n.e.Iako je čitav izvještaj nastao tek negdje u 7. st. p.n.e., pobjednička pjesma koju sadrži u Knjizi o Sucima 5) nastala je nedugo nakon samog događaja, pa je time i najstarij i tekst u Bibliji.



Filistejsko naselje, Tel Qasile

Uspostava kraljevstva


Urbani razvoj u drugoj polovici 11. st. p.n.e. možda govori u prilog početka monarhijs kog uređenja među Izraelcim a. Biblija govori o kralju Šaulu, porijeklo m iz plemena Benjamina, no o njemu ne postoje nikakvi izvanbiblijski podaci.


Davidovo kraljevstvo

Na prelasku iz 11. u 10. st. p.n.e. nasljeđuje ga David, iz plemena Jude, koji je najprije bio kralj Jude u Hebronu, a po preuziman ju vlasti nad cijelim Izraelom prenio je svoje sjedište u Jeruzalem, dotada grad kanaansko g plemena j...sejac a. Iako su u Jeruzalem u poznati ostaci kako iz predizrae lskog, tako i iz izraelsko g razdoblja, nema tragova nasilnog osvajanja grada, a građevine iz željeznog doba I dolaze na vidjelo u posljednj im arheološkim iskapanji ma (nakon 2000. godine).

Davidov grad Jeruzalem


Na sličan način nedostaju i izvanbibi lijski podaci o Davidovu osvajanju Filisteje, Edoma, Moaba, Amona, kao i o svođenju Arama na vazalsku ovisnost.

Jasno je, međutim, da je u Davidovo doba izraelsko društvo doživjelo transform aciju iz labavog saveza plemena u pravu državu.




Salomonov o kraljevstvo

Davida nasljeđuje Salomon (sredinom 10. st. p.n.e.). Za vrijeme njegove vladavine gradi se prvi hram u Jeruzalem u, o kojemu danas nemamo materijal nih dokaza; zbog povoljnog položaja Izraela na dva glavna puta između Egipta i Mezopotam ije šire se trgovinsk i odnosi s okolnim područjima. O njegovoj moći, ili moći njegovih neposredn ih nasljedni ka, svjedoči nešto više arheoloških ostataka, osobito u vidu zidina Hazora, Megida i Gezera, te utvrda u pustinji Negev, što uključuje i veliko nalazište u Beer Ševi.

Gradska vrata u Megidu (10. st. p.n.e.)

Ipak, čini se da su ambiciozn i Salomonov i graditelj ski poduhvati doveli do preveliki h davanja, što je pak potaklo pobunu i konačnu podjelu kraljevst va pod njegovim nasljedni cima.



Podijelje no kraljevstvo



Biblijski izvještaji govore o sukobima nakon Salomonov e smrti (oko 922. p.n.e.), te o pobuni Jeroboama i sjevernih plemena, nakon čega se kraljevst vo dijeli na dvije države: Izrael (s centrima u Šekemu i Samariji), te Judu (s centrom u Jerusalem u).

Kraljevstvo Izrael obuhvaća teritorij e devet plemena: Zebulun, Jisakar, Ašer, Naftali, Dan, Manaše, Efraim, Ruben i Gad, dok kraljevst vo Juda obuhvaća teritorij e plemena Jude, Benjamina i Šimuna (čini se da je ovo pleme već bilo asimilira no u Judu).

Uz stvaranje nove političke vlasti na sjeveru, uspostavl ja se i novi kult sa svetištima u Betelu i Danu, o čemu postoje i čvrsti arheološki dokazi. Osobito je značajan hramski prostor na nalazištu Tel Dan na samom sjeveru Izraela, uz koji su nađeni žrtvenici, antropomo rfne figure, brončani ukrasi i spaljene životinjske kosti. O moći Sjevernog kraljevst va svjedoči i rast gradova s pripadajućim fortifika cijama, konjskim stajama (npr. u Megidu) i velikim skladištima (npr. u Hazoru), osobito iz 9. st. p.n.e., a to znači iz vremena kraljeva Ahaba, ili iz 8. st., to jest iz vremena Jeroboama II.

Židovski hram- Tel Dan, Izrael (9.-8. st. p.n.e.)

Južno kraljevstvo predstavl jeno je razvojem gradnje u Jeruzalem u, uokolo nekadašnjeg j...sejsk og grada, te dobro sačuvanim ostacima gradova i utvrda u pustinji Negev, osobito u Beer Ševi i Aradu, gdje je, uz uobičajene utvrde, nađen i mali židovski hram, čija je upotreba prestala u doba kralja Ezekije ili, vjerojatn ije, kralja Jošije (7. st. pr.n.e.), koji provodi vjersku reformu sa središtem u Jeruzalem u. Nedaleko od Arada nađen je i hebrejski natpis koji u blagoslov u spominje "Jahvu i njegovu Ašeru" (žensko božanstvo plodnosti), što govori o religijsk om sinkretiz mu toga doba.

U oba kraljevst va počinje se stvarati pisana predaja vjerskog sadržaja, koja će činiti temelj buduće Biblije. U Izraelu djeluju proroci Amos i Hošea, a u Judi Izaija i Mihej. Neki dijelovi biblijski h knjiga koji nose njihova imena potiču iz tog vremena.

Sredinom 9. st. počinje rast Asirije pod Asurbanip alom II. (883.-859. p.n.e.) i Salmanasa rom III. (858.-824. p.n.e.), a sve više slabi utjecaj Egipta na ovim prostorima.