www.tebe-trazim.com

Što bi sve učinio/la da ti je sutra poslijednji dan života? Kako bi ga već sad isplanirao/la? Što bi sve učinio/la? Sigurno imaš puno toga za napraviti. Imaš li ideju?

Tesko pitanje Vjeko! Kad covjek razmislja, nađe puno toga sto bi trebalo napraviti i postavi si pitanje pa zasto to ne napravim odmah sada, zasto ceka kad ionako ne zanmo koji nam je dan zadnji.
Evo, ovo inace molim, ali kad bi znala da mi je posljednji dan, pojacala bi molitvu:
molila bi Boga da mi se smiluje da se iskreno pokajem i ispovjedim, a nebesku Majku da nadokndi sve moje propuste.

1. Prvo što bi napravio - Predao bi svoje administratorske lozinke i sve ostale šifre nekome na forumu i zazvao Božji blagoslov na tu osobu

Definitivna ideja. Otisla bih na ispovijed, zamolila svecenika da mi sigurno oprosti sve grijehe, obecala mu da cu se pomoliti za njega kad stignem u nebo, jer sa oprostenim grijehima, i sa izmoljenim molitvama sv Brigite, a i sa obavljenih 5 prvih subota, i 9 prvih petaka bih trebala stici u nebo, zar ne?

Moramo se sjetiti kako je sveti Antun na posljednji dan svojeg zivota isao na ispovijed i umro cekajuci cas kad ce ga Bog primiti u svoj narucaj. Sveti Franjo Asiski je umro pozivajuci svoju sestru smrt, i Boga, da ga primi. Nadam se da cu se i ja tako osjecati nekoliko momenata pred smrt. Definitivno bih molila krunice, i provela neko vrijeme u crkvi, ako bih bila zdrava da to mogu.

Ako bih bila bolesna, u krevetu, trazila bih svecenika da me ispovijedi, molila krunice, i cekala zadnji cas.

Nego, nisi nam rekao kako bi ti proveo zadnji dan svojeg zivota?

Pa definitivno bi išao na ispovijed. Vjerujem da bi se sjetio i najmanjeg, najsitnijeg grijeha i priznao ga. Sve bi izlio pred svečenika i pokajao se. Svima kojim do sutra nisam rekao da ih volim i koliko ih volim to bih učinio. Tješio bih ljude oko mene da neplaču zamnom, da će biti sve u redu. Preado bi se Bogu i otvorio. Siguran sam da bi tada imao veliku, veliku vjeru.
Molio bi se cijeli dan, pozvao bi hrpu ljudi da moli samnom i nadamnom.

Legla bi u krevet i...čekala i razmišljala o tome tko će biti tako divna dušica od mojih poznanika i prijatelja (tako divan sa dugačkom velikodušnom rukicom) da podmiri moj " Mali minus" na tekućem računu

Ispovijed, Pričest, možda kakvo polsatno Klanjanje ... ovo ujutro.
Potom bih probao na brzinu sav keš podijeliti prosjacima po Ilici, ako ih ne bi' našao – ubacio bi' lovu u prvu crkvenu škrabicu ... na brzinu sastavio Oporuku ( sve dakako ide najsiromašnijima ) ... brzo brzo ... da na miru, navečer, mogu posljednji put u društvu 5-6 najintimnijih prijatelja pogledati trilogiju "Gospodar Prstenova".
Uz fini pjenušac i sendviče sa škampima ...

Onda bi njih zagrlio i izljubio, poslao kući sa ostacima sendviča (pjenušac ipak ne dam ), i sav blažen sačekao Presvetu Bogorodicu i anđeoski miris Njenih letećih krilatih prijatelja i slugu ...

Osmijeh i pogled Najčišće među djevicama, te ruka Našega Slatkoga Kralja i Gospodara ...
... potom gutljaj vode sa Izvora Božanstva ...

... svijetlost ...

... MIR ... ... ...

Izasao bi na ulicu i svjedocio o Kristu svakome tko bi me slusao.

Mislim da bi koo prvo dobro razmisljala i to o svemu onda bise stvorio kaos u mojoj glavi,onda bi trazila Gospodina Boga dami on pomogne,jer za mene nebi bilo moguce da rijesim i ostvarim moje posljednje zelje,jedino uz NJegovu pomoc mogla bi reci Zbogom

da znam da mi je sutra zadnji dan...obišla bih sve koje bih stigla i molila ih da mi oproste ako sam ih čim uvijedila i rekla im da ih jako volim..





i gle sad....

to mi potpuno ima smisla da učinim ako bi mi ovo bio zadnji dan....ali ako nebi..onda bih si izgledala šašavo....
jel to normalno???