Danas potakunta,rijecima svjedocenja,u Isusovo vrijeme, svahtila sam tek danas, koliko je tesko svjedociti i uvjek svjedociti..Znam iz iskustva mog zivota da je vrlo tesko svijedociti,
lako je biti vjerink ,medju vjernicima.,lako je svjedociti katoliku, medju katolicima
Ali je vrlo tesko svjedociti ,kada je u pitanju suprotno..i razlicito misljenje…
U mojoj obitelji nitko nikada nije psovao, udala sam se i u kuci muza, psovalai su…
Tesko mi je to bilo prihvatiti..ali kad smo otisli iz rodnog kraja,i dok su djeca bila mala ..
Trazila sam muza da to ne radi…i on je prestao..
Kada sam poslje porodiljskog dopusta dosla da radim, susrela sam se s jednom velikom psovacicom, zenom iz srbije..pravoslavkom(I katolici to isto rade)…Strasno mi je bilo slusati njene rijeci psovke..Pokusala sam na lijep nacin, s lijepom rijeci da ju upozorim, i da ju zamolim da to ne radi..da ja to ne zelim..Medjutim,ona se nasijala…i pocela stvarati sale, na racun mene.cisto cinicko provuciranje..…
Jas am pokleknula, i odustala..nisam imala dalje hrabrosti svjedociti..Zatajila sam..kao Sv.petar..i svi oni drugi, koji kroz zivoz zataje..
Ona je nastavila idalje, i jednom dana bila sam jako dobro raspolozena..jednostavno sretna..pricale smo, a ona okrenula da psuje..svaka druga treca rijec..velika psovka..
U meni se sve nesto uzrujalo, i ja eksplodiram…paljbom..rijeci,rekla sam joj da nema kulture, da mene vrijedja..,i da moze svoju pravoslavnu vjeru da zaboravi, ako joj to ona odobrava..i da se ne usudjuje vise ,tako govoriti u mojem prisustvu..inace cu, otici posebno da radim..Ja uzivam sama raditi,ali za nju je smrt..biti sama..Pocela ona ,sa salama..ruganjem,ismijavanjem..i pita mene, tko meni daje pravo da ja njoj naredjujem, jer ona ne psuje meni..Ja isto pitam nju, a tko tebi daje pravo…ja nisam svoju rodnu grudu napustila, da slusam psovke, nego sam dosla da radim…u tudjini.
Tu se ona malo uozbiljila, usutila ona, pa usutim i ja…i nista..Prolaze dani, a mi samo ono sto se posla tice..pricamo..Htjela ba da idem da se izvinem, ali cekam na nju..ali ona nista..
i tako ona polako..prestaje psovati, prolaze dani, tjedni pa i mjeseci, ,neki puta joj izleti koja..a ona kaze “uupppsss”..ne oprosti,jer to ne moze da izgovori.. tako nakon godinu dana ona prestala, i cak sta vise…to je primjenila i kod kuce, pa je i njem muz smanjio psovanje,rijetko koja izleti...Danas se obadije, smijemo na to,ja sam se poslje izvinila..ali isplatilo se..
Jedno drugo svjedocenje na nasem TT, dodje jednog dana jedna nova clanica..i iznese svoje misljenje, suprotno nasoj vjeri..nimalo ljubazno,vise dosta s nekim cudnim stavom..
Dirnulo me to, i ja joj odgovorim ,ne ljubazno, neugodno i to dosta.., pa i ona tako uzvrati…
Drugi clanovi su joj pokusali smireno ilijepo odgovoriti..no ona nije tolko njima, odgovarala,koliko meni.Ja sam odspavla tu noc vrlo tesko, sutra dan kada sam dosla kuci s posla..nisam samoj sebi mogla vjerovati,da sam ja to napisala..,…i nakon par dana dobijem pp od nje..Ja sam se zacudila..malo sam bila sokirana, s onim sto mi je napisala, ali sam osjetila, da ima nesto u njoj,jedna zraka svijetlosti..Pocela izmjena nasih pp, i mi postadosmo…sestre, moja duhovna kceka ..ponosna sam na nju, I svaki dan mislim i molim za nju..isto mi je u mislima, kao na moje kcerke...
Ona se obratila, postala divna dusa ,svakim danom napreduje, svjedoci,i mijenja svoj zivot..
Isus ju je dotaknuo, tako ,.a sto je najvazinije ona zivo svjedoci za Isusa Krista…
Jedan drugi slucaj..bila sam na jednom hodocascu, i svecenik koji nas je vodio, cijelo vrijeme…nam je govorio o prastanju , i ljubavi, o darivanju, a za mene iznenadjujuce..da se svi skupa premalo zahvaljujemo..Da on godinama void hodocasca, da praksa pokazuje,da najcesce ljudi se odlucuju za molbu uslisanja,i trazenje, neke potrebe, bilo to bolesti ili necega drugog.,ali premalo za zahvalu...Trazio je od nas, da vise svjedocimo i da se puno vise zahvaljujemo.,posebo da svaki 13 u mjesecu, shvatimo kao blagdan zahvale..BDM..jer je ona od nas to zasluzila.Ni moj svecenik u mojoj zupi, ne trazi…ali zato je sve ,mirno bez obracenja..i ozdravljenja…Moj muz je bito isto na tom hodocascu..slabo se zahvaljivao,kada bi nesto dobro skuhala,ali kada bi nesto loso napravila, ili ako nije uspjelo..onda bi mrndjao..
