Pročitajte!
Vassula o proroštvima
(nakon nesreće tsunamia u Sjeverno-istočnoj Aziji, u prosincu 2004.)
U ovom članku istaknut ću proroštva koje nam je Bog dao podsjećajući nas na svoj poziv na pokajanje i ljubav, proroštva koja govore o dvama tornjevima u New Yorku i sada o tsunamiu u Aziji koji je odnio stotine tisuća života, od kojih su većina bila nevina djeca.
Sigurna sam da svatko od vas moli za one koji su preživjeli i da ste sudjelovali u donacijama koje prikupljaju vaše crkve. Strašno je gledati, iz minute u minutu, bol i patnju ljudi raznih naroda koji su izgubili svoje ljubljene, osobito kad se radi o djeci. A onda ostajemo u strahopoštovanju pred nekim čudesima koja su se dogodila, kao madrac koji je plivao s dvadesetodnevnim djetetom, ili maleni dječak Šveđanin, koji je pronađen, i mnogi drugi.
Možda je taj fenomen natjerao neke ljude da shvate kako smo mi pred Bogom ništa, kako naš život zavisi o Bogu, a ne o nama. Mi ne možemo ništa bez Božje pomoći.
Nažalost, kad se nesreće takvih magnituda događaju, odnoseći tolike nevine živote, neki će prije okriviti Boga nego grješni ljudski rod. Za mnoge će to možda biti jedino vrijeme kad će se sjetiti Boga, ali će o Njemu govoriti u srdžbi i tako još više vrijeđati Boga. Istodobno bol i žalost prisile ponekad ljude da kažu nešto što i ne misle. Moramo se moliti za ta slomljena srca da ih Gospodin utješi.
Kad me netko jednom upitao zašto dobri ljudi i djeca moraju trpjeti čak i umrijeti, pitala sam Gospodina o tome. Odgovorio je: "Ako umirete, to je zbog vašeg otpadništva…" što znači da mi sami navlačimo patnju na sebe. Zbog svoje grješnosti mi sami sebe uništavamo, natjeravši čak i prirodu da se okrene protiv nas. Majka Terezija, kad su joj jednom postavili to isto pitanje, odgovorila je da se život uzima od dobrih ljudi i nevene djece zato što su oni spremni za ulazak u Kraljevstvo Božje. U Svetom pismu Krist objašnjava to ovako: (Lk 13, 1-5)
"U isto vrijeme dođu neki te izvijeste Isusa o onomu što se dogodilo Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. On im reče: 'Mislite li da su ti Galilejci, jer tako nastradaše, bili veći grješnici od svih ostalih Galilejaca? Ne to, velim vam! Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti. Ili mislite da onih osamnaest, na koje se sruši kula u Siloi i pobi ih, bijahu grješniji od svih stanovnika u Jeruzalemu? Ne to, velim vam! Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.'"
Kad Bog govori, kao što to čini u ovim porukama Pravi život u Bogu, to je zato da bi posavjetovao svoj narod i privukao ih bliže k svojemu Srcu. Kad Bog govori mi moramo slušati i poštivati njegova kazivanja. Kad Bog govori, on govori da bi nas ispravio i posavjetovao nas. On govori, a mi moramo slušati sagibajući svoje tvrde vratove, sviđalo nam se to ili ne. Oholost je korijen nevjere koja odbija slušati. Kao otac, Bog koji jest naš Otac, prekorit će nas zbog naše pobune i naše ravnodušnosti prema Njemu, ali nas neće napustiti niti nas obeshrabriti, podići će nas i dati nam nadu da bi okrijepio našu vjeru. U isto vrijeme Bog dolazi k nama zbog svojega beskrajnog milosrđa kako bi nas upozorio da nas, ukoliko se ne obratimo i ne živimo sveto, očekuju nevolje. Bog ne želi da mi trpimo i zbog toga u svojemu neizmjernom milosrđu poduzima svako sredstvo da bi došao k nama i upozorio nas, jer sve će se zlo svaliti samo na nas, a ne na njega.
"Svakoga dana vašega života, naraštaju, moja je milost bila otkrivana i, budući da ja obasjavam cijelu ljudsku rasu kako bih je doveo da sklopi mir sa mnom i s bližnjima, tako će i ljudi sami između sebe sjati, samo ako budu slušali mene…" (6. siječnja 2003.)
