www.tebe-trazim.com

Danas potakunta,rijecima svjedocenja,u Isusovo vrijeme, svahtila sam tek danas, koliko je tesko svjedociti i uvjek svjedociti..Znam iz iskustva mog zivota da je vrlo tesko svijedociti,
lako je biti vjerink ,medju vjernicima.,lako je svjedociti katoliku, medju katolicima
Ali je vrlo tesko svjedociti ,kada je u pitanju suprotno..i razlicito misljenje…
U mojoj obitelji nitko nikada nije psovao, udala sam se i u kuci muza, psovalai su…
Tesko mi je to bilo prihvatiti..ali kad smo otisli iz rodnog kraja,i dok su djeca bila mala ..
Trazila sam muza da to ne radi…i on je prestao..
Kada sam poslje porodiljskog dopusta dosla da radim, susrela sam se s jednom velikom psovacicom, zenom iz srbije..pravoslavkom(I katolici to isto rade)…Strasno mi je bilo slusati njene rijeci psovke..Pokusala sam na lijep nacin, s lijepom rijeci da ju upozorim, i da ju zamolim da to ne radi..da ja to ne zelim..Medjutim,ona se nasijala…i pocela stvarati sale, na racun mene.cisto cinicko provuciranje..…
Jas am pokleknula, i odustala..nisam imala dalje hrabrosti svjedociti..Zatajila sam..kao Sv.petar..i svi oni drugi, koji kroz zivoz zataje..
Ona je nastavila idalje, i jednom dana bila sam jako dobro raspolozena..jednostavno sretna..pricale smo, a ona okrenula da psuje..svaka druga treca rijec..velika psovka..
U meni se sve nesto uzrujalo, i ja eksplodiram…paljbom..rijeci,rekla sam joj da nema kulture, da mene vrijedja..,i da moze svoju pravoslavnu vjeru da zaboravi, ako joj to ona odobrava..i da se ne usudjuje vise ,tako govoriti u mojem prisustvu..inace cu, otici posebno da radim..Ja uzivam sama raditi,ali za nju je smrt..biti sama..Pocela ona ,sa salama..ruganjem,ismijavanjem..i pita mene, tko meni daje pravo da ja njoj naredjujem, jer ona ne psuje meni..Ja isto pitam nju, a tko tebi daje pravo…ja nisam svoju rodnu grudu napustila, da slusam psovke, nego sam dosla da radim…u tudjini.
Tu se ona malo uozbiljila, usutila ona, pa usutim i ja…i nista..Prolaze dani, a mi samo ono sto se posla tice..pricamo..Htjela ba da idem da se izvinem, ali cekam na nju..ali ona nista..
i tako ona polako..prestaje psovati, prolaze dani, tjedni pa i mjeseci, ,neki puta joj izleti koja..a ona kaze “uupppsss”..ne oprosti,jer to ne moze da izgovori.. tako nakon godinu dana ona prestala, i cak sta vise…to je primjenila i kod kuce, pa je i njem muz smanjio psovanje,rijetko koja izleti...Danas se obadije, smijemo na to,ja sam se poslje izvinila..ali isplatilo se..
Jedno drugo svjedocenje na nasem TT, dodje jednog dana jedna nova clanica..i iznese svoje misljenje, suprotno nasoj vjeri..nimalo ljubazno,vise dosta s nekim cudnim stavom..
Dirnulo me to, i ja joj odgovorim ,ne ljubazno, neugodno i to dosta.., pa i ona tako uzvrati…
Drugi clanovi su joj pokusali smireno ilijepo odgovoriti..no ona nije tolko njima, odgovarala,koliko meni.Ja sam odspavla tu noc vrlo tesko, sutra dan kada sam dosla kuci s posla..nisam samoj sebi mogla vjerovati,da sam ja to napisala..,…i nakon par dana dobijem pp od nje..Ja sam se zacudila..malo sam bila sokirana, s onim sto mi je napisala, ali sam osjetila, da ima nesto u njoj,jedna zraka svijetlosti..Pocela izmjena nasih pp, i mi postadosmo…sestre, moja duhovna kceka ..ponosna sam na nju, I svaki dan mislim i molim za nju..isto mi je u mislima, kao na moje kcerke...
Ona se obratila, postala divna dusa ,svakim danom napreduje, svjedoci,i mijenja svoj zivot..
Isus ju je dotaknuo, tako ,.a sto je najvazinije ona zivo svjedoci za Isusa Krista…
Jedan drugi slucaj..bila sam na jednom hodocascu, i svecenik koji nas je vodio, cijelo vrijeme…nam je govorio o prastanju , i ljubavi, o darivanju, a za mene iznenadjujuce..da se svi skupa premalo zahvaljujemo..Da on godinama void hodocasca, da praksa pokazuje,da najcesce ljudi se odlucuju za molbu uslisanja,i trazenje, neke potrebe, bilo to bolesti ili necega drugog.,ali premalo za zahvalu...Trazio je od nas, da vise svjedocimo i da se puno vise zahvaljujemo.,posebo da svaki 13 u mjesecu, shvatimo kao blagdan zahvale..BDM..jer je ona od nas to zasluzila.Ni moj svecenik u mojoj zupi, ne trazi…ali zato je sve ,mirno bez obracenja..i ozdravljenja…Moj muz je bito isto na tom hodocascu..slabo se zahvaljivao,kada bi nesto dobro skuhala,ali kada bi nesto loso napravila, ili ako nije uspjelo..onda bi mrndjao..
