www.tebe-trazim.com

Plodovi Duha Svetoga

Ipak je najvažnije ono što Isus poručuje: po plodovima ćete ih poznati. Svako oduševljenje za Krista, iskreni život po programu sakramenta krštenja i krizme, mora uroditi plodovima koji se osjećaju i vide. To su plodovi Duha Svetoga jer su direktno povezani s njegovim nadahnućima i njegovim svjetlom i snagom. Kod svetog Pavla u poslanici Galaćanima (5,22-23) imamo niz takvih plodova koji bi se očito mogao o proširiti. To su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Oni su prepoznatljivi u konkretnom životu svakog vjernika i bez takvih plodova, a osobito bez ljubavi koja je i dar i karizma i plod Duha Svetoga svi bismo bili kao mjed što zveči i ništa drugo.

Da pisemo malo i o PLODOVIMA.

Ljubav je plod Duha Svetoga u životu vjernika, prije svega zato jer je Duh Sveti uosobljena Božja ljubav. Ta ljubav zamjećuje se u konkretnim djelima ljubavi prema Bogu. Svjedočanstva te ljubavi i primjer daju nam sveci, koji se odlikuju herojskim činima ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. Neki od njih su kao kršćanski mučenici vlastitom krvlju potvrdili tu svoju ljubav i pripadnost Bogu. Bili su vjerni i odani Bogu sve do smrti. Drugi su tu ljubav svjedočili žrtvujući se velikodušno za druge. Primjer takve ljubavi svjedoči nam nedavno preminula Majka Terezija, koja se je potpuno predala siromasima, napuštenima i odbačenima.U toj ljubavi svima njima zajedničko je to što su zaboravili na sebe, radi drugoga - radi Boga prije svega ili radi drugog čovjeka, bližnjega.
Radost i mir, slijedeći plodovi Duha Svetoga proizlaze iz te velikodušne ljubavi. Onaj tko se je oslobodio egoizma, osjeća duboku i nepomućenu radost i mir. Ta radost i mir neminovno su vezani uz ljubav i možemo reći da su ovozemaljska nagrada za djela ljubavi. Ta radost i mir zrače iz njihove osobe. Mnogi sveci su očaravali njima mnoge ljude koji su to osjećali, kada su bili s njima u kontaktu. Unatoč žrtvama i odricanju oni uživaju radost i mir - plodove Duha Svetoga. Takvu istinsku radost i mir ne mogu osjetiti ljudi koji nisu spremni na žrtve i trpljenje, nego samo traže užitke... Njihova radost je prolazna i kratkotrajna, a radost koju daje Duh Sveti je predokus vječne radosti i blaženstva u Bogu.
Uslužnost - slijedeći plod Duha Svetoga. Isus je rekao nisam došao da mi služe, nego da služim i da svoj život predam kao otkupninu za druge. To treba biti načelo svakog vjernika. Služiti i žrtvovati se za druge, a ne tražiti da mi netko služi. Ali ta služba treba biti slobodna i svojevoljna, a ne na silu. To ne znači da trebamo biti sluge drugima, u negativnom značenju te riječi. Biti nečiji sluga... u smislu podložnosti. Ta uslužnost treba potjecati iz ljubavi prema drugom čovjeku i iz ljubavi prema Bogu. Vjernik zna da sve što čini drugom čovjeku, čini zapravo Bogu - jer svaki je čovjek Božja slika i prilika...
Dobrota - Bog je jedini dobar - rekao je Isus. Ipak čovjek koji nasljeduje Krista, koji čini ono što je ugodno Bogu, po Duhu Svetom postaje dobar - po uzoru na Boga. Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš koji je na nebesima. Ta dobrota zrači iz čovjeka koji je prožet Bogom i u kojem Duh Sveti prebiva. Blagost je vrlo bliska dobroti, i označava prije svega strpljivost. Izbjegavanje konflikata i sukoba s drugima. Taj plod Duha Svetoga toliko nedostaje današnjem čovjeku, koji je neprestano u žurbi i raznim sukobima s drugima.
Biti vjeran, odlučan, stalan u svom odnosu prema Bogu, ali i prema drugima nije lako. Mnoge napasti u različitim oblicima žele uništiti čovjeka. Udaljiti ga od Boga, od vjere, od moralnih načela. Nije lako biti vjeran. Bračna vjernost je također u krizi u današnjem svijetu. Ali vjernik bi trebao posjedovati i taj plod Duha Svetoga. To je odlika istinskog vjernika. Budi vjeran do kraja i primit ćeš vječnu nagradu, govori nam Bog u knjizi Otkrivenja.
Uzdržljivost isto tako nije lako biti uzdržljiv u današnjem svijetu, koji toliko nudi suvremenom čovjeku. Ali onaj tko posjeduje taj plod Duha Svetoga znat će se uzdržati od onoga što je moralno zlo i nedopušteno. Uzdržljivost je drugim riječima i skromnost. Znati biti zadovoljan i s malim...
Te plodove Duha Svetoga ne možemo steći sami po sebi. Oni su istovremeno i dar Duha Svetoga. I te plodove mogu zadobiti samo oni koji se otvore Božjem djelovanju. Oni koji surađuju s Božjim milostima.... Osnovni preduvjet je da se čovjek klone grijeha i da na taj način dopusti Duhu Svetome da u nama donosi svoje plodove.