Kad čujem kako ponekad ljudi vrijeđaju Boga u njegovoj pravednosti, vikala bih: Krivovjerje! Bog je Bog ljubavi, ali također i pravednosti. U Svetom pismu piše da je Božja strogost velika koliko i njegovo milosrđe. Neki kažu: "Ne vjerujem da ova nadahnuća dolaze od Boga, jer su previše apokaliptična!" Kad nas Bog upozorava, otkrivajući nam jasno što bi se moglo dogoditi ako se ne promijenimo, te ljude bih upitala: "Možeš li se suočiti sa Sudnjim danom bez straha?" Što je bilo s Ninivom? Nije li ih Bog opomenuo po Joni? Bog nije želio uništiti taj veliki grad, nego je poslao svojega proroka da ih opomene. A oni su poslušali i postili. I grad nije bio uništen.
Jedno od mnogih primjera iz Svetog pisma kako Bog reagira u vrijeme pobuna i otpadništva jest i ovo iz Jeremije 4, 23-28. Jeremija kaže:
"Gledam zemlju, pusta je, evo i prazna, nebesa: svjetlost im iščezla. Gledam brda gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. Gledam: evo čovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga . Da, ovako govori Jahve: Sva će zemlja biti poharana, ja ću joj zadati posljednji udarac. Na to će se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore potamnjeti…"
Bog nas upozorava neprestance da mu se vratimo i pomirimo s njime i jedni s drugima. Krist moli svoju Crkvu da se sjedini. On sada već 20 godina poziva svoje pastire na pokajanje i pomirenje donoseći jedinstvo sjedinjenjem datuma Uskrsa. Cijeli svijet propada u svojemu zlu i raskolništvu, kršeći ne samo Božji Zakon, nego sve što je sveto, neprestance vrijeđajući Boga. Zašto je onda itko iznenađen kad se u ova vremena tame povećava milost Duha Svetoga da bi nam pomogao? Ali Tama opet progoni Svjetlost! Zaprjeke, progoni, optužbe, izrugivanja, klevete, zabrane i objede mnogi su ljudi sipali sve ove godine, uveliko otežavajući ovo poslanje, dok sam pokušavala svjedočiti i prenijeti svijetu Riječ Božju. Mnogi od tih ljudi mislili su kako čine svetu dužnost prema Bogu…
U Svetom pismu pisano je: "U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog" (Iv 1, 1). "Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet. Bijaše na svijetu i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše" (Iv 1, 9-11).
Sve ove godine Gospodin pokušava probuditi u svima nama pravo shvaćanje te stalno ponavlja i podsjeća na ono što je rekao u prošlosti po svetim prorocima i u svojim zapovijedima. On upućuje, kao i naša Presveta Majka, poziv na pokajanje, mir, ljubav, jedinstvo i na život molitve. Gospa je došla i stalno dolazi u svijet da prosvijetli sve one koji su skrenuli na stranputicu, ali do dana današnjega malo ih je prepoznalo njegovu milostivu nazočnost i još manje ih je prihvatilo njegov poziv. On nije propustio doći prvo u svoj posjed, k svojima, ali tijelo u tvrdoći srca i skeptičnosti opet odbija Ljubav. Do dana današnjega malo je onih koji su ga potpuno prihvatili u njegovu milosrdnom pozivu i pokajali se, dopustivši mu da vlada u njihovim srcima.
Danas svijet ima isti stav kao što je imao faraon u svojoj nepopustljivosti i nevjeri, odbija sve što je sveto. Drugi pak, kaže Gospodin, ponašaju se gore od žitelja Sodome i Gomore. Sve ove godine Krist Gospodin moli svoju Crkvu za mir, pomirenje i sjedinjenje među pastirima. On im govori, svojim vlastitima. Ali do dana današnjega sjedinjenje nije prihvaćeno. Namjesto toga mnogi od njegovih pastira rugaju se njegovim riječima danim u ovim nadahnućima, ismijavajući njegovu intimnu ljubav i u svojim otvrdnulim srcima odnose se prema riječi "sjedinjenje" kao prema neprijatelju. Ti isti na rubu su propasti, a ipak oni idu dalje svojim putem radeći po svojoj volji.
