www.tebe-trazim.com

Bože moj..što radim krivo..?

..kamo vodi ovo sve..što da radim..kako da se ponašam..

Trebam Te..bez Tebe ne mogu..

Gdje sam - tu nisam...
Niti sam ja koja govorim ovdje....

Tamo gdje bih htjela biti - za sad ne mogu ja biti...





...ovo su mi jako dragi stihovi koji su mi se svidjeli još u 14. godini. Napisao ih je Antun Vrančić. Često se pronalazim u njima - zapravo: gotovo uvijek!
Što i nije baš dobro!! Ispada da nikad duhom nisam tamo gdje mi je tijelo!!!

Danas mislim na našu novu članicu žojanu.
Gospodin mi je dotaknuo srce čitavši njene postove.
Možda i zato jer djelimo želju da dobijemo bebača ili možda zato jer je iskrenost njene duše tako predivno zarazna, da ljubav koju je donijela na TT doista prožima jako.

Ljubim te sestrice slatka i neka te Gospodin naš Isus Krist blagoslovi snagom svoje ljubavi, neka te sačuva u miru i neka ti za svaki životni križ da snagu i mudrost da ustraješ.

..opet sam u nekom lutanju...traženju nečega ...
...sva smušena...neznam s kim da podjelim ovo što nosim u srcu....kome da izlijem sve ovo nauho...doli Tebi.....
...a ko bi me mogao i saslušati kao Ti....Ti slušaš...
...često mi je puta potrebno samo da me netko sasluša..da ne pita ništa...samo da sluša...
...a to ne može niko osim Tebe Gospodine...
...pa eto...potrpi malo moje monologe sa Tobom ...Ti ćeš već naći put kako da mi se obratiš...šta mi je činiti....

..kad bi barem ja bila strpljiva sama sa sobom ovako ko što si Ti samnom Gospodine...uf..

Spletom okolnosti (ako uopće postoji "splet okolnosti" - sve mi se više čini da je i to Božja volja, a ne "splet okolnosti") je ispalo tako da je moj bivši dečko bio kod mene u ZG jučer i prekjučer: čak je i prespavao ta dva dana - baš je tako nekako ispalo.