Današnje je društvo dramatično rascjepkano i podijeljeno. Upravo je zato i tako očajno nezadovoljno. Ali kršćanin se ne miri s umorom i samim tijekom zbivanja. Budite narod nade! Budite narod koji moli: "Od sva četiri vjetra dođi, Duše, i dahni u ova trupla da ožive" (Ez 37, 9). Budite narod koji vjeruje u Riječ, koju nam je dao Bog i koja se je ostvarila u Kristu: "I Duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Gospodin, govorim i činim" (Ez 37, 14).

Koliko stvarno prepoznajemo plodava u nama..?

Bog-Otac traži ljude, koji prihvaćaju tužbe njegovog srca, kada kaže: "DVOSTRUKU NEPRAVDU JE POČINIO MOJ NAROD, OSTAVILI SU MENE, IZVOR VJEČNE VODE..." (Jer 2,13). Ili: "ZATO ŠTO SU SITI I IMAJU DOVOLJNO, ZABORAVLJAJU ME..." (Hoš 13,6). Ili: "UMORAN SAM OD TRPLJENJA" (Iz 1,14).
Ovu bol Oca može ublažiti jedino ljubav njegove djece. Ona se očituje u pokajničkim suzama, u povjerenju, u voljnosti da budemo istinito Božje dijete, maleno, ovisno o njemu i poslušno. Bog očekuje i uvijek iznova teži za ljubavlju svoje djece. Tko će još ovo ljubeće srce ražalostiti i razočarati...

Ponuda milosti: Mi ne smijemo biti samo oni koji primaju, koji uvijek iznova doživljavaju Očevu ljubav, oproštenje i dobročinstvo. Mi smijemo Ocu i nešto pokloniti, pošto ćemo mu donijeti mnogi rod, proslavljajući ga među ljudima. Kad ljudi vide naša dobra djela dat će Ocu čast i slavu (Mt 5, 16).
Tko će prihvatiti tu ponudu milosti i iz zahvalnosti obradovati Oca? Tko će se tako predati da se njegovo grješno tijelo obreže, kako bi taj rod koji raduje Oca rastao u našem životu? To bi bila naša prava zahvalnost prema Ocu koji ne može vidjeti nikoga žalosnog.

Tko teško vjeruje u Božju milosrdnu ljubav, neka misli na to da će nam Bog gore na nebu i najmanje nagraditi, a ako nam zapravo ne bi trebao ništa uzvratiti. Kako bi nam tek bilo, kada bi vagao naša djela! Kad bi u jednu posudu stavio naše grijehe, naše zatajenje, a u drugu ono što smo posijali dobroga, iz ljubavi prema njemu. Onda bi posuda s grijesima uvijek daleko pretegnula. Ipak, on nas nagrađuje, uzvraća i najmanju čašu vode koju smo pružili bratu. To nam pomaže da vjerujemo, usprkos svim našim grijesima i našem očajanju, da Bog ne postupa po našim grijesima, nego po svojoj velikoj milosti.

Biti strpljiv u biblijskom smislu znači ustrajno živjeti i djelovati u duhu istine, pravde, ljubavi i mira te s nadom od Boga čekati plodove. U očekivanju rezultata Bog u vremenu pripušta mješavinu dobra i zla zato da se zli ljudi poprave, a dobri da još više rastu u dobroti.

Sveto pismo govori o oholosti kao velikom zlu. "Mrska je oholost i Gospodu i čovjeku..." (Sir 10,7). Ponizna Nazaretska Djevica Marija pjeva u svojoj pjesmi zahvalnici: "...Rasprši oholice umišljene" (Lk 1,51). Oholica "izvrće dobro u zlo i baca ljagu na samu krepost" (usp. Sir 11,31).

Drugi vatikanski sabor postavlja ta pitanja u velikoj konstituciji "Radost i nada", da bi na njih odgovarao u svjetlu vjere u Božju Riječ. Koncil se pita: "No što je čovjek?" i nastavlja: "On je o sebi izrekao i izriče mnoga mišljenja, različita, pa i suprotna, u kojima se često ili toliko uzvisuje da sebe smatra apsolutnim mjerilom ili se snizuje do očaja, odakle je tjeskoban i sjetan. Te tegobe Crkva proćućuje do dna. Poučena božanskom objavom, može na njih dati svoj odgovor kojim bi se ocrtao pravi položaj čovjeka, da bi se obrazložile njegove slabosti i da bi se ujedno moglo priznati pravo njegovo dostojanstvo i poziv" (RN 12).


Radost i nada se ocituju u srcu,jer kad srce istinski ljubi,onda se srce istinski i raduje..i zivi u nadi..!.

Molitva za darove Duha


O Duše mudrosti, daj nam svjetla da u radosti izabiremo putove Gospodnje.

O Duše razuma, učini nas sposobnima da na putovima života prepoznamo volju Božju.

O Duše savjeta, daj nam otvorenosti za Božja nadahnuća na našem zemaljskom putovanju.

O Duše jakosti, podaj nam hrabrosti da vjeru svjedočimo u svakoj prilici života.

O Duše znanja, pokaži nam put što ga je Bog odabrao za nas.

O Duše pobožnosti, daj da vazda rastemo u prijateljstvu i zajedništvu s Bogom.

O Duše svetoga straha Božjega, otvori nam srce vjernosti i štovanja Boga.