www.tebe-trazim.com

Uglavnom koliko sam ja shvatio taj grijeh nema veze s riječima i psovkama protiv D.Svetoga nego kad čovjek odbija spasenje sve do svoje smrti,odbija se pokajati,ali opet nisam siguran da li je to tako.

Ja sam čula da se grijehom protiv Duha Svetoga smatra i tvrdokorno odbijanje upornih dobronamjernih opomena: kad npr. vjernik svim svojim srcem, dušom i tijelom pokušava probuditi vjeru u onome koji je mlak u vjeri ili koji je nevjernik, tj. kad ga poziva na obraćenje.
To me pomalo zbunjuje jer ja svom tati i bratu već i previše "tupim" (kako oni kažu) oko toga i - ipak nema pomaka. Pa se onda bojim da ih tim svojim neprestanim "opominjanjem" ne bih učinila i grešnicima protiv Duha Svetoga... Zbog toga više neću baš toliko "navaljivati", očito još nije njihov trenutak...

No, teško je biti u miru i radosti s njima kad vidiš da uopće nisu otišli ni na uskrsnu ispovijed (ma koliko ih nagovarala)..
Tad i mene oneraspolože! ..Umjesto da ih prihvatim i zavolim i takve - one koji uporno odbijaju svetu ispovijed i svetu misu...

Tako se i ja ovih dana totalno bezveze osjecam, jer kroz sta sam sve prosao do sada, moja mater se nije niti otisla ispovidit, a stari nikad nije krocio u crkvu.

Rekla mi je da se ispovidila, ali slagala mi je, ja znam kad laze.

Bas san ljut na ove doma, tako da ni ispovid vise ne vridi jer san sagrijesia

bzvze

Uh, dragi Mario, potpuno te razumijem...

I ja sam imala osjećaj da sam ovaj Uskrs dočekala "nikad spremnija", bila na duhovnim obnovama, križnim putovima, ispovijedi...posebna molitva...i onda dođem doma i vidim kako sam slaba i jadna: tako me rastuže i gotovo naljute moji ukućani...kojima ne pada na pamet da odu na ispovijed...brat vjerojatno neće ni na Uskrs u crkvu...
Teško je to...
Kako vi ostali živite sa svojom obitelji u kojoj ima i članova koji uopće ne prakticiraju vjeru? I onda još kažu: Pa što ću ja na ispovijed, ja ionako ne griješim!

Vidim da sam blaža i bolja prem asvim drugima, nego prema takvim članovima svoje obitelji... Za njih kao da nemam nade...Ne da mi se čak ni moliti za njih - znam da je to zamka i othrvat ću joj se koliko god ću moći...
O, dragi Isuse, dodirni mog brata i tatu, a meni daj milosti da smognem moliti za njih biti dobra i blaga prema njima, puna ljubavi, ane im "prijetiti": Pa kako možete?? Pa jeste li vi normalni?? Pa zar vam je tako teško otići na ispovijed i na samo jedan sat tjedno na misu?? Pa bar sad za Uskrs otiđite!!!

Kako čitam na misi, tatu pokušavam pridobiti na taj način: Hajde, dođi da čuješ kako čitam - da vidiš imam li puno grešaka u naglascima!! Već ne znam što da smislim...

Čak mi je palo na pamet i da započnem štrajk glađu!! Ali to čuvam za kraj... Ipak sam preslaba za tako nešto i svjesna sam da je pametnije da se revnije molim za njih i tu nakanu, a ne da radim scene...
Ali baš je to teško...

ja sam shvatio kako sila nicemu ne vodi... i ja sam isto puno toga pricao ali najvise sam se uspio pribliziti majci koja ide cesto na te duhovne obnove i te susrete... kada sam joj govorio neke stvari za koje nije znala odjednom me uhvatila oholost sto naravno nisam htio i jezik mi se poceo petljanti... odmah sam znao o cemu se radi i tko me pokusava zasmetati u mome svjedocenju... no da nedem siroko najvise se bojim za brata jer kada mu malo poceo pricati o Isusu dobio sam jedan bolan odgovor... ne moras ti meni spominjati Isusa to je moja stvar... sretan sam samo zbog jedne stvari... svaku nedjelju ide samnom na misu i redovito na ispovijed... tako da sam strpljiv i molim se svakodnevno za njih a doci ce vrijeme kada ce shvatiti kako ne valja prodavati dusu ovome svijetu kao sto trenutno radi

lp i bvb

nemoj strajk glađu.


mislim da nema smisla nekome govorit nesto sto ne razumi, ili samo razumi kad mu treba da razumi.
Razumis?

Neću u štrajk glađu, bez brige... To mi tek u trenucima strasti i ljutnje padne na pamet...

Duboko u sebi znam da je sve pod kontrolom i da moramo ostati "hladne glave" i zadržati blagost i ljubav prem bližnjima - pa i kad nas "izluđuje" njhova nevjera!
Jasno mi je da oni još ne mogu razumjeti i da su zato takvi - ne znaju što čine..
Ali mi znamo i stoga smo odgovorni za njih: svojom molitvom i ljubavlju!

Nemojte se sekirati dragi moji Mario 22,Elica i ostali.Budite sretni da ste se vi obratili i prihvatili ljubav Bozju i predali se Isusu,ali nastojte svakako moliti i za vase drage koji jos nisu spremni na to.Bog ima za svakoga od nas svoj plan,pa i za one koji su jos daleko od Njega. On zna zasto,a mi ipak moramo u vjeri moliti i zahvaljivati Isusu i za takove koji jos ne zele pristupiti ispovjedi i drugim sakramentima.U svakoj obitelji ima takovih problema,vjerujem da je tako.Moja djeca vec odrasli tako reci svoji ljudi pa isto bas neceju ici u Crkvu,ali ja se vise zato bas i ne sekiram,molim za njih sve i vjerujem da ce doci dan kad ce ici i da je taj dan blizu.Silom nista ne vrijedi,samo molitvom i cvrstom vjerom da ce Bog uslisati nase molitve,jer Bogu je sve moguce,sto je nama nemoguce.Veselite se sutrasnjem danu jer ce nas Gospodin Isus opet uskrsnuti i njemu povjerimo sve svoje jade i probleme.On ce nam zasigurno pomoci.Molitva cini cuda.Eto moj suprug isto nije do prosle godine htio ici na ispovjed i tri godine sam ja za njega molila i izmolila sam.Ove godine je sam otisao bez da sam ga morala ispitivati i jucer je bio samnom cijelo vrijeme na obredima i danas je iso samnom tako da vise nema problema,a tako ce i djeca ici kad dode njihovo vrijeme.Bog sve zna,zato ne brinimo previse.

Meni je takva identična situacija doma. Ali to na naš križ koji moramo nositi. To nas nesmije obeshrabriti nego naprotiv poticati nas da budemo još bolji i vrijedniji, da se još više trudimo. Svojoj obitelji ćemo pokazati Isusa našim djelima,ljubavlju strpljivošću... Možemo mi njima pričati "koliko god" hoćemo o Isusu ali ako oni sami ne vide promjenu na nama, ako naše riječi na svjedoče naša djela i naš život "sve pada u vodu". Mene isto to muči da što sam sve bolji i bolji to uopće ne primječuju, a za svaku malu sitnicu me opominju. Ali treba biti strpljivi, smiren, pouzdavati se u Božju providnost i "sve će sjesti na svoje mjesto".