www.tebe-trazim.com

Prvi dan nove godine 01.01. i ja odlazim na misu u 18h da zahvalim Gospodinu na svim divnim malim čudima koja je učinio za mene u protekloj godini, a i u cijelom mom životu.
Sama u klupi u crkvi dugo sam razmišljala o danu prije ovog kada je moja oholost progovorila iz mene, a Isus dragi tijekom mise me upozorio i ukazao mi da ga time vrijeđam.
Uvidjela sam kako je lako pokleknuti, pasti, a kako je divno imati Isusa kraj sebe da te upozori i dignuti se i zamoliti za oprost.
Uvidjela sam i da sam u velikoj milosti jer ranije se ne bih ni osvrnula na "takvu banalnu stvar".
No taj 01.01. zahvaljivala sam Isusu što me čuva, prati, što je tu i što me ljubi.
Više no išta molila sam ga da mi pokaže što želi od mene, da ga vidim svagdje i svuda, da ga osjetim u svim ljudima, mladim i starim, zdravim i bolesnim, prijateljima i neprijateljima.
Molila sam da mi pokaže da je tu i da mi i dalje pokazuje kad griješim, a kad radim ispravne stvari.
Izlazim iz crkve nakon mise i starica pokušava prijeći ulicu, a ne može jer auta bjesomučno zuje oko nje.
U mislima mi "Ti si tu s ovom staricom", priđem i upitam u kojem pravcu ide da ju povezem kući.
I povezem ju, bakica 85 godina, sama živi, ima troje djece, svatko od njih ima svojih križeva i svojih problema, a ona svaki dan iako se jedva kreće odlazi na misu i preporučuje ih Gospodinu.
I opet u mojim mislila "Sad znam da si Ti tu".
Baka me pozvala da uđem kod nje, kaže sama je često, nema s kime riječi prozboriti osim sa svojim Isusom.
A meni opet kroz misli: "Da, sada si Tu, osjećam Te"
Skroman dom, ali uredan, svuda svete slike i krunice, baka jače naloži vatru i usu mi "višnju" domaću, kaže moram nešto popiti, ta prvi sam put u njenoj kući.
I pričale smo se nekih pola sata, ja , baka Iva i naš Isus koji je cijelo vrijeme bio s nama.
Pošla sam kući (mužić je čekao da skupa večeramo) i od bake Ive dobila najdivniji poklon koji mi je rastopio srce.
"Sine nemam ništa da ti dam, al te blagosivljam u ime Isusa Krista. Bog te blagoslovio i čuvao"
Naravno, obećala sam da ću baku Ivu opet posjetiti....

Ne znam da li sam vam uspjela prenijeti osjećaj kad sam shvatila da je Isus tako blizu, a da često prolazimo pokraj Njega i da to ne primjetimo.
Sad Ga češće ugledam, na ulici u osmijehu prolaznika, na misi kad osjetim stisak ruke brata ili sestre i riječi Mir s tobom, vidim ga u onima koje znam i u onima koje ne znam. U jutarnjoj rosi u pjevu ptice, u tami noći i svjetlu dana, u suzi oka, u dodiru ruke u ravnicama i na uzvisinama - vidim Ga......
Blagosivljajte jedni druge i darujte Isusa jedni drugima.

Gdje ga ti vidiš?

zozy, lijepo je citati tvoja iskustva... nemam se trenutno cime nadovezati jer sam u nekom zrakopraznom prostoru, ali znam o cemu govoris, barem se mogu podsjetiti. mogu samo reci da mi je uvijek najteze Isusa vidjeti u svojim najblizima, u svojoj obitelji, u onima s kojima svaki dan dijelim i dobro i zlo. tu mi se uvijek nekako pogled zamagli...

zozy....hvala ti ...doista si to lijepo izrekla....
...Čemu tražiti Isusa u čudima..u pojavama....obilaziti hodočašća...nizati krunice u samoći....zatvorena srca ....a ne vidjeti ga tu....u bratu...u sestri...koji su do nas....
..u ispruženoj ruci....ne gladnoj samo kruha...već i dodira...riječi...osmijeha....
...gledam ljude oko sebe....ma svi su potrebni tog osmijeha...samo djelića naše pažnje....i zaista se srce napuni....kad osjetiš da si nekog dotakao....i da je osmijeh "primljen"...da si nekome makar na trenutak dodirnuo srce....

