www.tebe-trazim.com

Ovo mi ružno uzvuči - čip

Vjeko, želim pohvaliti tvoju revnost za Boga!!!
Drago mi je da si se odvažio i čini stvari u koje vjeruješ.

P.S. da naravno da nije dobro da bilo tko na nas polaže ruke, ali valjda znamo gdje i kod koga idemo-da li je ta osoba pravi, istinski, vjerujući kršćanin čiji život svjedoči u prilog toga ili nekakav otpadnik, vrač i sl. A to na koji dio tijela ćemo dozvoliti da nam netko položi ruke nije od ključne važnosti jer ako će kroz polaganje ruku prenijeti Božju silu prenijet će je odakle god, a ako će prenijeti zlo prenijet će ga podjednako kroz nogu, ruku ili glavu! Bitno je spriječiti u tom slučaju da zlo uđe ma odkuda god da bi ušlo! Nema to veze!

zato i je čip

Hvala hvala. Moram ja još puno učiti, zapravo prakticirati

Što se tiče polaganja ruku moje mi iskustvo govori da Bog govori preko onih koji su mu otvoreni.Ja imam iskustvo gdje sam položio ruke na svoju bolesnu majku i koja je momentalno ozdravila.Inače joj je tad bilo 80 god.Hvala Bogu i dan danas je živa i zdrava a bila je dvaput šlagirana.Mislim da Bog nije ograničen na ovoga ili onoga.Duh Sveti puše tamo gdje hoće.

Mislim da sam to negdje čula ili..pročitala, da autoritet nad djetetom imaju samo Bog i roditelji pa i obratno djeca na roditelje.
Moć prokletstva i blagoslova.
Nitko ne smije polagati ruke na glavu i obratno osim svećenika i roditelja znači krvno srodstvo.
Primjer:

Jedan otac je rekao svojoj kćeri da ima ružne oxs noge i s godinama su se njene noge sve više i više iskrivljavale sve dok jednog dana nije došla ocu i rekla: "Oče, blagoslovi moje noge" (on je mislio da je luda) ali ipak je to učinio. iI gle čuda noge su se ispravile.
Roditelj ima vlast nad djecom prokletstva i Blagoslova isto kao ono..nikad ništa o tebe, beskoristan si i djete to nesvjesno prima. ali isto tako imaju moć to i poništiti.
Tako i djeca na roditelje.
Uz sve to i opraštanje naravno

Kad me je Bog pozvao na prvi seminar koji je vodio Pro.Tomislav Ivančić bio je onaj koji me totalno okrenuo reklo bi se naglavačke.Isto kao što se desilo Sv. Pavlu a i moj je život bio sličan njegovu.Pa da posvjedočim još nešto u vezi polaganja ruku i proslavim Gospodina.Prije deset dana na radnom mjestu u noćnoj smjeni radio sam .Tu noć došla je jedna kolegica sa takvom mučninom i povraćanjem na posao dabi rekla
šefu negdje oko jedan sat noći da joj zove hitnu da nemože više izdržati.Jedan kolega joj je rekao da ode do mene da ću je ja izmasirati.
Došla je i rekla poslao me Mijo tebi da me izmasiraš.Dok je pričala što joj je položio sam ruke na nju bez masiranja i zatvorio oči te sam se počeo moliti ujednom trenutku mi je rekla Isuse pa kroz moje cjelo tjelo kao da je prošla struja već mi je sad bolje.Nakon pet minuta ona je bila potpuno zdrava bez ikakvih tegoba.Počela je po firmi pričati kako sam ja njezon spasitelj a ja kažem samo zahvali Isusu jer ja nemogu ništa i nikoga ozdraviti.Sve što činim to je vršim njegovu volju on je svemogući vladar i Bog.
SORA SORA

Sine moj u bolesti ne budi potisten,vec se Bogu moli jer on zdravlje daje.
Za mene je to jos uvjek komplicirano jer ovdje gdje zivim nema toga,a tamo gdje sam rodjena prije nije bilo.zato trebami vremena da shvatimto.
Bog zeli da se neumorno borimo protiv svake bolesti,i sigurna sam da se svaka bolest ne moze sa polaganjem ruku izljeciti.
Ja mislim i kada bi cak dobila tu milost da mogu da ljecim,prepustila bi drugima da oni posvjedoce...
Puno puta sam posvjedocila kada sam molitvom izmolila,i kada su drugi za mene izmolili....
Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usvrsuje...

Danas je polaganje ruku silno u modi. Njemu pojedinci, pa i neke skupine vjernika, posvećuju veću pozornost i pridijevaju veću važnost nego Euharistiji. U najavi, bolje rečeno, u reklami jednog molitvenog skupa s polaganjem ruku pisalo je "a služit će se i Euharistija"...? Nek se najavi da će biti polaganje ruku, tada se hrpimice trči na takve skupove. Pune se dvorane. Tko ne bi išao na takve skupove? Što reći o toj pojavi i praksi?