Kad je Riječ Tijelom postala svijet ga nije poznavao. Kad je otišao k svojemu narodu, nisu ga prihvatili… U naše vrijeme on se učinio dostupnim svakom ljudskom biću ali mnogi preziru njegove putove i kazivanja. Nema razlike između onoga kakav je svijet bio tada i ovoga kakav je danas, odbijanje i nevjerovanje je ono što oni nose u svojim srcima. Gospodin kaže svojim pastirima:
"Ozbiljno pitam svakoga: Što si učinio sa Svetim pismom? Sveto je pism zrcalo koje mene zrcali! Pa kako onda, ako kažeš da znaš Sveto pismo, ne prepoznaješ moj govor? Kako onda tako lako protusloviš istini? Kažem ti, ako ti sada mene ne prepoznaješ u ovim mojim kazivanjima, to jednostavno znači da ti ne poznaješ ni mene niti razumiješ Sveto pismo, koje je ključ Duha Svetoga.
Kad netko od vas kaže: 'Nama ne treba ta proročka objava, nismo obvezni to slušati niti čitati zato što je nama Sveto pismo dovoljno i mi možemo naučiti sve znanje iz njega,' ja vas u toj vašoj sumnjičavosti pitam: Znate li vi zašto ne vjerujete? I znate li zašto ste toliko ravnodušni i odlučni zatvoriti svoje srce? Znate li zašto ne tražite ništa iznad toga?
To je zato što nemate Duha Svetoga koji vas može podići iz vaše tame u svoju svjetlost, obasjati vašu dušu da vidi Sina, zajedno s Ocem, kako vam se pokazuju! Duh Sveti udahnuo bi u vas uskrisujući dah koji bi vas okrijepio dajući vam život u meni!
Može li duša koja je mrtva razumjeti Sveto pismo i živjeti po njemu ako je mrtva? Da si ti razumio Sveto pismo da je ono zrcalo koje zrcali moju sliku, ne bi rekao: 'Sveto je pismo dovoljno za mene!'
Ne, prijatelju moj! Sveto pismo nije dovoljno ako ne posjeduješ Duha Svetoga! Po svjetlosti Duha svetoga razumije se Objava. I sve što je u Svetom pismu izgledalo kao nedokučiva tajna, i zapečaćeno, postalo bi poznato i jasno. Zato što bi vam od Duha Svetoga bio dan ključ znanja!" (13. studenoga 2001.)
Poslije, drugi poziv. Krist pita svoje pastire: "Kad u vaše vrijeme ja govorim, a pastiri ne slušaju i ne vjeruju da ja interveniram, oni su kao što Sveto pismo kaže: 'Naši su čuvari slijepi! Oni ništa ne primjećuju… Svi oni idu svojim putem, svatko za svojim probitcima…" (7. kolovoza 2002.)
A onda ima onih koji bi Božjoj glasnogovornici rekli: "Ako tebe šalje Bog ili ako riječi koje nam kazuješ dolaze od Boga, dokaži svoju poniznost, sakrij sebe i sva ta kazivanja! Prestani pokazivati sebe, a i ta kazivanja, po svijetu!" (7. kolovoza 2002.)
Ali Gospodin kaže: "Tim ljudima odgovori ovako: 'Ja ne želim da budem poput lošega sluge koji je sakrio svoj talent, a potom bio proklet zato što ništa nije učinio! Naprotiv, ja umnožavam svoje talente i dajem slavu Bogu koji mi ih je povjerio! Ja ću prenijeti ne samo na ovaj naraštaj to divno čudo, nego će anđeli nositi ove riječi Božje i nastavit će širiti ih poput kiše sjemena bacanog odozgo svim budućim naraštajima da se obnovi Božje stvorenje i ukrasi Crkva; da zasladi usta svoje djece i otvori im usta da ga hvale; da otvori njihove oči i učini ih kadrima promotriti svoje srce!
Gospodin me je cijelu opečatio Božanskim Imenom i ja se ne bojim! Ja sam njegova glasna knjiga koja objavljuje iste istine koje nam je naš Gospodin dao! Tako, ništa nije novo, nemam ništa novoga što bi bilo moje, braćo, nego sve što mi je rečeno dolazi iz Božanskog znanja i iz usta Trojedinog Boga!' To je ono što ćeš im reći u moje Ime!" (7. kolovoza 2002.)
Unatoč tim riječima oni nastavljaju s progonima i zabranjivanjima Riječi Božje kako se ne bi obznanila svim njegovim stvorenjima, Riječ koja može voditi mnoge narode k pokajanju, obraćenju i vjeri, predstavljajući Boga popustljivim, kao što bio prema Ninivi. Evo još jednog upozorenja:
"A što se tiče onih koji još nisu primili moj pohod, čekaju ih teške muke. Dan Gospodnji doći će i na njih! I kakav će to biti dan? Ja ću biti hitar u pokazivanju svojega milosrđa, pod uvjetom da se pokajete… Pokazat ću svoje milosrđe i skupiti sve vas sa svih strana pod svodom nebeskim!