A od tga hodocasca, moj muz zahvaljuje…I pohvali svakim danom vise…
Na puno mjesta sam zatajlila Isusa,kada je moj muz bio u pitanju…da nisam klonula,
Da sam malo vise imala vjere, puno toga bi danas bilo drugacije…Jer kao svecenik rece….
da na prvo mjesto stavim zahvalu,pa tek onda trazenje…Trazio je od nas da mu obecamo,da cemo, to sprovesti u nas zivot, prihvatit i druge upozoravati..da se i drugi ispitaju…
Koliko stavrno zahvaljuju..Pocela sam ovdje na TT, Molitvu Devetnica..Ruzi Otajstvenoj…
I pokusala da trazim od clanova, da se vise zahvaljuju…Htjela sam kao svecenik,da svaki 13 u mjesecu bude dan zahvale..Jedna draga clanica ,dala je prijedlog da molimo,jos poslje devetnice,devetnicu zahvale…koju sam ja vrlo lako prihavita..,prosljedila i drugima..
Trazila sam od njih da zahvaljujemo..posebno da zahvaljujemo 13-og..No medjutom, od njih sam shvacena, da se namecem, i da ih forsiram..s molitvom..Tada sam se odmah sjetila, kao je svecenik rekao, dodju mu ljudi da uplate sv. Misu…i svecenik pita kada mozete doci, a oni odgovore…pa znate, ja jako puno radim, i nema vremena..,zar ne bi vi to mogli bez mene…
Eto tako i ja prihvati…moj neuspjeh, i moj poraz..,nisam znala upotrijebiti rijeci, koje bi ih dirnule…nego sam dobila suprotini efekat..Meni je danas zao,da je tako zavrsilo.i sto sam kontra shvacena onoga cega mi je bio cilj…iz ljubavi prema braci i sestrama, htjedoh im dati do znanja, i potaci da se odluce…s dobrom namjerom..Jer je i svecenik rekao, u novu zupu gdje je dosao, ljudi nisu zahvaljivali…pa su cak neki rekli,predhodni zupnik ,nikada to nije trazio..trebalo mu dosta godina, dok su zupljani shvatili, I od tada se dobijaju mnoga obracenja, ozdravljenja, i uslisanja…Na to sam racunala..,no bilo bi mi drago,da se netko usudio da mi napise, koju rijec…ili pp, zasto je to tako..Onda bi ja posvjedocila, i rekla moje namjere…a ovako ostadosmo..trazimo, trazimo …i forsiramo zahvaljivanje..i molitvu..…
No mene, nista ne sprijecava i dalje, da to cinim…jer cinim u Ime Isusovo..i zelim da svjedocm,gdje god moogu samo malo da doprinesem, ucinila sam dosta,ako se to prihvati. Zelja mi je ,da ne zatajim, no moje iskustvo mi pokazuje, da nije uvjek tako lako svjedociti,I uvjek svjedociti.., Da ne izdam Isusa,nego da hrabro djelujem tamo ,gdje je to potrebno..…a iz Isusovg zivota znamo, da su se rugali,da si se ismijavali, govorili ruzno,i zlostavljali…to osudise ga na smrt.,neduznog..
Znaci onaj koji zelji svjedociti, za Isusa Krista i uvjek ,u svakoj prilici…taj ne smije razmisljati unaprijed o porazu,ili neuspjehu..ako to cinimo u Njegovo Ime,
Kada danas vidim sta cine Protestanti ili Jehovi Svjedoci, cesto se pitam, tko njima daje toliku hrabrost..Dozivljavaju toliko toga ruznoga..ali ih nista ne sprijecava,da nastave dalje.
Mi danas razmisljamo, da moramo ciljano svjedociti…vise po svojoj zelji,nego po Bozjoj volji..Zato mi dans stuji u glavi, kako je moja vjera,djelomicna..Pitam se dali sam stvarno uvjek , dala sve od sebe, I dali sam stvarono izvrsila uvjek ono sto mije duznost…
Nisu vazne rijeci,koje upucujemo, vazna je ljubav…koju upucujemo..jer neki puta u grubim rijecima mozemo osjetiti vise ljubavi , nego u lijepim ,koje nisu iskrene.,ili su ravnodusne….
Nije vazno sta cemo darivati, vazno je s kakvom ljubavi darujemo…jer ono sto darujemo,dajemo s blagoslovom i ljubavi. A koliko toga ima, sto ne obratismo paznju na to, koliko toga ima da nam Isus cesto govori preko osoba,koje su namanje simpaticne,
A mi ne vidimo..ne cujemo…zatajimo…
Lako je Svjedociti nekada, ali nimalo lako uvjek…Kada vidim, na nekim temama…kako se zbog mira, povlacimo s dijaloga, da bi ostali u boljem sjaju, pokazali nasu ljubav…., kakvu ljubav.., koja suti…????
Znam da sam puno puta propustila, bas zbog moje zelje,da je bolje prihvatiti…nego ulaziti u neke teske diskusije..koje ne vode nicemu…Samo danas se pitam.dali to Isus trazi od mene???…..