Polaganje ruku ne postoji samo u kršćanskim vjerskim zajednicama, nego i u drugim (vjerskim) zajednicama, duhovnostima, pokretima i praksama, npr. u reikiju. Ono nije nešto novo, naprotiv, spominje se na stranicama Biblije i Starog i Novog zavjeta. Označavala je istovremeno i blagoslov i zagovor. Onaj koji polaže ruke na drugoga moli da siđe na nj Gospodinova milost, njegov blagoslov. Ruke su simbol snage i moći, ali u isto vrijeme zaštite, nježnosti i utjehe. Jakov je položio ruke na Efraima (Post 48,14-15), Mojsije na Jošuu (Br 27,18-20), Isus na gubavca (Mk 1,41-42), Ananija na Savla (Dj 9,10-11)...
I u nas je običaj, prema toj biblijskoj tradiciji da roditelji polažu ruke na djecu, znanci na bolesnike, roditelji na mladence ili na sina mladomisnika.
Polaganje ruku može biti blagoslovina (sakramental), učinci koje ovise o Božjoj volji i o nutarnjem raspoloženju onih koji je primaju.

Prije svega valja dobro razlikovati "privatno" od "javnog" polaganja ruku. Svatko može položiti ruke na bolesnika i u molitvi poželjeti mu zdravlje, ili djetetu poželjeti sreću.
Međutim, drugi je slučaj kad je riječ o kakvoj molitvenoj zajednici, o "crkvi", shvaćenoj u pravom smislu te riječi, tj. o zajednici vjernika. Kad obavljamo tu gestu, uključujemo Crkvu i polaganje ruku postaje služenje kršćanskoj zajednici. U molitvenoj skupini, budući da djelujemo u ambijentu Crkve i prema vjernosti prema Isusovoj Riječi "u moje će ime polagati ruke" (usp. Mk 16,17), ruke mogu polagati samo oni koji su za to dobili posebni mandat.U svakom ljudskom organizmu, kakav god on bio, potrebna je bar minimalna društvena organizacija, red, struktura. To vrijedi i za Crkvu, u kojoj postoje norme ponašanja.
Drugim riječima, kad nema reda slabi zalaganje, članovi odlaze, skupina se raspada. To vrijedi i za službu polaganja ruku i za izvršavanje karizmi, kao što su dar prorokovanja, znanja i liječenja. Te darove treba podvrgnuti prosudbi Crkve kao zajednice. Nekoliko praktičnih pravila
Svaka osoba koja prakticira polaganje ruku mora se pripraviti molitvom. Tá, ne polažemo ruke u svoje ime nego u ime Isusa, kao što je on sam rekao "u moje će ime polagati ruke" (usp. Mk 16, 17). Kao poslužitelj Gospodinov, što bude više rastao Gospodin u njemu, to će se smanjivati njegovo "ja".
Bilo bi bolje da polaganje ruku obavlja više osoba, jer se tada bolje označava život u Crkvi, život članova Kristova Tijela. Postoji različitost darova, ali je isti Duh, različiti službenici, ali je isti Duh, različiti su načini djelovanja, ali je isti Bog koji djeluje sam u svima. Duh jednome daje poruku mudrosti drugome znanja, jednome, isti Duh daje vjeru drugome dar liječenja. U molitvama za ozdravljenje treba izbjegavati sve oblike histerije, prijetvornosti, teatralnosti ili senzacionalizma. To se ne smije odvijati pred televizijskim kamerama bez dopuštenja dijecezanskog biskupa... Čujemo da u nekim skupovima dolazi do masovnog kričanja, padanja u nesvijest, kao po narudžbi.
Zašto se polažu ruke?
Služba polaganja ruku je služba hvalbene, prosne, zagovorne, zahvalne molitve nad osobom da se Gospodin očituje nad njom. To je jedina i glavna svrha: a manje je važno osobno posvećenje, razlučivanje duhova, fizičko ili psihičko ozdravljenje, snaga, vjera i sl. Nadam se da ću ozdraviti, da ću dobiti svjetlo ili određenu milost zato jer vjerujem da je Gospodin prisutan i da se očituje. U svakom slučaju, prepustimo Gospodinu da čini ono što hoće, a mi ostanimo sluge bez umišljaja da smo "polu-sveci" ili nešto slično. Na žalost, neki voditelji tzv. "katoličkih seminara" previše pričaju o sebi i o učinku polaganja svojih ruku: oni za sebe tvrde da upadaju u ekstazu, da vide imena i broj ozdravljanih, čak gledaju organ koji ozdravlja (sic!), štoviše, ozdravljaju (valjda polaganjem ruku) preko telefona ili Interneta. Oni osjećaju u kojoj je zemlji đavao više djeluje... Takve sablažnjive izjave samo izazivaju naša ozbiljna pitanja radi li se doista o "Božjem čovjeku" ili o nekom drugom.Opreza nikada dovoljno i u trezvenosti prave i istinite vjere bez fanatizma,elitizma i radikalizma,živimo i navješćujmo svoju vjeru,kako nas uči sveta,katolička i apostolska Crkva!

što se tiče polaganja ruku, nedopustivo je da laici polažu ruke, to rade svećenici....
to mi baš reče jedna predivna osoba, koja je član zajednice, koja je doista povezana u molitvi i vjeri, ali njihov voditelj nikada ne polaže ruke...a sad da svatko od nas ide naokolo i to radi mi smiješno, kad to ne radi voditelj jedne velike zajednice