Dotaći nekome srce...možemo samo...ako je naše srce puno....samo onda možemo dijeliti....a puno je jedino onda....kada je otvoreno Bogu...da On u njega ulijeva to milosrđe....samo onoliko ...koliko smo priljubljeni uz Njega...toliko možemo božanskog imati u sebi...toliko dijeliti...toliko osjećati....toliko ljubiti....

...Gledam ljude...dok si pružamo "Mir"...tako mi često krenu suze od ganuća....kad "osjetim"...kod nekog taj osmijeh...i taj "dodir"...
...toliki su starci..osamljeni ....napušteni....
u njima nas Isus čeka....da im se nasmiješimo...da ih primjetimo....da im darujemo samo malo ...od onog što sad imamo....
Nemjerljiva je vrijednost jednog našeg zagrljaja ...takvima....jer u u tom zagrljaju mi dotićemo našeg Isusa...sjaj tih zahvalnih očiju....doista je mjesto...gdje ga najdublje....i najsnažnije možemo naći...

...i na kraju....još mi je pred očima slika jednog pogleda...osmijeha....
Bilo je to pred kraj prošle godine....bila sam na misi u susjednom mjestu...i iza mise je najavljeno da svećenik koji je došao...poznati karizmatik...prima ljude iza mise...da moli pojedinačno za njih...
...Krenula sam i ja...
...Mali hodnik....a ljudi se utrkuju...samo što ne ruše jedan drugog....
svađaju se tko je na redu...tko je prvi....
Usred hodnika...mladi roditelji s djetetom....dijete bolesno....vidi se da je iznemoglo...
Mama prilazi i moli da je puste prije unutra....
Žena ...koja je prva na redu...počne galamiti....zna li ona da su njoj doma unuci koji je čekaju....pa svi čekaju...neka čeka i ona....
Majka...spušta pogled i prošapće....kako je samo pitala....neka se ne ljuti....Nije je pustila...ali ušli su kasnije ...iza nje....
Gledala sam ta lica...zaokupljena ...sama sobom...onime što doniješe ....ovdje...
Žamor je prestao....pogled mi odluta na drugu stranu....naslonjena na zid stajala je postarija žena...pogledi nam se sretoše...i ona mi se nasmiješi....
U tom osmijehu ...osjetila sam taj "dodir"...i dok sam odlazila kući....razmišljala sam o njemu....
Te večeri....On me dotakao kroz oči jedne žene....a ja sam Ga očekivala s druge strane vrata......

- da sestrice On je tu na najneobičnijim i najjednostavnijim mjestima, zato ga i tako lako nekad ne primjetimo jer kako si rekla ne očekujemo Ga tu u jednostavnosti.

Ta On sam je najsavršenija jednostavnost.
Rođen od Marije, u štalici, na slami, odrastao u obitelji Sv. Josipa tesara.... uvijek uz najjadnije, najnapuštenije, najsiromašnije je bio, a mi Ga upravo u takvimane tražimo il što fidu reče najteže Ga nalazimo među svojim najmilijima....
Molimo da nam Gospod da da progledamo

Moja zvijezda vodilja u životu mene kao jedne male kršćanke je MAJKA TEREZA.I mislim da je Bog dragi stvarno preko nje nam pokazao što znači biti pravi kršćanin-ka,koliko žrtve,muke,truda a nadasve ljubavi za brata čovjeka je imala.U svom životu stvarno nastojim biti barem jednim djelićem kao ona,u dubini duše imam taj osjećaj-pomagati,i vjerujem da taj osjećaj dolazi jedino s božje strane.I sam Isus kaže vjera bez dobrih djela je mrtva vjera......i kaže ne neće ući u kraljevstvo božje onaj koji viče gospodine gospodine....nego koji vrši volju oca moga.....vidjeti ga u bolesnima ,nemoćnima ,gladnima, žednima,bosima i golima.......i usrcu mi odzvanja koji je smisao kršćanstva na riječima bez djela....