vidim i vama se dogadja,.. zelite svjedociti Isusa,.. a okolina vas gleda sa osmjehom.... kao imas li jos ista za reci,.. amo o necemu veselijemu,..
takodjer mi se dogodilo nekoliko puta da smo vatreno pricali o vjeri,..
i da se razbude duse i spoznaju kako su daleko,... imala sam raznih iskustava,.. ali jutros,.. malo sam zakazala,.. cekala sam da On progovori a nije,.. nisam Ga cula,.. htjela sam, pocela sam,.. ali samo jedno pitanje: STA SMO MU MI UCINILI DA NAM OVIM VRATI???? me je ostavilo sa sitnim odgovorom,.. mojim,... cekajuci da se uspostavi veza s Njim Gore,.. ali nista,.. pa moram do vas,...
molim vas da mi iskreno odgovorite,.. i da spoznate tezinu situacije:
radi se o jednoj muzevoj rodici,.. ima curicu sto se rodila bez neba i gornje usne,.. znate vec o cemu govorim... s tim su se junacki borili,.. prihvatili,.. kao dogadja se,.. zasto ne i nama,.. i s glavom gore naprijed,..
kad sam ja rodila prije pet godina,. ona oko moje curice,.. i zamalo sam je nagovorila da opet zatrudni,.. jer zelja joj je,.. ali je strah pobjedio,... ne bi mogla opet gledati da njeno dijete toliko pati,.. jer ipak Cris,.. je sada super cura,.. ali do tu je dosla preko mnogih operacija,... proteza zubi,.. i sl. tako da je radi straha odustala,..
i dalje su isli na Misu i sl,.
Dakle ta zenska ima brata,.. koji je imao prvu curicu od 7 god i sada ima bebu od 2 god,... beba se zove Ivana,.. i znam reci cete 2 god, nije beba,..
jos dok je bila u majcinoj utrobi sa sedam mjeseci majci su predlozili da je pobaci i nije htjela,..
mala Ivana ne moze od slabosti tijela stati na noge,.. sitna je,.. vitalna i sa svime ali ne moze na noge,.. radi se o tome da je rodjena sa necim na glavi,.. to jos uvijek ne razumijem, neki sindrom.. svako malo je operiraju,.. pa opet naraste,.. pa operiraju,.. pa neki ventili da drenira glava,...
dakle zbog tezine glave donedavno nije mogla ni sjediti,.. a kamoli uciti hodati,... svako malo je u bolnici,..
pa kako je sitna,. mala prehlada je odvede u bolnicu,.. pa su joj morali ugraditi u trakiju-cijevcicu za disanje,...
svasta joj se dogadjalo,..
ispocetka je cijela obitelj ocekivala cudo,.. cak je njena zadnja operacija glave trajala oko 9 sati,.. predugo i za odraslog covjeka,.. ali mala je bila borac,... nije bilo nade,.. ali je prezivjela,.. OPERACIJA NA GOSPU LURDSKU.
ali oblik glave je jos uvijek deformiran,.. svi gube nadu,..
svako malo je na hitnoj,. pa je u bolnicu,.. svi su iscrpljeni,...
sve manje idu na misu,..
pa sam zato jutros tetki od male Ivane,.. odnosno majki od Cristine pokusala govoriti o vjeri,.. da malo vise situaciju stave u Bozje ruke.

