www.tebe-trazim.com

nije grijeh ispričati san...dapače..zašto ne..
i lijep ti je san...
ali, grijeh je tumačiti i vjerovati da on nešto znači... pitaj svećenika..a piše i u svim vjeronaučnim knjigama...počevši od osnovne škole..ja čitala o tome...u knjigama mog sina...

možda se dogodi da Bog nekome nekada govori putem sna, ali to je velika rijetkost...malo kome se to dogodi...

Pa mi svi citamo Bibliju...i mi svi imamo sne..Tri Kralja su bili magija...
Danas je drugo,nitko mi nismo u zabludi...
Nama je vazno DA NAM ISUS STANUJE U SRCU...

haha, sjećam se svog bivšeg profesora iz vjeronauka, koji je kazao da tko sanja Isusa on će umrijeti..
Kazao je da je njegov otac sanjao Isusa i to jutro se oprostio sa svojom obitelji kao da ih nikad više neće vidjeti i pozdravio se i otišao na posao. Na putu do posla je poginuo u automobilskoj nesreći.
Ja sam tad molio Boga da ne sanjam Isusa, hahaha...

hm... evo pošto sam i ja imao jedan pomalo čudan san pa da to podijelim s vama... malo sam se premišljao da li da ga napišem ili ne, ali nek bude... makar ja tome ne pridodajem nikakvo značenje i ne znam kaj bi uopće trebao značiti, ali u najmanju ruku zanimljiv je... to je bilo prije nekih 2-3 tjedna...

nalazim se u jednoj poznatoj sobi i na podu sobe se nalazi veliki križ, a mene moj prijatelj s faksa treba pribiti na križ... ja ležim na križu, bespomoćan, i sad on ima u ruci čekić i čavao i treba mi zabiti u ruku... velim ja njemu ak može da me ne boli, da proba da ne pogodi baš u kost... i namjesti on čavao na moju ruku i podigne čekić da će udariti, ali u tom trenutku se predomisli i veli da on to ne može napraviti... i baci čekić i ode... i sad dođe drugi prijatelj, i on isto tako... pokuša zabiti čavao, ali se u zadnjem trenutku predomisli... i nakon nekoliko trenutaka skuži ovaj drugi da u sobi ima konopac... i tak mi oni svežu ruke i noge konopcem, a da uopće nisu zabijali čavle... eto, malo čudan san... ali tak je bilo...

Sta ima u tome lose,ako je on otisao kod Isusa...svi cemo mi tamo..
u VJECNOST..

mislim da je mala zbrka nastala, pa u namjeri da malo potpomognem njenom rjesavanju, reci cu kako nije sve u tumacenjima. kada se to prihvati - da snovi nisu samo zato da bismo ih znali protumaciti, onda je lako prihvatiti ljepotu postojanja snova. znaci, ne treba na svaki san gledati kao na proprocki i kopati na silu po njemu ne bi li sto saznali. isto tako, upravo zato sto ima snova koji su dozivljaj, koji su osjecaj, ne treba ih se bojati priznati.
ja recimo mogu za sebe reci da ne poznam sebe bez snova...darovani su mi moji snovi...ne trazim u njima dodatna znacenja, ali ih prihvacam kao dio moje osobnosti po kojoj dragi Bog, ako mu se svidi, moze takodjer lijepo djelovati. pa tako san moze biti umirujuci, moze skrenuti paznju na neki detalj, moze biti okrepljujuci, moze biti naprosto lijep.

Osobno nisam vjerovala u snove, ali sam tu i tamo o klinka pitala starije koji su to znali da mi protumače neke snove....
Često se znalo dogoditi da tumačenje ne budu ni potrebna...meni se dogodilo točno ono što bi sanjala...
U snovima sam dobila upozorenja..smjernice, a i opomene...

Ne zapamtim baš često što sanjam, ali 2.1. ove godine sam imala jedan realan san i on se događa....živim i sanjam, jer mi je dano....ne tumačim više i ne tražim to od drugih, jer nema smisla...navezivanje na snove može lako postati ovisnost o tome da moraš znati svoju budućnost....

Često je teško živjeti sa spoznajom da će se nešto loše dogoditi, a ti to ne možeš izbjeći....čovjek u takvoj situaciji oboljeva na psihu...koliko će to biti teško ovisi o pojedincu....