Ali prije toga, ja autor ovog Himna ljubavi kažem vam: ako se svijet u svojoj grješnosti ne okrene k meni, kajući se, ako na zlo ne počne uzvraćati ljubavlju, ono što vam se svima može dogoditi, nadilazi sve povijesne rekorde očišćenja!
Nema gorljiva kajanja, nema prave grižnje savjesti… Narodi su u metežu, a njihova su dostignuća mjera njihova bezboštva… Cijela će Zemlja trpjeti ako ne čujem iskreni vapaj pokajanja! Ah, a oni koji stoje za govornicama proglašavajući mir te kako i na koji način čovjek može ustanoviti mir među ljudima, isti su oni koji krše moje zapovijedi i u ratu su sa mnom! Kako oni očekuju u svojemu iskrenom razmišljanju da bi mogli donijeti mir?" (30. rujna 2002.)
A godine 1991., 11. rujna, točno deset godina prije velike nesreće dvaju tornjeva u Americi, Gospodin nas je, gledajući s nezadovoljstvom na Zemlju, upozorio ovim riječima:
"A ja sa svoje strane gledam dolje na današnji svijet. Gledam narod za narodom, moleći dušu za dušom za nešto malo topline, za nešto malo velikodušnosti i ljubavi. Ali veoma, veoma ih malo uživa moju naklonost. Veoma malo braće živi svetim životom. A dani lete i sati su sada već izbrojeni do velikog uzvrata (…)
Isus je iznenada promijenio ton te nakon stanke od nekoliko sekunda, dubokim glasom, koji je izazvao strahopoštovanje kod mene, rekao:
"Zemlja će drhtati i tresti se. I svako zlo ugrađivano u kule (kao kula babilonska), srušit će se u hrpu krša i pokopati u prahu grijeha! A odozgo, Nebesa će se zatresti i temelji Zemlje zaljuljat će se… Iznenada ću se pojaviti na otocima, morima i kontinentima, s grmljavinom i vatrom.
Pozorno slušajte posljednje riječi moje opomene. Poslušajte. Još uvijek ima vremena. Čitajte naše Poruke i prestanite biti podrugljivi i gluhi kad Nebesa govore (…)
Uskoro, sada već vrlo uskoro, Nebesa će se otvoriti i vi ćete ugledati SUCA!"
Dana 11. rujna 2001. svijet je bio prestrašen rušenjem dvaju tornjeva koji su odnijeli tolike živote, među njima mnogo nedužnih ljudi. Strašne apokaliptične scene pokazane su svijetu i, unatoč tom užasu koji nas je zadesio, namjesto istinskog okretanja k Bogu i kajanju, svijet je postao gori nego je bio prije i pripravan za rat. Namjesto shvaćanja da se to dogodilo zbog naših pogrješaka, grijeha, krivice, otpadništva i opće svjetskog odbijanja Boga, nastavili smo slušati Sotonu i ići radije njegovim putom nego putom koji nam Bog pokazuje.
Dana 24. prosinca 1991., uoči Kristova rođenja, Krist, koji je bio veoma povrijeđen, dao nam je ovu poruku:
"Danas dolazim i nudim mir cijelom ljudskom rodu, ali ih vrlo malo sluša! Danas dolazim nagoditi se o miru i s porukom ljubavi. Ali mir koji ja nudim, zemlja oskvrnjuje. A ljubav koju im dajem, ismijavana je i izrugivana u ovoj uočnici mojega rođenja! Ljudski rod slavi ove dane bez mojega svetog Imena. Moje je sveto Ime ukinuto. I oni uzimaju ovaj dan mojega rođenja kao veliki praznik dokolice, klanjanja idolima. Sotona je ušao u srca moje djece, jer ih je našao slabe i uspavane. A ja opominjem svijet…"
Krist nam pokazuje koliko je povrijeđen kad slavimo Božić okupljajući svoju obitelj bez sjećanja na pravi razlog, na Kristovo rođenje.
Na Božić svaki kršćanin pozvan je slaviti Kristovo rođenje slaveći njegovo sveto Ime i odlazeći u crkvu. Mnogi u svojem otpadništvu slave i klanjaju se božićnom drvcetu, izmjenjuju darove, jedu dok im ne pozli i zabavljaju se do ludila.