Prvo mi je bilo malo neobično što smo u istom stanu, ali sam odlučila to zajedničko vrijeme iskoristiti da mu pokušam približiti Boga. Kako ja uvijek živim "100 na sat" i prepuna sam raznih obveza i dogovora, nismo puno vremena proveli zajedno..
Kad je došao, prvu sam večer bila toliko umorna da nisam bila ni svjesna da je on s nama u stanu, a kako sam se i našla usred nekog problema koji me dodatno iscrpljivao - nisam imala ni snage posvetiti mu se... Jedva sam se pomolila za njega. Njega sam smjestila u svoju sobu, a ja sam spavala u dnevnom boravku.. Ispod plahte sam mu "podmetnula" moći sv. Leopolda i zamolila sv. Leopolda da isprosi dar vjere i za ovu izgubljenu ovčicu... Te noći mi je često zvonio mobitel i na druge razne načine mi je san bio isprekidan, spavala sam ako 3h te noći...A drugo jutro ispit... Na poslu sam bila nesposobna za bilo što i hvala Bogu da nisam imala posal - cijeli sam dan visjela na TT-u!! Jedino sam napravila pauzu kad sam otišla na ispit (koji ću vjerojatno pasti, ali nema veze - dobila sam nešto važnije od prolaza, a to je MOTIVACIJA)... Cijeli sam se dan dopisivala s našom dragom Elenorom koja mi pomaže oko mog "problema"...
Nakon posla sam pješice prošetala do stana i prolazila Bundekom... O, kakav je bio prelijep dan..Plavo nebo, svjež zrak, sve puno prekrasnog cvijeća, miris zelene trave... Bila sam ipak pod malim pritiskom jer ovih dana primam telefonske pozive koje izbjegavam i cijeli mi je tjedan obilježen tim pozivima... No, udisanje tog divnog zraka i šetnja kroz prirodu (naravno, uz misao o Isusu koji također šeće sa mnom) - djelovali
su ljekovito...
Tad me iz mojih misli prenuo moj bivši dečko koji je taman trčao oko jezera i pokušao me uplašiti - doletio mi je kao neki napadač..No, ne zna on da se ja više ničega ne bojim!!
Nakon toga smo otišli nešto pojesti i dan nam je prošao u šetnji... Već je bilo 23 h kad smo stigli u stan... I ja cijelo to vrijeme mislim u sebi: "E dragi Bože, kako sam prokockala ovo vrijeme. Poslao si mi ga u stan tako nenadano, a ja mu Te još nisam ni spomenula..Ničime nisam pokazala svoju Ljubav za Tebe..."
I kako sam ja spavala u dnevnom boravku (u mojoj spavaćoj sobi nema TV-a), on je pitao može li malo gledati TV: ja sam rekla da može jer ionako "moram" barem još sat vremena biti budna i moliti...
..I tako je on ostao u dnevnom boravku i s gotovo stišanim TV-om gledao film...
..Ja sam bila sklupčana na fotelji i namjerno nisam htjela otići u svoju sobu da se pomolim sama i u tišini... Htjela sam da "vidi" molitvu, da je možda nekako osjeti...
..Prije nego sam počela moliti molitve sv. Brigite (ništa nisam molila naglas) - u sebi sam izmolila molitvu zaštite i sve moguće blagoslove kojih sam se sjetila, zamolila za pomoć Isusa, Mariju, duše iz Čistilišta, anđela čuvara i sv. Leopolda da mi pomognu da on osjeti Božju Ljubav ili čežnju za Isusom...
..Nakon toga sam ga pitala želi li da mu pokažem svoje omiljene molitve.. Htio je, na moje iznenađenje!
..Pokazivala sam mu neke psalme koji su ga jako dirnuli i neke molitve koje su i na našim stranicama..Sve mu se svidjelo i vidjela sam na njegovom licu promjenu, baš neku čežnju i žalost što ipak ne može to primiti kao što ja primam...
..tad sam mu počela govoriti o svemu što se događa na duhovnim obnovama..pa o Zlatku Sucu..o Međugorju...o našem Forumu..
..Nisam postigla puno, ali ja sam mu 2h neprestano govorila o Bogu..ne na onaj "ženski" način kad počneš pričati pa nikako da staneš ...sve malo-pomalo...u pauzama moje molitve i njegovog gledanja filma..Nisam ga nimalo izgnjavila..Sve je tako mirno slušao i - upijao..sigurna sam...
Ovaj tjedan spavam samo po 3h na noć i stvarno sam jako umorna i baš mi je bilo teško što je on kod mene, a ja čeznem samo za odmorom i da se naspavam..I sve mi je bilo naporno: i šetnja, i odlazak na večeru, i tuširanje, i biranje odjeće za posao...SVE!
No, kad smo jučer proveli ta dva sata u razgovoru o Bogu ili s Bogom - moj je umor nestao...Što sam više govorila - bila sam sve odmornija i sve ispunjenija mirem..
On danas odlazi natrag u Split...Osjećam da će ovaj naš razgovor, ili ipak ponajviše moj monolog ipak ostaviti malo traga..Svaki put mu kažem nešto novo...Sve s jednim ciljem: za spas njegove duše... S željom da i on bude u Vječnosti...Ali i s neizrecivom željom da napokon i on upozna kako je to LJUBITI ISUSA! Kako je to osloniti se na Njega i s ponosom i radošću Mu služiti...
..Još uvijek nisam uopće sigurna jesmo li on i ja jedno za drugo..Ali osjećam da ništa ne propuštam..Jer tako dugo dok tražim najprije Božje Kraljevstvo - sve je baš kako treba i znam da ne trebam ništa forsirati..O voljeni isuse, daj da svaki moj korak ovdje na Zemlji bude potraga za Tobom i čežnja i odlučnost da Te slijedim i budem Tvoje dijete..Podari mi milost da preko mene djeluje Tvoja ljubav kojom ćeš privući one koji Te još ne poznaju...