kako ih poznajem,.. nisam sigurna da to sto osjecam su zaprave spoznaje, ili samo moje misli i nagadjanja.
tako jutros sam pokusala ali to pitanje u vapaju:
ZASTO MOJ BRAT I JA, STA SMO MU UCINILI??? STA SMO MU MI UCINILI DA NAM OVIM VRATI????
A DIJETE PATI,.. SAM BOG ZNA ZASTO I KOLIKO,..
sta da im kazem??? jutros pocela pricati,.. da zasto ne idu malo vise na Misu,.. pa da prikazu djevojcicu,.. odmah paljba sa pitanjima,... toliko puta zasto?!?!?! jesam joj rekla,.. Biblija, Novi Zavjet,. ako ne citas kako ces znati sta Bog zeli od tebe?!?!?
a stalno mi je odgovarala.-- aj ti meni ovo odgovori,.. kao zasto,.. i sta da joj kazem???
kad mi je rekla: STA JE ONA JADNA (malecka) SKRIVILA BOGU DA JE OVAKO KAZNI???
ljudi dragi sta da joj odgovorim???
ne nijecem Boga,.. vidite i sami da svugdje bar nesto kazem,.. ali tu nisam imala odgovor,... sta biste vi odgovorili???
HVALA NA STRPLJENJU ZA CITANJE OVOG DUGOG POSTA,.. BVB

..Bog ne kažnjava!!!!
.....postoje razlozi zašto je to tako....zašto patnja i boli....ali Bog ne želi da je tako, to nije Njegova volja...BOG NE KAŽNJAVA....