Nakon toga dana bilo je nekoliko upozorenja. Ali mislim da ova tri, dolje navedena, govore o tsunamiu koji se dogodio u Aziji 26. prosinca 2004. Prvo upozorenje je čak iz 1987., od 10. rujna:
Napisala sam: "Nenadano me je Isus podsjetio na san koji sam sanjala prošle noći, a koji sam zaboravila. To je bilo viđenje, što sam poslije shvatila, a ono se u snu okrenulo na zlo. Zatim je Gospodin rekao:
"Slušaj, dao sam ti da doživiš to viđenje u svom snu, da budeš sigurna. Ne, nema bježanja!"
Napisala sam: " Sjetila sam se kad sam vidjela da dolazi neki divovski val, pokušala sam pobjeći i sakriti se, premda sam znala da je to nemoguće." Zatim sam upitala Gospodina: "Ali zašto, ako nas voliš? Zašto?" Odgovorio je:
"Poznat sam kao Bog ljubavi, ali i kao Bog pravednosti."
Upitala sam: "Što možemo učiniti da to zaustavimo?"
Bog je odgovorio:
"Od svih vas zahtijeva se golema zadovoljština. Sjedinite se i budite jedno. Ljubite jedni druge. Vjerujte u mene. Vjerujte u moje nebesko djelovanje, jer ja sam uvijek među vama."
Vijesti oko tsunamia šokirale su i sve nas zastrašile, ali nitko ne može reći da nam Bog nije slao opomene. Kad su upozorenja slana po onim izabranima, po glasnogovornicima, mnogi su govorili: "Ne trebaju nam ta upozorenja; nalazimo utjehu u svetim knjigama crkvenih otaca i u Bibliji. A nikad ne prestajemo prikazivati žrtve i molitve, pa što bi nam Krist mogao još reći osim onoga što nam je već dao?" I zatvaraju svoje uši.
Drugo upozorenje dano nam je 18. veljače 1993.:
"Gledaj, dolaze dani kad ću doći s gromom i ognjem. Ali, na svoju žalost, naći ću mnoge od vas nesvjesne i u duboku snu!
Svijete, šaljem vam nositelje poruka jednog za drugim da probiju vašu gluhoću. Ali, već sam umoran od vašega odbijanja i vašega mrtvila. Tako sam već umoran od vaše hladnoće! Umoran sam od vaše drskosti i krutosti kad se trebate okupiti zbog sjedinjenja. Već ste ispunili i prevršili čašu mrtvila, omamljeni svojim vlastitim glasom suprotstavili ste se mojemu glasu.
Ali to neće biti zauvijek! Uskoro ćete pasti, jer ste se suprotstavili mojemu glasu glupim zavođenjima svojega glasa. Naravno, moja je Crkva u ruševinama zbog vaše podijeljenosti (…) Zemlja će se zatresti i kao prostrijeljena zvijezda zvrtjet će se oko sebe, čupajući planine i otoke iz svojih mjesta. Čitavi će narodi nestati. Nebo će iščeznuti kao knjiga koja se smota kao što si ti, kćeri, vidjela u svojemu viđenju. Velika će tjeskoba zahvatiti sve stanovnike. I jao nevjernicima!
Čuj, ako ti ljudi danas kažu: 'Ah, ali živi Bog imat će smilovanja prema nama. Tvoje proročanstvo nije od Boga nego od tvojega vlastitoga duha,' reci im: Premda tvrdiš da si živ, ti si mrtav! Tvoje te nevjerovanje osudilo. Zato što si odbio povjerovati u moje vrijeme milosrđa i priječio si širenje mojega glasa po mojim glasnogovornicima da se upozore i spase moja stvorenja…"
Prema znanstvenicima, kad se potres dogodio ispod mora, cijela se zemlja potresla, stala za djelić sekunda i izašla iz svoje normale osi. Otok Sumatra, a također i ostalo otočje pomaklo se nekoliko metara sa svojega prvobitnog mjesta. U prvi mah se mislilo da je jedan otok potpuno nestao, ali su ga onda otkrili na drugom mjestu.
A onda, 7. veljače 2002. došlo je od Boga ovo posljednje upozorenje. Evo nekih dijelova:
"Moja carska vladavina na vašim je vratima, a jeste li vi spremni primiti me? S bogatim darovima i s kraljevskom rasipnošću postavio sam banket duhovne hrane da oživim vaš duh! Dok sam bio tamo, čekajući na vas da vas hranim svojom vlastitom rukom kako bih vas spasio od smrti odbili ste doći naprijed. Dakle, s obzirom na vašu nesklonost k istinskoj metanoji, i tomu kako ste pokazali neprijateljstvo prema mojim opomenama, oni prijašnji prizori plača koji su se dogodili [1] nisu ništa u usporedbi sa žalosnim jutrima koja stoje pred vama. Žalosna jutra koja će biti navučena vašom vlastitom rukom!