Joj kako sam neki dan dirnuo profesoricu iz hrvatskog a da nisam ni znao da ce doci do toga... pisali smo zadacnicu i tema je bila sto ocekujete od buducnosti... i tako polako ja poceo pisati o svojoj buducnosti i dosao sam do one dobi gdje dolazi obitelj... i tad sam stao i nesto me stalno vuklo da pisem o posvajanju djece... i poceo sam pisati o tome kako cu jednom posvojiti barem jedno dijete makar imao i biolosku djecu a nisam ni znao da ce to utjecati na profesoricu... ona koliko ja znam je udata i nazalost nema djece a vec su i godine tu... ja mislim da ima malo vise od 40 godina... a tih podataka sam se sjetio tek kada sam predao zadacnicu... zao mi je jedino da sam se ranije sjetio da sam pisao sa vecim zarom jer vidio sam da ju je malo uzdrmala zadacnica... pisao sam onako povrsno tek toliko da ima nesto...

prvo je pohvalila dvije zadacnice koje su bile humor i onda primi moju i otvori je i malo prolista i pogleda me i kaze: Tomislave ovo je bilo jako dirljivo sto si napisao a u njenim ocima tuga i zalost...

Isuse moj evo mene opet da ti pričam sve što mi padne na pamet.
Želim ti zahvaliti za ovo jutro, za dan koji je oblačan i tmuran, kišan, al u mojoj duši sija sunce.
Tvoja beskrajna ljubav je upalila svejtlost u duši mojoj.
Rekao si mi "Evo poklanjam ti ovaj dan što ga stvori Otac moj. Raduj se u njemu i s osmjehom ga proživi. Ovakvih dana je mnogo pripravljeno za te jer Otac moj i tvoj želi za svoju djecu najbolje."
Da Isuse moj ovaj dan je jedan od onih kada gorim za tobom, kada je centar dana i iščekivanje jedino poslušati tvoju Riječ, blagovati tvoje Tijelo, i onda te gledati oči u oči divnog, poniznog, jednostavnog, a opet savršenog u svemu, izloženog u Pokaznici.
Nek mi cijeli dan gospodine bude klanjanje pred tvojom svetošću i ispunjen tvojim mirom.
Zaogrni me Gospode ljubavlju svojom, ispuni srce koje žeđa za tvojim dodirom i tvojim prisustvom.

ništa danas nije bilo kako sam htjela, zamislila, kako sam mislila da bi bilo ispravno...NIŠTA
Onda si mi Gospodine u trenutku kad sam mislila da ću eksplodirati dao svoj mir...i sve se promijenilo...polako i nježno kako samo ti znaš cijeli si dan preokrenuo ne onako kako sam ja željela i zamišljala, nego na način kakav si ti želio....
Hvala ti Gospodine što si mi danas na tako nježan i tankoćutan način pokazao svoju ljubav...hvala ti što si moju buru pretvorio u lahor....

...kako je ljepo vidjeti ljude pune ljubavi za Tebe Gospodine...kako ti se daju svakodnevno....to me veseli..neizmjerno..
..boli me kad Te niječu ...kada odbacuju Majku za Majku...
...molim Te za te ljude..koji te ranjavaju ..svakodnevno ...da im pokažeš kroz svih nas koliko si velik...kolika je Tvoja ljubav...i za njih...
...vodi nas putevima bezbožnika i daruj nam ljubavi za njih da ih možemo sve više blagoslivljati i naše molitve da budu za njih svakodnevne...
...neka nas Duh Sveti vodi kad smo s njima ..da možemo svjedočiti Tebe u našim životima..da im možemo pokazati Tvoju veličinu...da smo bez Tebe prah i pepeo...
...vodi i upravljaj puteve naše Gospodine

Evo moje omiljene teme...Monologiziranje! Ili -još ljepše - monopis...

Kaj da danas napišem... Neću pisati da sam umorna, stvarno sam već sama sebi dosadna time...Možda da jednostavno ispisujem tijek svojih misli?? Bolje za vas da ne jer to bi me odvelo tko zna kamo!!!