Draga Mateyjesus, Nek' ti Gospodin dadne pronicavo i mudro srce koje će znati utješiti neutješne...
Dragom Bogu je znano zašto su neke stvari takve...kad počne ta paljba pitanja -možda je dobro ne pokušavati smisliti odgovor na svako pitanje (jer je to igra bez granica) -nego reći: "i meni je to nejasno, ali Bog za zašto je to tako- idemo se pomoliti" -jer odatle se crpi snaga..

-i reci da Isus Želi ozdraviti bolesne, Rekao je da je zbog njih i došao...
..Reci da Gospodin Nikada, ama baš Nikada ne kažnjava... moli se za roditelje kako bi upoznali Božju Ljubav -jer je tada svaku patnju i breme lakše nosti... ...možda bolest leži na onim prijedlozima da se učini pobačaj dok se još malena nije rodila..-jer njen duh je sve osjetio
-nek' se iskreno pokaju zbog toga, i neka Krvlju Kristovom se prekrije to malo sedmomjesečno biće - njen duh, duša i tijelo neka budu zaštićeni Presvetom Krvlju Kristovom...-neka posebno predaju Gospodinu to razdoblje prvih devet mjeseci...-Upornom molitvom i vjerom -Isus je svakoga ozdravio...a vjerujem da će i malu Ivanu!
Ona sada sve osjeti, a posebno možda tugu i žalost roditelja- nek' roditelji mole za radost koju će moći prenositi na svoju kći...-Roditelji ne smiju odustati u molitvi, niti klonuti u vjeri...-jer IMAMO OBEĆANJE OD ISUSA DA TRAŽIMO, KUCAMO, MOLIMO OCA U IME ISUSOVO I DOBIT ĆEMO...
Neka Otac Nebeski tim roditeljima udjeli snage za nositi ovaj križ bolesti...

hvala vam,..
da jos nadodam: sreca da majka nije svjesna tezine Ivaninog izgleda,.. kao da joj je Bog sakrio to,.. ili je stvarno izuzetno jaka,...
jos davno prije,.. dok je samo imala jednu zdravu kcerkicu,.. pokusala sam doci do njenog srca,.. svjedociti joj Isusa,.. nije moglo,... nije doslo do njega,... do srca,.. pokusala sam dati radosnu vijest,.. prije problema,.. i bila je tvrda,..
prije Ivane je imala jednu trudnocu,.. pa kako joj nisu bili sigurni da li je sve u redu napravili su joj mio-test,.. i nakon njega je imala spontani,.. pa kako joj je to tesko palo, nije htjela proci kroz isto,..
a predlozili su joj da pobaci Ivanu u 7 mjesecu kad su vidili na maloj da nije sve u redu,..

Malena je Božja miljenica...a Bogu je sve moguće... Isuse, molim ta da tvoja Presveta Krv ozdravi to maleno stvorenje, a njene roditelje Privuci Svome Presvetom Srcu!

Možda im je Gospodin dao upravo taj križ da ih privuče k sebi...
treba strpljenja, "On sve okreće na dobro", treba vjeru imati.

Maty, nekada sam se i ja lovila u situacijama kao "ja" ću nekome objasniti, pa će se obratiti...jok...to ne ide tako.
Jedna divna hagioterapeutknja me je poučila o tome da dok se god "mi" guramo...Isus čeka...čeka da Ga pustimo ispred sebe, da On učini što ga ištemo na svoj način (ne naš). Puno više koristi ima reći nešto nekome "u duhu", nego im raspredati evanđelje uzduž i poprijeko.

"Isuse, predajem Ti ovu majku i njenu patnju, opravdaj ju kod njene djece...i majku opravdaj njenoj djeci. Prihvati ovu bolesnu dječicu u svoj zagrljaj...neka se sunčaju u Tvome prisustvu upijajući svu ljubav kojom ih obasiplješ. Oni su tvoja ljubljena i voljena djeca. Daruj ovoj majci dar majčinske ljubavi...da može s ljubavlju prihvatiti bolest svoje djece. Hvala ti Isuse, Slavim te Isuse."