Vaš narod živi u potpunoj suprotnosti s cijelim mojim zakonom ljubavi koji se razlikuje od vaših čudnih zakonskih sustava, zakona kojima se čine najogavniji zločini do točke ugrožavanja ne samo zemlje nego i stabilnosti cijeloga svemira!
(…) Danas sa žalošću gledam odozgo kako se vaša djela okreću protiv vas. Svijet već kuša plodove svojega prokletstva, izazivajući prirodu da se grčevito pobuni, navlači na sebe prirodne katastrofe, guši se svojim vlastitim spletkama! Ja sam vas dozivao sada već godinama, ali veoma malo ih je obratilo pozornost.
To očišćenje koje je sada poput biča nad vama, naraštaju, mnoge će privući k meni. A oni koji su odgurnuli moja opominjanja vratit će mi se u svojemu očaju…
Kao što proroštvo govori, to se dogodilo u ranim jutarnjim satima. Gospodin nas upozorava da, zbog našeg otpadništva, mi ugrožavamo svemir – ne samo Zemlju, nego cijeli svemir, izazivajući prirodu da se pobuni protiv nas.
Ali to nije sve! Gospodin nas upozorava na još gori događaj koji će doći ukoliko ne promijenimo srca i ne vratimo se Bogu. Gospodin kaže:
"Vidiš li kćeri, uskoro ću pokazati i svoju pravednost. Moj plan ima svoje određeno vrijeme. Moji milosrdni pozivi također imaju određeno vrijeme. Kad jednom to vrijeme milosrđa svrši, ja ću pokazati svima, dobrima i zlima, da je moja strogost velika kao i moje milosrđe. Sve stvari koje sam pretkazao, sad će brzo proći. Ništa neće izostati…" (19. veljače 1993.)
Dana 18. veljače 1993. Bog nas upozorava govoreći:
"Šesti pečat uskoro je slomljen i svi ćete biti zaronjeni u mrak i neće biti osvjetljenja za dim razasut iz ponora. Bit će to kao dim iz goleme peći, tako da će sunce i nebo potamnjeti. A iz svoje Čaše pravednosti učinit ću da sličite na zmije, otrovnice. Po trbuhu svojemu puzat ćete i zemlju jesti u tim danima mraka. Pritisnut ću vas o zemlju da vas podsjetim kako niste ništa bolji od otrovnica…
Gušit ćete se i daviti u svojim grijesima. U svome ću bijesu gaziti po vama. Zdrobit ću vas u svome gnjevu!
(…) Kad dođe čas tame pokazat ću vam vašu nutrinu. Izokrenut ću vašu dušu iznutra. I kad ugledate svoju dušu crnu kao ugljen, ne samo da ćete osjetiti strah kao nikad prije, nego ćete se tjeskobno udarati u prsa, govoreći da je vaša tama daleko gora od tame koja vas okružuje.
(…) Učinit ću da ljudski život bude rjeđi nego ikad. A onda, kad se moja srdžba stiša, postavit ću svoje Prijestolje u svakome od vas. I zajedno, jednim glasom, jednim srcem i jednim jezikom, hvalit ćete mene, Jaganjca!"
Dano nam je vrijeme, još jednom, da se pokajemo prije no što ovo proroštvo dođe na nas. Premda Bog kaže "kako se ništa ne može oduzeti", mi još uvijek možemo umanjiti snagu toga biča molitvom, kajanjem i mijenjanjem života da živimo sveto. Pozvani smo da vodimo Pravi život u Bogu. Bog se može popustiti, kao što je bio popustljiv prema Ninivi.
Nadahnuća Pravog života u Bogu nisu proroštva zla i propasti. Bog nam ih daje u ova vremena milosrđa da bi nas preoblikovao. To je poziv uzvišene Božje ljubavi. Bog neće dopustiti zauvijek da vrijeđamo njegovo Sveto Ime. To je razlog zbog kojeg dolazi u svojemu milosrđu, da nam dâ mnoga upozorenja.
Bog vas sve blagoslovio,
U Kristu,
Vassula
više na www.tlig-hr.hr
Login
FAQ
Chat
Traži