Evo, ispričat ću vam svoj jučerašnji dan... Bio je pomalo "lud", kao i većina mojih dana...
Dan je započeo tako što nisam dobila povišicu - nije baš neki dobar početak dana, ali sam ipak bila sretna i posebno nasmijana cijeli dan na poslu - baš kao da sam dobila povišicu... Prkosila sam i umoru tijela i čudnom i nekako tuđem odrazu u ogledalu... Bila sam radosna, iako baš ništa nije bilo po mome taj dan...To je valjda nagrada kad prihvatiš volju Božju: radost i mir, iako zapravo na neki način i tuguješ u to isto vrijeme.. Ali tko god me vidio jučer - pa taj bi sigurno pomislio: "E blago njoj, kako je uvijek sretna i nasmijana!"
Često mi to ljudi govore... Često misle da nemam "ni pameti ni brige", da sam neozbiljna i djetinjasta..bez ikakvih problema... Ja uvijek govorim o onome što i nije problem...Što me i ne muči previše..Uvijek vam govorim o Ljubavi i "ljubavi", a to mi zapravo uopće ne stvara bol...
Oh, odlutah...
Evo me natrag...
E da - direktor mi je danas otputovao u moj dragi Varaždin, a mene ostavio u ZG... Neka, tko ga šiša... Šalim se - nisam ja tako osorna osoba... I zato ću ja lijepo nekoliko sati danas provesti na Internetu i u molitvi, a posao ću strpati u 3h - bit će dovoljno za danas... To se sad malo tako opuštam jer nisam dobila povišciu..Pa onda barem da malo manje radim - ovaj si tjedan to mogu priušititi..
Ma pisanje i sudjelovanje na ovom Forumu je moj NAJBOLJI odmor... Kako i nisam previše brbljava, ovdje si dam oduška i puno, puno pišem...
Joj, opet sam se udaljila od teme!!