A od tga hodocasca, moj muz zahvaljuje…I pohvali svakim danom vise…
Na puno mjesta sam zatajlila Isusa,kada je moj muz bio u pitanju…da nisam klonula,
Da sam malo vise imala vjere, puno toga bi danas bilo drugacije…Jer kao svecenik rece….
da na prvo mjesto stavim zahvalu,pa tek onda trazenje…Trazio je od nas da mu obecamo,da cemo, to sprovesti u nas zivot, prihvatit i druge upozoravati..da se i drugi ispitaju…
Koliko stavrno zahvaljuju..Pocela sam ovdje na TT, Molitvu Devetnica..Ruzi Otajstvenoj…
I pokusala da trazim od clanova, da se vise zahvaljuju…Htjela sam kao svecenik,da svaki 13 u mjesecu bude dan zahvale..Jedna draga clanica ,dala je prijedlog da molimo,jos poslje devetnice,devetnicu zahvale…koju sam ja vrlo lako prihavita..,prosljedila i drugima..
Trazila sam od njih da zahvaljujemo..posebno da zahvaljujemo 13-og..No medjutom, od njih sam shvacena, da se namecem, i da ih forsiram..s molitvom..Tada sam se odmah sjetila, kao je svecenik rekao, dodju mu ljudi da uplate sv. Misu…i svecenik pita kada mozete doci, a oni odgovore…pa znate, ja jako puno radim, i nema vremena..,zar ne bi vi to mogli bez mene…
Eto tako i ja prihvati…moj neuspjeh, i moj poraz..,nisam znala upotrijebiti rijeci, koje bi ih dirnule…nego sam dobila suprotini efekat..Meni je danas zao,da je tako zavrsilo.i sto sam kontra shvacena onoga cega mi je bio cilj…iz ljubavi prema braci i sestrama, htjedoh im dati do znanja, i potaci da se odluce…s dobrom namjerom..Jer je i svecenik rekao, u novu zupu gdje je dosao, ljudi nisu zahvaljivali…pa su cak neki rekli,predhodni zupnik ,nikada to nije trazio..trebalo mu dosta godina, dok su zupljani shvatili, I od tada se dobijaju mnoga obracenja, ozdravljenja, i uslisanja…Na to sam racunala..,no bilo bi mi drago,da se netko usudio da mi napise, koju rijec…ili pp, zasto je to tako..Onda bi ja posvjedocila, i rekla moje namjere…a ovako ostadosmo..trazimo, trazimo …i forsiramo zahvaljivanje..i molitvu..…
No mene, nista ne sprijecava i dalje, da to cinim…jer cinim u Ime Isusovo..i zelim da svjedocm,gdje god moogu samo malo da doprinesem, ucinila sam dosta,ako se to prihvati. Zelja mi je ,da ne zatajim, no moje iskustvo mi pokazuje, da nije uvjek tako lako svjedociti,I uvjek svjedociti.., Da ne izdam Isusa,nego da hrabro djelujem tamo ,gdje je to potrebno..…a iz Isusovg zivota znamo, da su se rugali,da si se ismijavali, govorili ruzno,i zlostavljali…to osudise ga na smrt.,neduznog..
Znaci onaj koji zelji svjedociti, za Isusa Krista i uvjek ,u svakoj prilici…taj ne smije razmisljati unaprijed o porazu,ili neuspjehu..ako to cinimo u Njegovo Ime,
Kada danas vidim sta cine Protestanti ili Jehovi Svjedoci, cesto se pitam, tko njima daje toliku hrabrost..Dozivljavaju toliko toga ruznoga..ali ih nista ne sprijecava,da nastave dalje.
Mi danas razmisljamo, da moramo ciljano svjedociti…vise po svojoj zelji,nego po Bozjoj volji..Zato mi dans stuji u glavi, kako je moja vjera,djelomicna..Pitam se dali sam stvarno uvjek , dala sve od sebe, I dali sam stvarono izvrsila uvjek ono sto mije duznost…
Nisu vazne rijeci,koje upucujemo, vazna je ljubav…koju upucujemo..jer neki puta u grubim rijecima mozemo osjetiti vise ljubavi , nego u lijepim ,koje nisu iskrene.,ili su ravnodusne….
Nije vazno sta cemo darivati, vazno je s kakvom ljubavi darujemo…jer ono sto darujemo,dajemo s blagoslovom i ljubavi. A koliko toga ima, sto ne obratismo paznju na to, koliko toga ima da nam Isus cesto govori preko osoba,koje su namanje simpaticne,
A mi ne vidimo..ne cujemo…zatajimo…
Lako je Svjedociti nekada, ali nimalo lako uvjek…Kada vidim, na nekim temama…kako se zbog mira, povlacimo s dijaloga, da bi ostali u boljem sjaju, pokazali nasu ljubav…., kakvu ljubav.., koja suti…????
Znam da sam puno puta propustila, bas zbog moje zelje,da je bolje prihvatiti…nego ulaziti u neke teske diskusije..koje ne vode nicemu…Samo danas se pitam.dali to Isus trazi od mene???…..
|