"Te večeri....On me dotakao kroz oči jedne žene....a ja sam Ga očekivala s druge strane vrata...... "

On nam je rekao gdje Ga možemo naći, ali mi to često zaboravljamo. U ovom trenutku zaboravljeno je otkriveno.

"Te večeri....On me dotakao kroz oči jedne žene....a ja sam Ga očekivala s druge strane vrata...... "

On nam je rekao gdje Ga možemo naći, ali mi to često zaboravljamo. U ovom trenutku zaboravljeno je otkriveno.

Na svakom koraku,u skakoj ljepoj rijeci,nasmijanom licu,i gestu strpljenja..Prepoznajem Isusa..
Cak i medju nevjernicima,koji su zarobljeni ovim zemaljskim dobrom...
koji zive bez cilja i Boga..ima trenutaka,kada osjetim da je tu..ON je tu..Lako je zivjeti medju vjernicima,i prepoznavati ljubav i Njega...
a On je ipak,i medju onima koji ga i ne stuju..koji nemaju nikakve vjere,koji su bezboznici,koji misle da su samo oni na ovom svijetu,
i da sve pripada njima..On se i preko njih "javlja"
U zadnje vrijeme,zbog bolesti postala sam kao invalid..idem da radim,
nemam snage,ne mogu hodati,umorna,neispavana..i ja takva radim..
Ja vjerujem,pogotovo u mojoj firmi..da je to "samo njegovo djelo"
da nije Njega..ja ne bi mogla da izdrzim..jer stvarno nemam snage..
A ja sam mu predala sve u Njegove ruke...i Njemu na volju...sada cekam samo na znakove,i da prepoznam sto On zeli od mene..
Danas za vrijeme pauze u podne,legla sam u nasoj garderobi....
i odjednom zvoni moj telefon..Bolnica,Primarijus..Doktorica...
Prije 3 godine,operirala me....i hoce da joj dodjem na kontrolu????
Kod mene je u tom pogledu sve u redu..nema nikakvih problema...
Ali zato imam druge,idem od Specijaliste do Specijaliste...i ne mogu nista pronaci...I eto ja sam dans u toj Doktorici,osjetila da Isus tako zeli...
Jer to nije uobicajeno ovdje da te zovu na kontrolu,pogotovo nakon toliko dugo vremena..i bez razloga...Bog jedini zna cemu je to dobro...

Stavi ,o dobri Isuse ,na mjesto moga bolesnog tijela,
Tvoje bolesno izranjeno srce,kako bi Duh Sveti mogao u meni djelovati,a Ti Milosrdni Isuse,u meni mogao rasti...
Ispuni moju molbuTi dobri,Ti Vjerni,Ti Preljubljeni Isuse,
kako bi uskoro mogao da svijetom vladas kao Kralj Mira...Amen..

Hvala Ti za moje radno mjesto,za moje radne kolege...za sve one koji me okruzuju,i sve ono sto imas namjeru samnom da postignes..
naucime,da vjerno slusam i vrsim Volju Ocevu...

Ovdje na Tebe-Trazim..sam mnogo,mnogo puta osjetila..da je Isus medju nama,i da Duh Sveti djeluje preko nas...
U svim poocima,molitvama ljepim rijecima i svajetima,slikama,cestitkama,u dijalogu napetosti,i razlicitosti..
On je udanima sunca, i nevremena,u oluji i u mirnom moru....
ali ON JE UVJEK S NAMA...I NA SVAKOM KORAKU..

Imali ljepše riječi za čuti i poželjeti od ove:Bog te blagosovio!
Nema,sigurno nema...
Danas mi je to rekla jedna starica i to tri puta ,nikad je prije nisam vidila.
Zahvalila mi je na sitnici koju joj dadoh,ali nisu to bile riječi hvala,već Bog te blagosovio,,srce mi je zaigralo od sreće i zapravo kao što rekošte u toj starici ugledah Isusa.
Hvala ti Isuse što si među nama,hvala ti što te tako silno osjeti.

ISUSA mog....vidim ga svuda...sve što me okružuje...od ljudi do prirode...

od malog djeteta do starca...
od latice cvijeta do Nebeskog svoda...
prepoznajem Ga po pticama u letu..
po kiši koja pada...
po Suncu koje nas grije...
po osmijehu...
po ispruženoj ruci...