www.tebe-trazim.com

Korisno je za sve nas svakodnevno razmisljanje o ponasanju apostola u onih prvih nekoliko dana nakon sto je Isus izdahnuo na krizu. Kada se ti dani i to ponasanje apostola usporedi s danima i razmisljanjima apostola nakon uskrsnuca i 40 dana koliko se Isus pojavljivao medju ljudima, i najtvrdokorniji um priznaje ogromnu razliku. Prisjetite se kako su u danima nakon smrti Isusove na krizu apostoli bili progonjeni i preplaseni ljudi, ciji je vodja i ucitelj mrtav! Skrivali su se i bjezali od Zidova i Rimljana, u velikoj panici i strahu eventualno se nocu sastajali u tajnosti neznajuci kako dalje, iako im je rekao da ih nece ostaviti. Percipirali su posve drugu krajnost od ocekivane: umjesto Isusa na tronu u novom kraljevstvu ljubavi i pravednosti, nasli su se ocajni pred strahom da je tri godine ucenja od Isusa zapravo zabluda i prevara. Usporedite s ovim svu snagu i hrabrost istih tih ljudi koji su, da eto tako kazem, mjesec i po dana kasnije iz svega glasa poceli siriti vijest o Spasitelju. Hrabrimo jedni druge upravo razlogom zbog koje se dogodila takva promjena, prisjetimo se od kuda takva apostolska snaga koja ne postustaje pred javnim kamenovanjima, raspinjanjima na kriz, odrubljivanjima glava, vjesanjima, spaljivanjima, pred kaznom javnog guranja na plocnik pun ljudi s vrha hrama, jednom rijecju pred Zlim osobno. Razmislite sto bi se nama trebalo dogodit da nam pod cijenu ovakih okoncanja ne pada napamet izreci kako Isus nije uskrsnuo. Zato ne punite dusu mislima o materijalnom, jer znamo da je raspadljive naravi.
Pa eto, kad nam se vjera poljulja i osjetimo se manje snazni, prisjetimo se razloga zbog kojeg su apostoli umirali. Trebali su samo rec da Isus nije uskrsnuo i prestala bi protjerivanja i smaknuca. Ali nisu. S druge strane, Zidvi su trebali samo pokazati Isusovo mrtvo tijelo i apostoli bi ispali ludi. Ali isto nisu.
Mi danas ne moramo u mukama umirat i javno bit ponizavani radi Isusa. Cijenimo upravo poniznoscu tu Bozju ponudu.
Dobro znate kako su vremenom malodusni pokusavali opravdati mucenicku smrt apostola i svetaca ludoscu i pijanstvom, govorili su da su, kao i Isus najveci i najsavrseniji lazovi u povijesti. Al tko bi svojevoljno umro, pace s radoscu na licu, za laz. Po sebi su shvatili da to nije istina. Hrabrimo se i nemojmo na sebi kusati istinu koju je Otac otkrio i po apostolima. Preveliki su to ljudi bili za nas i Bog ih blagoslovio na takvoj ostavstini.
Oprostite mi ako sam bio predug i zamoran oko svog vjerskog iskustva, a namjera mi je davanje mira. Al ljudi ste od vjere pa cete shvatit da istina il Istina ponese.

baš sam razmišljala nedavno o tome...i uspoređivala sebe s njihovim "padovima2...
ne želim reći nikako da sma na njihovommjestu ili nešto slično samo sam povlačila paralale iz svog života i njohovih proživljavanja....

no do kad su oni padali i bili slabi???

dok im Isus nije poslao Branitelja Duha Svetog.....
tad se više nisu bojali i sumnjali,tad su bili jaki i spremni dati svoj život za Boga....

mislim da jako i žarko moramo moliti za snagu Duha Svetog....
sami nismo u mogućnosti se izboriti....

apostoli su ŽIVJELI s NJim, VIDJELI Ga, SLUŠALI Ga...pa su opet posumnjali...nisu ga prepoznali nakon Uskrsnuća....
onda nije čudo da mi pomišljamo isto i mislim da se toga ne trebamo plašiti....samo to prikazati Isusu i dat će nam Branitelja...

milostiv je Isus i pravedan

slava Mu

Uopce, dobro je za sve razmisljati o zivotu apostola, kako su zivjeli, kako su radili, kako su se osjecali nakon sto je Isus umro, kako su se osjecali nakon Uskrsnuca, kad su ga sretali, kako su bili izgubljeni nakon Uzasasca, kako su dobili hrabrosti dolaskom Duha Svetoga.

A tek muka i problemi koje su imali sireci Radosnu vijest! Bila im je itekako potrebna ogromna vjera.

Isto je tako dobro razmisljati i o zivotu Isusovom. Tu krunica moze uvelike pomoci, jer je krunica ustvari zivot Isusov. Pa mozemo razmisljati o njemu kao djetetu, odraslom covjeku, za vrijeme javnog nastupanja, muke, smrti i Uskrsnuca njegovog.

Isto je tako izvrsno razmisljati o Mariji, jer nam je ona savrseni primjer slijedjenja i sluzenja Isusa. Cesto se zapitam: sto bi Marija sada ucinila, sto bi rekla?

sigurna sam da ,uz svu muku, im je to bila radost nakon silaska Duha Svetoga

On nam daje snagu da se Radujemo i u muci

... u muci ponajvise, sjetimo se kako je Isus ljubio svoj kriz. Sto Mu je tijelo vise klonulo, dusa je visa jacala.

zanimljivo je to....

sjećam se prijašnjih muka....
užas...doslovce užas....trga ti se duša i tijelo

a sadašnje muke..kao da ima nešto u njima plemenito,nešto kao neka satisfakcija što je tako...
nije to mazohizam...
to je neka spoznaja višeg cilja,svrhe tog trpljenja...tako d amožemo biti vrlo radosni u trenutcima velikih muka....

mislim da se to dogodi kad voljno prihvatimo iz ljubavi prem Kristu svoj križ..a onda nam On koliko je dobar..pomaže ga nositi...
a sve što je Isusovo I s Isusom ima neku slast

hvala timilo moj Isuse što nosiš moj križ samnom

Potaknuta sestrom s foruma ...otvorih ovu jednostavnu temu..bez obaveza i prisila...
ovo bih željela da bude nešto kao monolog ili kao razgovor srca s Isusom..
čisto kad "nešto" dođe da to ovdje i napišem..naravno i svi ostali...makar to bila samo jedna riječ....djelovi neke pjesme ...isprepleteni s trenutnim osjećajem tog trenutka...
eto....

.......sada,baš sada ..razmišljam o Tebi.....divan je osjećaj znati da si tu...da si došao...da me pratiš pogledom...
gledaš me i vidiš..vidiš sve..vidiš i ono skriveno..ono nepoznato..
hodam...a neidem...bez Tebe ne mogu ni koraka...

hodam..tražim..slušam...gdje da odem ..
osluškujem vjetar što me mlati po kosi..i čekam
čekam da mi kažeš kud...šta da radim...kojeg brata da zagrlim..koju sestru da utješim....kaži ..nemoj da nas čekaju...

Svakog brata i svaku sestru gledam sada Tvojim ocima.
Za svaku lijepu misao,hvala Ti Isuse.Volim i ljubim sve,
bas sve kraj sebe,oko sebe,u svima.Ostani kraj mene ,jer,
trebam Te.