..I tako ja odem jučer s posla..I čim izađem na sunce - uhvati me suzenje i pečenje očiju (ne znam jel to alergija, prije nikad to nisam imala, a zadnjih mjeseci imam velikih problema s očima..)..I tako ja hodam i brišem svoje krokodilske suze, nikako da pečenje prestane...Pet minuta sam hodala poluzatvorenih, otečenih očiju... Tad me nazvala moja draga rođakinja koja živi "300 na sat" i pita gdje sam... Ona je taman prolazila autom onuda gdje sam ja šetala pa me pokupila i odemo mi na kavu...
Nije se znalo tko je umorniji - ona ili ja...
Ona od toga što živi nevjerojatno stresno i bez Boga, a ja od nespavanja...
Ona je divan čovjek, ali još uvijek jako daleko od Boga i jako me iscrpe razgovori s njom, unatoč tome što je jako volim...i što su njene priče vrlo zanimljive i privlačne..Ali tako svjetovne, tako pune onoga što nije dobro...
Opet sam joj pokušala objasniti da neke stvari nikako ne valjaju...Jučer sam od nje dobila jednu vrlo nemoralnu ponudu koja na prvi pogled izgleda predivno i prve su mi riječi bile: "Naravno! Idemo!!" Čak je bio u to uključen i posjet jednom samostanu i ručak kod nekog gvardijana ..No, time mi je samo htjela zamazati oči...Jer sve bi u tom našem putovanju bilo zabranjeno i natopljeno grijehom, pa makar bih ja tamo cijele dane i provela u molitvi i društvu svećenika..Ali ma koliko me voljela moja draga rođakinja, znam da joj ovog puta nije bilo toliko do mojeg društva, koliko do nečijeg drugog..zabranjenog..Ja bih tamo samo bila "paravan"...
I tad sam ja opet počela govoriti o Isusu, pozvala je u Tabor..Ona ne može povjerovati da postoji još jedan život nakon ovoga i to je njen najveći problem..Ne oslanja se ni na Boga..Svbe probleme rješava sama..Kad sam joj tako govorila u bučnom kafiću o Bogu - obje smo osjetile veliki umor..Ona je najednom klonula i počela je teško disati (u zadnje vrijeme ima problema - ne može često doći do zraka)... Izišle smo...Ja sam sigurna da ni njen duh ni njeno tijelo više ne mogu tako živjeti - bez Boga...U svijetu punom posla, posla i raznih užitaka...
Otišla je kući... Obećala da će mi se javiti da odemo na vikend u Tabor...
O Isuse, blagoslovi je i vrati u svoje stado tu malu ovčicu koja tako luta.....
Ja sam tad otišla na Misu...Bilo je predivno...
Kod nas u stanu je taj dan bio na večeri jedan cimeričin prijatelj koji je divan dečko i kojemu se sviđam te je došao na večeru većinom zbog mene... Ja nisam imala snage za još jedno novo moguće prijateljstvo i odlučila sam se praviti da sam zaboravila da je ta večera i tako sam cijeli dan izbivala iz stana...Nadajući se da će on otići kad ja dođem...
..Negdje oko 22h me umor već slamao i krenula sam prema stanu...
..No, društvo me pristojno čekalo i vidjela sam u očima tog dragog mladića da je tužan što sam se tek tad pojavila...
..No, vidjela sam za stolom i jednu djevojku neobično posebne ljepote - nikad nisam vidjela ljepšu ženu, pa ni u časopisima Baš sam pomislila: Bože, kakvu si ljepotu stvorio....
..Pomislim: Ooo, pa možda mu je to djevojka!
No, to mu je bila sestra..
Oboje su me oduševili...To je dvoje izrazito mladih ljudi, ona ima 24 godine, on 26 - a dospjeli su u sam vrh poslovnog svijeta - rade na direktorskim pozicijama, puni su znanja i iskustva... Djevojka je otvoreno priznala da joj je, uz diplomu s odličnog fakulteta, upravo izgled otvorio sva ta vrata... Jer ona tad nije imala nikakvog iskustva kad joj je bila ponuđena direktorska pozicija... Djevojka je toliko lijepa da jednostavno ustukneš pred takvom pojavom, a i osobnost joj je divna - stvarno neodoljiva kombinacija. Taj je posao procvjetao otakad je ona to počela voditi, a stvarno se radi o velikoj stvari, nije direktorica neke "obične" privatne firme...Ne znam kakvo joj je vjersko stanje, ali mislim da ipak nije praktična vjernica... Šteta..Jer teško je ostati čist u tom njenom svijetu..Osobito ako si tako lijepa i ako se svaki dan toliko muškaraca prenerazi od njene ljepote..
No, da ne duljim u opisu te nevjerojatne tjelesne ljepote i da se vratim na njenog brata - eh, divan je to mladić, ali - nemam volje ni želje ni za kakvim upoznavanjem..Pa sam bila na distanci i mislim da je shvatio da mi nije ni do čega... Jedino ću mu, ako bude prilike, pokrenuti razgovor o Bogu...Jučer nije bio trenutak - jučer smo slušali nevjerojatne priče iz visokog društva kojem njih dvoje pripadaju...I pitali se kud to ide ovaj svijet...
I tako sam legla tek oko 1h... Sva uzburkana pričama svoje rođakinje koje su gotovo identične ovim pričama koje sam slušala u stanu.. I tako sam bila sretna što moje srce pripada Bogu, a ne svijetu...
..I što me moj Isus voli takvu kakva jesam: u očima svijeta neuspješna u faksu i poslu, u očima svijeta ni izdaleka uspješna ili lijepa poput ove djevojke, u očima svijeta skromna i nepoduzetna, ona koja je propustila tolike prilike...i koja ne zna što želi... Ali u Njegovim očima ja sam ta koja je dragocjena i vrijedna, posebna... a najvrednije i najljepše u njoj je njeno nastojanje da Ga slijedi i da Ga što manje iznevjeri...

I tako...
Sad sam se čula s Figi...Idemo već danas u Tabor!!! Supeeer!!!
Idemo po darove Duha Svetog!!!

Oprostite što sam tako puno pisala..Skoro ni o čemu! Ah, kad već ne učim, pa da barem ne zaboravim pisati!!!!