Meni je puno ljepše kada živim, a ne znam što me sutra čeka....mada često i znam....

ne tumacim snove,ne pridajem im neka znacenja,niti citam sanjarice..al istina je da iz nekih snova mozemo izvuci neku poentu..ev npr. sto sam ja usnula prije 2-3 godine..(neznam jesam li ovo vec pisala..mislim da ne)

...sjecam se da sam imala neki "veliki" problem..ne sjecam se vise sta je bilo...bila sma jaaakooo tuzna..nisam vidjela vise nikakav izlaz iz te situacije..i onda..legla sam u krevet,molila se Majci Mariji..i jaaajoo je zamolila ako ikako moze da mi nocas pomogne..da mi da neki znak..sto da radim sa tom situacijom u kojoj sam se nasla..kako da je rijesim!?
..i usnula sam sljedeci san..bila sam u mostaru kod prijateljice..bilo je nas par cura..na terasi sjedile..kad odjednom..pomraci s enebo..gromovi..nekako su svi znali da je to kraj za ovaj nas mali grad..ogromna pijavica iznad grada..i nama na ocigled odnosi ljude..automobile..strah..veeeliiiki strah u meni..u nama..jer znamo da nam dolazi kraj..a onda ja iz cista mira kazem..hajmo s emoliti..i svi se uhvatimo za ruke..u toj grmljavini smo morali jaakoo glasno moliti da cujemo jedni druge..ZDRAVO MARIJO MILOSTI PUNA..i dok se pijavica priblizavala nama..mi smo sve glasnije i glanije molile..i gle..u trenutku..sve prestalo..sunce "granulo"..ostale smo zive..

..kad sam se probudila samo sam plakala..sestra je posla na posao i nije joj bilo jasno sta mi ej..jedva sam joj nekako kroz suze objasnila da niej nista lose nego predivno..al zamislite njoj prizora u 7 ujutro placem ko kisa..al od srece..(zozy vjerojatno se sjecas tog jutra..jes da je bilo davno)...
...i znate sta...ja sma sigurna da je meni moja Gospa tada porucila..DJETE MOLI SE..SAMO SE MOLI..I SVE CE SE VEC RIJESITI..
..tada sam jos uvijek zivjela kao tradicionalni krscanin..onako pomalo daleko od svega..pa mi je to ostavilo jos jaci dojam..

eto to je moj san..ne vracam nista..ako me razumijete..al kazem vam..tog jutra sam bila jako sretna..i cijeli dan razmisljala o Bogu "koji je daleko"..hm..mislim da je to bila kao jedna iskrica u meni..koja se rasplamsala kada sma prije skoro godinu krenula na molitvenu zajednicu..

E da sestro sjećam se tog... s obzirom da si znala ranije pričati u snu i nisam se bila prepala toliko jer sam mislila da opet buncaš

Što se mene tiče već sam pričala o snovima koji su na mene ostavili dubok dojam.

Ovo je san koji se ponavlja pa je time i čudniji...
Svaki put kada navečer molim spominjući se Muke Kristove ili Rana Kristovih usnijem isto:
Dolaze mi opsjednuti ljudi, i ja mollim nad njima. Na početku molim molitvu U ime Isusovo, a onda ili krunicu Gospinu ili počnem snažno, intenzivno moliti u jezicima. Nije me strah, iako opsjednuti i huli i proklinje i vrišti, ja samo molim i ne odustajem, počne puhati i neki vjetar tako da jedva stojim, ali ne prestajem moliti.
Ponekad kad se probudim imam osjećaj da sam molila cijelu noć.
Na kraju sna se sve stiša i obično osoba za koju molim se smiri.

Ne pridajem neko posebno značenje ovim snovima, al mi je priznajem malkice čudno što se ponavljaju - već 5-6 puta.

Ni ja ne pridajem posebno zanečnje snovima niti se trudim tumačiti ih, ali uvjerena sam da nam Bog može govoriti i preko snova... Znam mnoge kojima se to dogodilo i preko sna su primili opomenu, savjet, pomoć ili utjehu...

Mnogo se mojih snova također ostvarilo identično onome kako sam sanjala. No, nikad ih nisam shvaćala kao neko upozorenje ili sl. Bili su to snovi poput toga da sam u tramvaju srela jednu osobu i - zaista je sretnem odmah ujutro...san da sam dobila trojku na ispitu...i stvarno dobijem trojku...san da moja omiljena grupa ima nastup na stadionu u jednom gradu...i stvarno drugi dan pročitam da se sprema organizacija tog koncerta upravo u tom gradu, na tom stadionu... Znači, neke "beznačajne" stvari, "beznačajni" snovi mi se često obistine.. No, ne pridajem tome nikakvu važnost...

Isto tako, često sanjam baš prelijepe snove, snove koji ostavljaju prekrasan osjećaj nekoliko dana i koji su zaista poticaj i utjeha... Snove u kojima mi se katkad čini da sam u predvorju Raja!