www.tebe-trazim.com

da mi je zadnji dan života otišla bih na ispovijed, lipo se ispovjedila!
onda bih otišla u svoju sobu molila nekolika sati i onda otišla spavati!

Mislim da to ne moze nitko znati sta bi stvarno radio,jer bi zavisilo od okolnosti u kojoj smo.Ja mislim da bi bila neodlucna,po vjeri bi prepustila Isusu,a po ljudskom zivotu,pitala bi da li sam obavila sve duznosti koje sam imala na zemlji da obavim..a uuu..tesko..?

Da znam da je zadnji dan ,iskreno bih ga proplakala misleći da nisam dovoljno zahvalila Bogu za sve što mi je dao,vjerujte prije mjesec dana sam imala saobraćajnu nezgodu koja je na slavu Božiju završila bez posljedica ukratko da vam ispričam i ujedno to je moje jedno od svjedočanstava.Sa prijateljicom sam se vraćala sa ispovjedi i mise ,vozile smo polako ljudi moji nevjerovatno auto je nas počelo bacati s jedne na drugu stranu tri puta okrenivši nas i preko velikih kamenja auto je preskočilo i dočekalo se na gumama mnogo ljudi koji su se zatekli svojim očima nisu mogli vjerovati kako se auto nije od tog zida okrenulo već je preskočilo taj zid i kamenje.I kako to da nama ništa ?Možda dvi-tri minute prije toga ja onako u glavi sama sebi govorim:Isuse tako se osjećam nešto čisto nakon ove ispovjedi da kad bi sad umrla nebi mi bilo žao ...i zamislite auto počne nas bacat samo sam rekla ISUSE U TVOJE RUKE! i tako je i bilo ...dok sam se čupala iz auta koje je dimilo misleći da će eksplodirat prvo sam posegnula za biblijom da neostane u autu a tek onda odvezala pojas i izašla vanka......da dragi moji velika je bila milost njegova i malo je uvjek koliko god mu zahvalim Slava mu,i hvala dovjeka!!!!

Da znam da mi je sutra posljednji dan, otišla bih na ispovijed i Sv. Misu,
odmah nakon mise obišla bi sve prijatelje, rodbinu i poznanike koji su mi blizu, a ostale bi nazvala ili poslala poruke sms-om (sreća pa je tehnologija napredovala, pa bi sve uspjela )

Sve bi ih zamolila, onako od srca da mi oproste i onu najmanju pogrešnu riječ koju sam im uputila (ako jesam)...

Rekla bi im da je vrijeme da im napokon priznam koliko ih sve volim i da želim da budu radosna srca kad ja odem, da mi na sahrani pjevaju vesele pjesme! npr. "Silan Bog", "Duše Sveti dođi sa vatrom", "Kad se budemo gledali", "Kao Marija" i dr.

Ukratko-jedan mali koncert, pošto su mi i mama i tata u pjevačkom zboru u Crkvi!

O tome sam već prije razmišljala, ali nisam imala mobitel i bila sam vezana za krevet, a doktori su govorili da su mi minute odbrojane....
Mama i tata su bili uz mene po cijele dane, ostale nisam mogla vidjeti, već sam ih pozdravljala i oni mene preko mojih roditelja...

Još tada sam rekla da ne plaču za mnom, jer ću se ja veseliti, pa to ne bi imalo smisla (ja sretna, a da oni plaču...)
Pokušavala sam se sjetiti svih koje poznajem, da ih pozdrave i da im kažu koliko ih volim...

Dobila sam pisma od cijelog razreda (svi su napisali svoje...5. razred OŠ)

Tada sam bila spremna za odlazak na drugi, bolji Svijet, u Život!

Upoznala sam dosta ljudi, koji su dan ili dva prije znali da će otići s ovoga svijeta i taman su imali toliko vremena da sve što trebaju dovrše, pa bi i ja tako htjela!
Ali neka bude volja Božja, a ne moja!

BVB!

Da mi je sutra posljednji dan...Što bih učinila...Hm...
Pošto sam grešnik,koji nije očistio svoje srce...Pomolila bih se i zatražila Isusa da preuzme moje grijehe..da mi oprosti..da me otkupi sa ovoga svijeta i da se smiluje meni,grešniku, što ga uvrijedih...Da nisam dostojna da uđe pod krov moj nego da kaže samo jednu riječ i da ozdravi duša moja...Da budem dostojna doći u kraljestvo Božije da slavim i pjevam Svemogućem Bogu našem...Mislim da bih zagrlila svoje najmilije i najbliže i sretno u Gospodinu zaklopila oči...radujuć se radosti koja me čeka...

da mi je sutra posljednji dan napravila bih kao i svi ostali, znači ispovijed, iskreno pokajanje, sv. misa, pričest. nakon toga u radosti bih, moleći, čekala odlazak....

E ja bi plako da mi je sutra zadnji dan.Koliko još ljudi ima da ih neznam i gradova i nevjernika kojima treba BOGA propovjedat radosnu vijest donijet....

nakon sto bih se iskreno pokajala za svoje grijehe i zamolila Isusa da me primi u raj...
do zadnjeg izdaha bih molila za one koje ostavljam da imaju razumjevanja za moju smrt,da se pomire sa Njegovom voljom,i nastave zivjeti u vjeri...
..i da mi ponekad zapale svijecu

...ma joj.. iskreno nikad nebih voljela znati kad mi je zadnji dan...tko bi to podijeo neka me iznenadi